zoran

1. Aleksandar Dima-Tri Musketira-2
KNJIGA DRUGA
Artagnan je išao za Miladv a da ga ona nije opazila, vidio je kako se popela u kočiju i čuo je kako je
kočijašu naredila da vozi u Saint Germain. Bilo je uzaludno poći pješke za kočijom koju su u kasu
vukla dva izvrsna konja. Zato se d'Artagnan vrati u ulicu Ferou. U ulici Seine naišao je na Plancheta
koji je stajao pred nekom slastičarnicom i zaneseno zurio u jedan brioš vrlo primamljiva oblika.
Naredio mu je da pođe u staje gospodina de Trevillea i da tamo osedla dva konja, jednog za njega,
d'Artagnana, a drugog za sebe, te da mu se javi u Athosovu stanu. Gospodin de Treville je naime
jednom zauvijek otvorio d'Artagnanu vrata svojih staja. Planchet se uputi prema ulici Colombier, a
d'Artagnan prema ulici Ferou. Athos je bio kod kuće i žalosno je ispijao jednu bocu onog čuvenog
španjolskog vina što ga je donio sa svog putovanja u Pikardiju. Dao je Grimaudu znak da donese
čašu za d'Artagnana, a sluga, kao i obično, posluša. ,,/Đ'Artagnan tada ispriča Athosu sve što se
zbilo u crkvi između Porthosa i advokatove žene, te kako je njihov drug vjerojatno na najboljem
putu da sebi pribavi ratnu opremu. — A ja sam — odgovori Athos pošto je to saslušao — ja sam
posve miran, jer žene neće platiti troškove za moju opremu. — A ipak, dragi Athose, nema te
princeze ni te kraljice koja bi mogla odoljeti ljubavnim strijelama tako lijepog i uglađenog velikaša
kao što ste vi. — Kako je taj d'Artagnan mlad! — progunđa Athos slegnuvši ramenima. I dade znak
Grimaudu da donese drugu bocu. U tom trenutku Planchet se skromno pomoli na odškrinutim
vratima i javi svom gospodaru da je doveo konje. — Kakve konje? — upita Athos. — Dva konja
koje mi je gospodin de Treville pozajmio za šetnju i s kojima ću skoknuti do SaintGermaina. — A

2. što ćete raditi u Saimt-Germainu? — ponovo se javi Athos.D'Artagnan mu ispriča kakav je susret
imao u crkvi, odnosno kako je pronašao ženu koja mu je, uz plemića u crnom ogrtaču i s ožiljkom
na sljepoočici, neprekidno opsijedala misli. — To znači da ste u nju zaljubljeni onako kao što ste
bili zaljubljeni u gospođu Bonacieux — reče Athos slegnuvši prezrivo ramenima, kao da želi
pokazati kako žali ljudske slabosti. — Ja, ni govora! — poviče d'Artagnan. — Ja sam samo
radoznao i htio bih razjasniti tajnu u tkoju je ona upletena. Ne znam zašto, ali sam uvjeren da ta
žena, mada je uopće ne poznajem i mada ni ona mene ne poznaje, ima utjecaja na moj život. — U
stvari, vi imate pravo — reče Athos — jer ne poznajem nijedne žene koja bi zavrijedila da je čovjek
traži kada se izgubi. Gospođa Bonacieux se izgubila, to gore po nju! Neka se sama nađe! — Ne,
Athose, ne, vi se varate — uzvrati d'Artagnan. — Ja volim moju jadnu Constancu više nego ikada i
da znam gdje se nalazi, pa da je to i na kraj svijeta, odmah bih otišao da je izbavim iz ruku njenih
neprijatelja. Ali ne znam gdje je, i sve moje traženje bilo je uzaludno. I šta se može! čovjek se ipak
mora malo razonoditi. — Razonodite se dakle s Miladv, dragi d'Artagnane. želim vam od svega
srca, ako vas to može zabaviti! — Slušajte, Athose, umjesto da ovdje budete zatvoreni kao u kakvoj
tamnici, uzjašite konja i pođite sa mnom na šetnju do Saint--Germaina.

3. — Dragi moj — odgovori Athos — ja jašem na svojim konjima kad ih imam. Kad ih nemam, idem
pješke. — No, dobro! — odgovori d'Artagnan nasmijavši se Athosovu osobenjaštvu koje bi ga bilo i
uvrijedilo da je došlo od nekog drugog. — Ja nisam tako ponosan kao vi, nego jašem na onome što
nađem. Dakle, do viđenja, dragi Athose! — Do viđenja! — reče mušketir dajući znak Grimaudu da
otvori bocu koju je upravo donio. D'Artagnan i Planchet popnu se na sedla i pođu prema Saint--
Germainu. D'Artagnan je čitavim putem mislio na ono što mu je Athos rekao o gospođi Bonacieux.
Iako d'Artagnan nije bio suviše sentimentalne prirode, lijepa trgovčeva žena zaista mu je bila
uzbudila srce. I, kao što je rekao, bio je spreman da pođe i na kraj svijeta da je potraži. Ali svijet
nema samo jedan kraj, jer je okrugao, pa zbog toga nije znao prema kojoj strani da se okrene. A
sada, htio je pokušati da sazna tko je ta Miladv. Miladv je razgovarala s čovjekom u crnom ogrtaču,
ona ga dakle poznaje. Dakle, d'Artagnanu se nametala misao da je taj čovjek u crnom 6 ogrtaču i po
drugi put oteo gospođu Bonacieux, jednako kao što ju je oteo i prvi put. Prema tome d'Artagnan je
samo napola lagao, a to je onda mala laž, kad je rekao da tražeći Miladv istovremeno traži i
Constancu. San jareći tako i od vremena do vremena podbadajući konja ostrugama, d'Artagnan je
prevalio cijeli put te je stigao u Saint--Germain. Prošao je uz paviljon u kojem će se deset godina
kasnije roditi Ljudevit XIV. Zatim je prošao nekom pustom ulicom gledajući desno i lijevo ne bi li
našao kakav trag lijepoj Engleskinji. I tada, u prizemlju neke lijepe kuće, koja prema tadašnjem
običaju nije imala prozora s ulice, on odjednom spazi neko poznato lice. Na terasi okruženoj
cvijećem to poznato lice šetalo je amo-tamo. Planchet ga prvi prepozna. — Hej, gospodine! — reče
Planchet obraćajući se d'Artagnanu. — Poznajete li onoga tamo što prodaje zjale vranama? — Ne
— odgovori d'Artagnan — ali sam ipak siguran da ovo nije prvi put što vidim to lice. — To vam,
bogami, i vjerujem — oglasi se Planchet. — To je jadni Lubin, sluga grofa Wardesa, onoga kojeg
ste onako dobro udesili prije mjesec dana u Calaisu, na putu prema guvernerovu imanju. — O, da!
— sjeti se d'Artagnan. — Sada ga prepoznajem. Misliš li da je on tebe prepoznao? — Bogami,
gospodine, bio je toliko zbunjen da ne mogu vjerovati da me sačuvao u sjećanju. — Ako je tako,
pođi i razgovaraj s tim momkom — reče d' Artagnan — i pokušaj doznati u razgovoru je li njegov
gospodar živ. Planchet siđe s konja, pođe ravno prema Lubinu, koji ga doista nije prepoznao, te se
oba lakeja upuste u vrlo prisan prijateljski razgovor. Za to vrijeme d'Artagnan odvede konje u
susjednu uličicu i obišavši oko neke kuće opet se vrati te se postavi s konjima iza živice da bi
prisustvovao razgovoru. Pošto je tako tek jedan trenutak stajao i promatrao, kadli se začu šum kola.
Odmah zatim pred njim se zaustavi kočija koju je vidio pred crkvom. Nije se prevario. Miladv je
bila u kočiji. D'Artagnan se priljubi uz vrat svome konju da bi sve vidio a da njega nitko ne vidi.
Miladv pomoli svoje lijepo lice i plavu kosu iz kočije i dade svojoj sobarici neka naređenja.
Sobarica, krasna djevojka od dvadeset do dvadeset i dvije godine, okretna i živa, prava subreta
velikih dama, skoči s papučice na kojoj je sjedila po tadašnjem običaju te se uputi prema terasi gdje
se nalazio Lubin. D'Artagnan ju je pratio pogledom dok se približavala terasi. Međutim, baš u tom
času netko je iznutra, iz kuće, pozvao Lubina,tako da je Planchet ostao sam na terasi te se ogledavao
lijevo i desno da vidi kamo je nestao d'Artagnan. Sobarica se približi Planchetu i, misleći da je to
Lubin, pruži mu pisamce: — To je za vašeg gospodara — reče mu. — Za mog gospodara? — upita
Planchet iznenađeno. — Da, i vrlo je hitno. No, uzmite ga brzo! Predavši pismo, ona otrči do
kočije, koja se za to vrijeme okrenula u pravcu odakle je i došla, te se popne na papučicu i kola
krenuše. Planchet je gledao i okretao pismo, a pošto je bio naviknut da slijepo sluša, skoči sa terase,
pođe uličicom i nekoliko koraka dalje naiđe na d'Artagnana koji je sve vidio te mu je već dolazio u
susret.

4. — Za vas, gospodine — reče Planchet pruživši pismo mladiću. — Za mene? — odgovori
d'Artagnan. — Jesi li baš siguran? — Bogami, posve sam siguran! Sobarica je rekla: »Za vašeg
gospodara!« A ja, osim vas, nemani drugog gospodara... O, stasita je ta sobarica, časna riječ!
D'Artagnan otvori pismo i pročita: Osoba koja se za vas zanima više negoli se to smije reći htjela bi
saznati kojeg ćete dana biti u stanju da se prošetate u šumi. Sutra, u gostionici »Champ du Drap
d'Or« jedan će sluga, u crnoj i crvenoj livreji, čekati vaš odgovor. — Oho — reče samom sebi
d'Artagnan — to je zanimljivo, čini se da se Miladv i ja brinemo za zdravlje jedne te iste osobe. No
dobro! Planchet, kako je onom dragom gospodinu Wardesu? Dakle nije mrtav? — Nije, gospodine.
Onako mu je kako može biti čovjeku kojemu se mač četiri puta zabio u tijelo, jer vi ste, ne
zamjerite, upravo četiri puta svojim mačem dohvatili tog dragog plemića, pa je on još slab, budući
da je izgubio gotovo svu krv. Kao što sam govorio gospodinu, Lubin me uopće nije prepoznao,
nego ini je od početka do kraja ispričao cijeli onaj događaj. — Odlično, Planchet, ti si kralj lakeja. A
sada skoči na konja pa da stignemo kočiju. Nije trebalo mnogo kasati. Poslije pet minuta spazili su
kočiju zaustavljenu uz rub ceste. Bogato odjeven konjanik stajao je pored nje. Razgovor između
Miladv i konjanika bio je tako živ da se d'Artagnan zaustavio s druge strane kočije a da ga osim
lijepe sobarice nitko nije ni primijetio. Razgovarali su na engleskom, na jeziku koji d'Artagnan nije
razumio. Ali po tome kako je govorila d'Artagnan je pogađao da je lijepa Engleskinja vrlo ljuta.
Završila je razgovor pokretom koji nije ostavljao nikakve sumnje što se tiče njegove prirode: udarila
je svojom lepezom tako snažno da se to malo žensko pomagalo ra-zletilo u hiljadu komadića.
Konjanik prasne u smijeh, a to je, kako se činilo, tjeralo Miladv u očaj. D'Artagnan zaključi da bi to
bio trenutak da posreduje. Prijeđe na drugu stranu te s poštovanjem skine šešir: — Gospođo — reče
— dozvoljavate li mi da vam ponudim svoje usluge? čini mi se da vas je ovaj gospodin naljutio.
Samo mi naredite, gospođo, a ja se obavezujem da ću njegovu nepristojnost kazniti. Već kod prvih
riječi Miladv se bila okrenula prema d'Artagna-nu i stala ga začuđeno promatrati. Pošto je završio,
obratila mu se govoreći izvrsno francuski. — Gospodine — reče mu — ja bih se drage volje stavila
pod vašu zaštitu da gospodin s kojim se svađam nije moj brat. — Onda mi oprostite, gospođo —
reče d'Artagnan — jer ja to nisam znao. — Što hoće taj vjetrogonja? — poviče konjanik kojega je
Miladv predstavila kao svog brata. — I zašto ne ide svojim putem? — Vi ste vjetrogonja —
odgovori d'Artagnan nagnuvši se na vrat svome konju. — Nisam otišao svojim putem jer mi se
svidjelo ostati ovdje! Konjanik reče nešto na engleskom svojoj sestri. — Ja s vama govorim
francuski — reče mu d'Artagnan. — I budite tako ljubazni pa mi odgovorite, molim vas, također na
francuskom. Vi ste brat ovoj gospođi, to je u redu, budite, ali na sreću niste i meni brat. Moglo se
pretpostaviti da će Miladv, zbog straha kojemu žene obično podliježu, posredovati u ovom izazovu
kako bi spriječila svađu. Ali se dogodilo posve suprotno. Ona se zavalila u kola i oštro viknula
kočijašu: — Kući! Lijepa sobarica baci nestrpljiv pogled cna d'Artagnana i činilo se da je njegova
krasna pojava djelovala na nju veoma povoljno. Kočija odjuri, a dva plemića nađu se licem u lice
jedan prema drugom. Nikakve stvarne prepreke nije više bilo među njima. Konjanik učini pokret
kao da će poći za kočijom. Međutim d'Artagnanova srdžba, koja je prije toga kipjela, sada se
odjednom pojačala, jer je u svom protivniku prepoznao Engleza koji je u Amiensu na kockanju
dobio njegova konja, a zamalo da od Athosa nije dobio i njegov dijamant. Zato d'Artagnan uhvati
njegove uzde i zaustavi ga.— O, gospodine — reče mu — čini mi se da ste vi veći vjetro-gonja
nego ja, jer se pravite da ste zaboravili da je među nama došlo do nekakve male svađe! — Oho! To
ste vi, gosparu! — odgovori Englez. — Vi dakle uvijek tražite igru, ovakvu ili onakvu. — Da, a sad
sam se sjetio da vam se moram revanširati. Vidjet ćemo, dragi gospodine, vladate li jednako dobro
mačem kao što bacate kocku.

5. — Zar ne vidite da uopće nemam mača? — uzvrati mu Englez. — Pravite se, dakle, junakom pred
nenaoružanim čovjekom? — Ipak se nadam da imate kod kuće mač — odgovori d'Arta-gnati. — U
svakom slučaju, ja imam dva, pa ću vam, budete li htjeli, pozajmiti jedan. — Nije potrebno —
odgovori Englez — jer sam dobro snabdjeven takvim alatom. — U redu, poštovani plemiću — reče
mu d'Artagnan. — Izaberite svoj najduži mač i dođite da mi ga večeras pokažete! — A kamo da
dođem, molim lijepo? — Iza Luxembourga. To je odlično mjesto za Šetnju ovakve vrste kakvu vam
predlažem. — U redu, doći ću. — Koji sat predlažete? — Šest sati. — Ah, doista, vi sigurno imate
jednog ili dva prijatelja? — Imam trojicu koji će biti vrlo sretni da mi se pridruže u borbi. —
Trojicu? Odlično! Izvrsno! — reče d'Artagnan. — Toliko ih imam i ja. — A sada, tko ste vi? —
upita Englez. — Ja sam gospodin d'Artagnan, gaskonjski plemić, služim u gardi, u četi gospodina
des Essartsa. A vi? — Ja sam lord Winter, barun od Sheffielda. — Dobro, vaš sam sluga, gospodine
barune — reče d'Artagnan — premda imate ime koje je teško upamtiti. I on podbode konja te u
kasu odjuri putem koji je vodio u Pariz. Kao i obično u takvim prilikama, d'Artagnan pođe najprije
Athosu. Nađe ga gdje leži na velikom kanapeu, na kome je kako je rekao, čekao da ga njegova ratna
oprema sama potraži. D'Artagnan ispriča Athosu sve što se dogodilo, jedino mu o pismu za
gospodina Wardesa ne kaza ni riječi. Athos se oduševi kad je saznao da će se tući s jednim
Englezom. Rekli smo da mu je to bio san. 10 Odmah su poslali sluge da pozovu Porthosa i Aramisa,
pa i njima ispričaše cijelu tu stvar. Porthos izvuče mač iz korica i poče njime napadati zid,
odstupajući od vremena do vremena i svijajući se kao da je kakav plesač. Aramis, koji je stalno
radio na svojoj poemi, zatvorio se u Athosov kabinet i zamolio da ga ne uznemiruju dok ne dođe
vrijeme za borbu. Athos dade znak Grimaudu da mu donese jednu bocu. A što se tiče d'Artagnana,
on je u sebi bio skovao nekakav mali plan čijem ćemo izvršenju prisustvovati nešto kasnije, plan
koji mu je obećavao ugodne doživljaje, što se moglo vidjeti i po osmjesima koji su se od vremena
do vremena prelijevali preko njegova lica, da bi ga razvedrili i ozarili. II ENGLEZI I FRANCUZI
Uf -iv ll određeno vrijeme, pošli su sa svoja četiri lakeja iza Lu-xembourga na ledinu koja je bila
ograđena za koze. Athos izvadi iz džepa komad kovana novca i dade ga kozaru da bi se udaljio.
Lakeji dobiše zadatak da budu na straži. Uskoro se tom mjestu približi grupa šutljivih ljudi koji uđu
u zagrađeni prostor i priđu mušketirima. Zatim, po engleskom običaju, trebalo je da dođe do
upoznavanja. Englezi su svi pripadali najvišim aristokratskim krugovima, pa su bizarna imena
njihovih protivnika bila za njih ne samo predmet iznenađenja nego i razlog da budu uznemireni. —
Ali uza sve to — reče lord Winter kad je čuo imena trojice mušketira — uza sve to mi ne znamo tko
ste vi, a i nećemo se tući s takvim imenima. Pa to su imena pastira! — Međutim, milorde, kao što
možete i pretpostaviti, naša su imena lažna — odgovori Athos. — A to povećava našu želju da
doznamo vaša prava imena — odgovori Englez. — A kako to da ste se s nama kockali ne
poznavajući ih? — upita Athos. — Kockajući se s nama, koji smo imali takva imena, vi ste dobili
dva naša konja! — To je istina, ali tada smo stavili na kocku samo svoje pi-stole, a sada stavljamo
na kocku svoju krv. Kockati se možemo bilo s kim, ali tući ćemo se samo s onima koji su nam
ravni. — Imate pravo — reče Athos.

6. Athos zatim povuče u stranu onog od četvorice Engleza s kojim se imao potući, te mu šapne svoje
ime. Porthos i Aramis učiniše isto. — Jeste li zadovoljni — upita Athos svog protivnika — i
smatrate li me dovoljno visokim plemićem da mi možete ukazati čast da svoj mač ukrstite s mojim?
— Da, gospodine — odgovori Englez naklonivši se. — No, a sada, hoćete li da vam nešto kažem?
— upita Athos hladno. — Što? — odvrati Englez. — Da biste bili mnogo bolje učinili da niste
tražili da vam kažem kako se zovem. 12 . — A zašto to? — Jer svi misle da sam mrtav, i imam
razloga što želim da se ne zna da sam živ. Bit ću dakle prisiljen da vas ubijem, da se moja tajna ne
bi otkrila. Englez pogleda Athosa misleći da se šali, ali Athosu nije bilo ni na kraj pameti da zbija
šalu. — Gospodo! — obrati se Athos istovremeno svojim drugovima i njihovim protivnicima. —
Gospodo, jesmo li spremni? — Jesmo! — odgovore Englezi i Francuzi, svi u jedan glas. — Dakle,
k oružju! — uzvikne Athos. I osam je mačeva istog trenutka bljesnulo pod Zrakama sunca koje je
zapadalo. Ogorčenost kojom je počela ta borba bila je prirodna, jer su ti ljudi između sebe bili
dvostruki neprijatelji. Athos se borio tako sabrano i metodično kao da se nalazi u kakvoj dvorani za
mačevanje. Porthos, koji se bez sumnje koristio svojim nesretnim iskustvom iz Chantillvja, gdje je
imao suviše povjerenja u sebe, upravljao je udarcima svog mača vrlo oprezno i služeći se svim
mogućim finesama. Aramis, koji je još imao završiti treće pjevanje svoga spjeva, žurio se da što
prije dokrajči ovaj posao sa svojim protivnikom. Prvi, Athos, ubije svog protivnika. Samo ga je
jedanput dosegao mačem, ali kao što je i najavio, njegov je udarac bio smrtonosan: mač je probio
srce njegova protivnika. Drugi, Porthos, oborio je svoga u travu. Bio ga je ranio u bedro. I budući
da mu je Englez bez ikakva daljnjeg otpora predao mač, Porthos ga podigne i odnese u njegovu
kočiju. Aramis je svoga napadao tako žustro da je ovaj, pošto se pedesetak koraka povlačio, udario
u bijeg koliko su ga noge nosile te je nestao praćen posprdnim smijehom lakeja. A što se tiče
d'Artagnana, on je u pravom smislu riječi zaigrao na defenzivnu kartu. Međutim kad je vidio da se
njegov protivnik dobro izmorio, on mu snažnim bočnim udarcem izbije mač iz ruku. Videći da je
razoružan, barun odstupi dva-tri koraka, ali pri tome mu se noga posklizne te pade nauznak. Jednim
skokom d'Artagnan je već bio nad njim. Stavio mu je mač pod grlo: — Mogao bih vas ubiti,
gospodine — reče Englezu — jer ste sada u mojim rukama, ali vam za ljubav vašoj sestri poklanjam
život. D'Artagnan je bio izvan sebe od sreće. Ostvario mu se plan koji je ranije bio smislio i zbog
kojeg su se preko njegova lica prelijevali oni osmijesi zadovoljstva o kojima je bilo govora u
prethodnom poglavlju. Ushićen što dma posla s takvim plemićem, Englez zagrli d'Artagnana, uputi
hiljadu komplimenata na račun trojice mušketira te 13pošto se Porthosov protivnik već nalazio u
kočiji a Aramisov je bio dao petama vjetra, svi su sada posvetili svoju pažnju jedino pokojniku.
Pošto su mu Porthos i Aramis skinuli odjeću, u nadi da njegova rana nije smrtonosna, iz njegova
opasača ispadne velika, puna kesa. D'Artagnan je podigne i pruži lordu Winteru. __A kog đavla da
učinim s tom kesom? — upita Englez. — Vratite je njegovoj obitelji — odgovori d'Artagnan. __
Njegovoj obitelji nije stalo do ove sitnice. Ona će naslijediti petnaest hiljada zlatnika rente. Dajte tu
kesu vašim slugama. D'Artagnan stavi kesu u džep. — A sada, mladi prijatelju — reče lord Winter
— jer ja se nadam da ćete mi dozvoliti da vas tako nazovem, još ću vas večeras, ako nemate ništa
protiv, predstaviti svojoj sestri ladv Clarick (Kla-rik). 2elio bih da vam se i ona također zahvali, a
budući da ona ne stoji loše na dvoru, možda bi vam jednom koja njezina riječ što bi je izrekla za vas
mogla dobro doći. D'Artagnan se zacrveni od zadovoljstva i nakloni se u znak da pristaje. U
međuvremenu, Athos se približi d'Artagnanu. — Što namjeravate učiniti s onom kesom? —
prišapne mu na uho. — Namjeravao sam je predati vama, dragi Athose.

7. — Meni? A zašto? — Pa vi ste ga ubili! Uzmite to kao svoj plijen. — Ja da naslijedim neprijatelja!
— začudi se Athos. — Što vi mislite o meni? — Takav je običaj u ratu — reče d'Artagnan. — Zašto
to ne bi važilo i u dvoboju? — Ni na bojnom polju ja nisam nikada činio takve stvari — reče Athos.
Porthos slegne ramenima, a Aramis napući usne dajući za pravo Athosu. — Onda dajmo taj novac
slugama, kao što je rekao lord Win-ter — predloži d'Artagnan. — Da — složi se Athos — dajmo tu
kesu lakejima, ali ne našim lakejima nego njihovim. Athos uzme kesu i baci je kočijašu: — Za vas i
vaše drugove! Ova velikodušnost čovjeka koji nije imao ni prebijene pare u džepu oduševila je čak i
Porthosa. Taj dokaz francuske plemenitosti o kojem je lord Winter pričao svojim prijateljima, svi su
primili s velikim poštovanjem, svi osim gospode Grimauda, Mousquetona, Plancheta i Bazina.
Opraštajući se s d'Artagnanom, lord Winter dade mu adresu svoje sestre. Ona je stanovala na trgu
Rovale (Rojal), koji je tada 14 bio otmjena četvrt, i to u kući broj šest. Uostalom, lord obeća da će
doći po njega kako bi ga odveo onamo. D'Artagnan zakaže s njim sastanak za osam sati kod Athosa.
Ovo upoznavanje s Miladv potpuno je obuzelo našeg Gaskonj-ca. Razmišljao je o tome na kako se
čudnovat način ta žena dosad upletala u njegovu sudbinu. Bio je uvjeren da je ona u kardinalovoj
službi, ali usprkos tome osjećao je da ga nešto neodoljivo vuče prema njoj, da ga prema njoj vuče
jedan od onih osjećaja koji se čovjeku nameću a da ni sam ne zna zašto. Jedino se bojao da će ga
Miladv prepoznati, da će u njemu prepoznati čovjeka kojega je vidjela u Meungu i u Doveru. U tom
slučaju znala bi da pripada prijateljima gospodina de Trevillea i da je prema tome dušom i tijelom
uz kralja. U tom slučaju izgubio bi prednost koju bi mogao imati ako ga Miladv ne prepozna, jer
bude li ona znala o njemu onoliko koliko on zna o njoj, morat će se upustiti u igru s njom kaa ravan
s ravnim. A što se tiče početka ljubavnog zapleta između nje i grofa Wardesa, naš se uobraženi
mladić vrlo malo zbog toga brinuo, premda je markiz bio mlad, lijep, bogat — i u velikoj milosti
kod kardinala. Jer nije baš mala stvar da čovjek ima dvadeset godina i da je rođen u Tarbesu.
D'Artagnan najprije pođe kući da bi se što sjajnije obukao. Zatim svrati Athosu te mu, po običaju,
sve ispriča. Athos sasluša njegove planove, a onda mahne glavom i s nekom vrsti gorčine preporuči
mu da bude oprezan. — Što! —reče mu on. — Izgubili ste ženu o kojoj ste govorili da je dobra,
lijepa, savršena, a evo, već trčite za drugom! D'Artagnan osjeti da je ovaj prijekor ispravan. —
Volio sam gospođu Bonacieux srcem, dok Miladv volim glavom — reče on Athosu. — Odlazeći k
njoj, želim sebi prije svega objasniti kakvu ulogu ona igra na dvoru. — Zaboga, kakvu ulogu igra!
Poslije svega onoga što ste mi rekli, to nije teško odgonetnuti. Ona je nekakav kardinalov emisar. To
je žena koja će vas domamiti u kakvu stupicu u kojoj ćete jednostavno izgubiti glavu. — Vraga,
dragi Athose! čini mi se da vi gledate stvari suviše crno. — Dragi d'Artagnane, ja ženama ne
vjerujem. Što mogu, kad sam skupo platio povjerenje u njih; a osobito ne vjerujem ženama koje su
plave. Zar mi niste rekli da je Miladv plava? — Ona ima najljepšu plavu kosu koju sam ikad vidio.
— O, jadni d'Artagnan! — uzdahne Athos. — Slušajte, hoću samo da raščistim stvari, a kasnije, kad
saznam ono što želim saznati, udaljit ću se. ■— Samo vi raščistite — reče mu Athos flegmatično. U
dogovoreno vrijeme stigao je lord Winter, ali se Athos, pošto je na vrijeme bio obaviješten o
njegovu dolasku, povukao u 15drugu sobu. Tako je Englez zatekao d'Artagnana sama, a kako je već
bilo blizu osam sati, on povede mladića sa sobom. Na ulici ih je čekala elegantna kočija koju su
vukli izvrsni konji, te oni začas stigoše na trg Royal. Miladv Clarick primila je d'Artagnana vrlo
prijazno. Njezin stan bio je vrlo raskošan, a premda je većina Engleza zbog rata već bila napustila
Francusku, ili se spremala da je napusti, Miladv se, da bi uredila svoju kuću, upravo bila bacila u
nove troškove, što je bio dokaz da opće mjere koje su se odnosile na Engleze nju nisu pogađale.

8. — Evo vidite mladog plemića koji je imao u rukama moj život — reče lord VVinter predstavljajući
d'Artagnana svojoj sestri — ali koji to nije htio iskoristiti iako smo bili dvostruki neprijatelji, jer
sam ga uvrijedio i jer sam Englez. Zahvalite mu na tome, gospođo, ako prema meni gajite imalo
prijateljstva. Miladv jedva primjetno nabra obrve, i neka jedva vidljiva sjenka proleti joj preko lica.
Istovremeno na licu joj se pojavi tako čudan osmijeh da je mladić, koji je opazio sve te pojedinosti,
osjetio jezu. Njezin brat nije primijetio ništa. Bio se okrenuo da se poigra s majmunom prema
kojem je Miladv pokazivala velike simpatije. Majmun je lorda bio povukao za dolamu. — Dobro
došli, gospodine! — reče Miladv. — Vi ste danas stekli pravo da vam vječno budem zahvalna!
Međutim neobična prijaznost njezina glasa bila je očigledno u suprotnosti sa znakovima
nezadovoljstva koje je d'Artagnan bio primijetio. Englez se zatim okrene i ispriča kako se među
njima odvijala borba ne ispustivši ni najmanju pojedinost. Miladv ga je slušala s najvećom
pažnjom. I premda se naprezala da sakrije svoje uzbuđenje, ipak se lako moglo primijetiti da joj
lordovo pripovijedanje nije nimalo ugodno. Krv joj je navirala u glavu, a njezina je dražesna noga
nestrpljivo tapkala pod haljinom. Lord Winter ništa ne primijeti. A pošto je dovršio pripovijedanje,
priđe stolu na kojem se nalazio pladanj s bocom španjolskog vina s čašama. Natočio je dvije čaše, i
ponudio d'Artagnana da Pije. D'Artagnan je znao da je za Engleze uvreda ako čovjek odbije da se s
njima nazdravi, pa i on priđe istolu te uzme svoju čašu. Ali u međuvremenu nije gubio iz vida
Miladv, a u ogledalu primijeti kako joj je lice promijenilo izraz. Sada, kad je mislila da je nitko ne
gleda, njezino je lice odražavalo osjećaje koji bi se gotovo mogli nazvati zvjerskima. Bijesno je
zubima grizla svoju maramu. Tada uđe ona lijepa, mala sobarica koju je d'Artagnan već ranije bio
uočio. Ona je lordu Winteru rekla nešto na engleskom i on odmah zamoli d'Artagnana da mu
dozvoli da ode, izvinjavajući 16 se da ga zove hitan posao. Svoju sestru također je zamolio da mu
oprosti što mora otići. D'Artagnan se oprosti s lordom Winterom stiskom ruke, a zatim priđe bliže
Miladv. Začuđujućom sposobnošću da se brzo mijenja, lice te žene bilo je opet poprimilo prijazan
izraz. Tek nekoliko crvenih mrlja na njezinoj marami ukazivalo je da je ona bila sebi izgrizla usne
sve do krvi. A njezine usne bile su divne, kao od koralja. Razgovor postade živahan, činilo se da se
Miladv potpuno smirila. Ispričala je d'Artagnanu da lord Winter nije njezin brat već njezin šurjak1.
Ona je bila udata za njegova mlađeg brata, koji je umro ostavivši je s jednini djetetom, a to njezino
dijete jedini je nasljednik lorda Wintera, dakako, ako se lord ne oženi. Sve je to d'Artagnanu otkrilo
da su okolnosti o kojima mu je ona govorila obavljene nekakvim velom, pa ih pod tim velom i nije
mogao jasno razabrati. Uz ostalo, poslije kojih pola sata razgovora d'Artagnan je bio uvjeren da je
Miladv Francuskinja. Ona je govorila francuski tako pravilno i s takvim naglaskom da nije moglo
biti nikakve sumnje u tom pogledu. D'Artagnan se razmetao udvarajući joj se i izražavajući joj
odanost, a na sve dosjetke našeg Gaskonjca Miladv je odgovarala dobrohotnim osmijesima.
Međutim je došlo vrijeme odlaska, pa se d'Artagnan oprosti od Miladv te izađe iz njezina salona
kao najsretniji čovjek na svijetu. Na stepenicama sretne lijepu sobaricu koja ga u prolazu lako
dotakne. Pocrvenjevši do ušiju, ona ga zamoli da joj oprosti, i to ga zamoli tako slatkim glasom da
joj je oprostio istog trenutka. Sutradan je d'Artagnan ponovo došao, a Miladv ga je primila još bolje
nego prvi put. Lorda Wintera nije bilo, pa mu je čitavu večer jedino Miladv pravila društvo. činilo
se kao da ona pokazuje veliki interes za njega. Upitala ga je odakle je, koji su njegovi prijatelji, i je
li kadgod pomišljao da stupi u službu gospodina kardinala. Iako je bio tek mladić od dvadeset
godina, d'Artagnan je, kao što znamo, bio vrlo oprezan, pa se sada sjetio svih svojih sumnji u
Miladv. On se neobično pohvalno izrazi o Njegovoj preuzviše-nosti i izjavi da bi sigurno bio stupio
u kardinalovu gardu umjesto što je stupio u kraljevu, da je — na primjer — poznavao gospodina
Cavois (Kavoa), umjesto što je poznavao gospodina de Trevillea. Miladv bez ikakva okolišanja
promijeni razgovor i ne pridajući tome nikakve posebne važnosti upita d'Artagnana je li kada bio u
Engleskoj. 1 Radi se o igri riječi, jer se brat na francuskom kaže frere, a šurjak beau-frere. 2 Tri
mušketira II 17D'Artagnan odgovori da ga je gospodin de Treville tamo slao radi razgovora o
nabavci konja i da je čak doveo četiri konja da se iskušaju. Miladv je u toku razgovora dva ili tri
puta ugrizla usne. Shvatila je da ima posla >s jednim Gaskonjcem koji ne pokazuje svoje karte.

9. D'Artagnan se oprosti u isti sat kao i prethodne večeri. U hodniku opet je susreo lijepu Ketty (Keti),
kako se zvala mlada sobarica. Ona ga pogleda s izrazom tajanstvene čežnje kojoj je lako bilo
odgonetnuti smisao. Ali d'Artagnan je bio toliko zaokupljen gospodaricom da sobaricu nije ni
primjećivao. Sutradan je d'Artagnan ponovo posjetio Miladv, a također i preksutradan. I svaki put
ga je ona dočekivala sve prijaznije. I također svaki put, bilo u predsoblju, bilo u hodniku, bilo na
stepenicama, on se sretao s lijepom sobaricom. Ali, kao što smo već vidjeli, d'Artagnan nije ni
primjećivao tu ustrajnost lijepe Ketty.
III ADVOKATOV RUčAK
eđutim zbog dvoboja u kojem se tako sjajno ponio, Porthos nije smetnuo s uma ručak na koji ga je
bila pozvala advokatova žena. Sutradan oko jedan sat po podne Mous-queton ga je i posljednji put
očetkao. Porthos se zatim uputi prema ulici Ours. Išao je korakom čovjeka koji osjeća da je
dvostruko sretan. Njegovo je srce snažnije udaralo, ali ne kao d'Artagnanovo od vrele i snažne
ljubavi, nego mu se krv uzbudila od pomisli na materijalni interes. Napokon će prekoračiti onaj
tajanstveni prag i popeti se uz one nepoznate stepenice kojima su se jedna po jedna popele stare
škude gazde Coquenarda. Vidjet će napokon kako u stvarnosti izgleda ona škrinja koju je dvadeset
puta gledao u snu, ona dugačka i duboka škrinja, zaključana, učvršćena zasunima i prikovana uz tlo,
ona škrinja o kojoj je tako često čuo govoriti, a koju će, istina, malo mršave, ali uza sve to privlačne
ruke advokatove žene, već jednom otvoriti pred njegovim radoznalim pogledima. On, čovjek bez
doma, bez sreće i obitelji, vojnik naviknut na krčme i taverne, na svakovrsne jazbine u kojima se
toči vino, on dakle, koji se kao gurman morao zadovoljiti da se gosti onim što nađe, on će sada
okusiti domaći ručak, naslađivat će se u udobnom domu i prepustit će se onim sitnim pažnjama koje
su čovjeku to prijatnije što je suroviji, kako kažu stari vojnici. Dolaziti svakog dana kao bratić i
sjesti za bogat stol, podsmjehivati se žutom i naboranom čelu starog advokata, čerupati pomalo
mlade pisare učeći ih kako se na najotmjeniji način igra baset, lanskenet i baci deseti i dobivajući
kao nagradu za lekciju od jednog sata čitavu njihovu jednomjesečnu zaradu, svemu tome Porthos se
već unaprijed silno radovao. Istina, mušketir je ovda-onda imao pred očima loš glas koji je još od
onih vremena pratio advokate i koji se održao sve do danas. Njima su pripisivali škrtost, odricanje i
post. Ali pored svega, osim nekih znakova štedljivosti što ih je kod nje uočio i koje je Porthos
uvijek smatrao neumjesnima, njemu se advokatova žena činila dovoljno širokogrudnom,
razumljivo, imaju^všfci*viliJtasda je 1 Igre kartama i kockom.____ {TI

10. to na kraju krajeva ipak žena jednog advokata. Zato se nadao da će u njezinoj kući naići na
prijatnost i ugodno domaće raspoloženje. Međutim već na vratima u njemu se pojave neke sumnje:
sam ulaz u kuću nije uopće bio prikladan da se ovamo pozivaju gosti. Hodnik je bio smradan i
mračan, stepenice slabo osvijetljene pro-zorčićima kroz koje je prodiralo sumračno osvjetljenje iz
susjednog dvorišta, a na prvom katu našao je neka niska vrata okovana ogromnim čavlima slično
kao i glavna vrata u tvrđavi Grand Cha-telet (Gran Šatle). Porthos pokuca. Visok i blijed pisar, sav
obrastao u bujnu kosu koju češalj nije nikada ni dodirnuo, otvori vrata i pokloni mu se kao čovjek
koji je primoran iskazati poštovanje prema drugom čovjeku istovremeno zbog njegova visoka stasa
koji odrazuje snagu, zbog vojničkog odijela koje označuje položaj i zbog njegovih rumenih obraza
koji dokazuju da je navikao dobro živjeti. Iza prvog pisara stajao je drugi, koji je bio niži, iza
drugog stajao je treći, koji je bio viši, a iza trećeg stajalo je trčkaralo od kojih dvanaest godina. U
svemu bila su tri pisara i pol. Za ono doba ta je činjenica potvrđivala da se radi o advokatskoj
kancelariji s velikim brojem klijenata. Premda je mušketir imao doći tek u jedan sat, advokatova ga
je žena očekivala već od podne računajući da će srce, a možda i želudac, potaći njezina obožavatelja
da ipak dođe prije ugovorenog vremena. Zbog toga se gospođa Coquenard pojavila na vratima svog
stana gotovo istovremeno kad i uzvanik, to jest čim je pisar otvorio, pa je pojava časne dame
izbavila Porthosa iz neprilike. Pisari su ga radoznalo gledali, a on je, ne znajući zapravo što bi rekao
toj ljestvici koja se dizala i spuštala, ostao zatvorenih usta. — To je moj bratić — reče gospođa. —
Uđite, uđite dakle, gospodine Porthos! Ime Porthos ostavilo je svoj utisak: pisari su prasnuli u
smijeh, ali kad se Porthos okrenuo prema njima, na licima im opet prevlada ozbiljnost. Pošto su
prošli kroz predsoblje u kojem su bili pisari, i kroz kancelariju u kojoj su oni zapravo morali sjediti,
stigli su u advo-katov kabinet koji je bio nalik na nekakvu tamnu dvoranu natrpanu papirima.
Izašavši iz kabineta, s desne strane ostala im je kuhinja, a s lijeve ušli su u sobu za primanje. Ono
što je dotad vidio nije Porthosa inspiriralo ničim naročito dobrim. Kroz sva ta otvorena vrata,
razgovor mora da se čuo daleko. A zatim, u prolazu, on je bio bacio brz ispitivački pogled u kuhinju
te je morao priznati samome sebi, na sramotu advokatove žene i na veliku svoju žalost, da u toj
kuhinji nema one vatre, 20 one živosti, onog kretanja kakvo obično vlada u svakom gurmanskom
hramu u časovima prije no što će se iz njega iznijeti dobar ručak. Advokat je bez sumnje bio
obaviješten o toj posjeti jer nije pokazao nikakvo iznenađenje ugledavši Porthosa, koji mu je
pristupio vrlo slobodno. Mušketir je učtivo pozdravio svog domaćina. — O, čini se da smo .bratići,
gospodine Porthos? — odvrati mu advokat pridigavši se rukama na svom naslonjaču od trske.
Starac je, umotan 4. veliku crnu dolamu u kojoj se njegovo slabašno tijelo gubilo, jAo oštar i grub.
Njegove sitne sive oči sjajile su se kao žeravic^i zajedno s njegovim ustima što su se vječno trzala
predstavljale su jedino što je na njegovu licu još bilo prožeto životnošću. Na žalost, noge su već
počele otkazivati poslušnost toj koštanoj mašineriji. Već pet ili šest mjeseci, otkad je osjetio da ga
snage napuštaju, poštovani je advokat zapravo ženin rob. ženina bratića primio je s izrazom
strpljivosti, i to je sve. Da je gazda Coquenard mogao čvrsto stati na svoje noge, on bi bio odbio
svako srodstvo s gospodinom Porthosom. — Da, gospodine, mi smo bratići — odgovori mu Porthos
ne zbunjujući se. Uostalom on nije nikada ni očekivao da će ga muž njegove ljubavnice dočekati s
oduševljenjem. — Po ženi, mislim; zar ne? — zlobno primijeti advokat. Porthos nije u ovome
osjetio nikakvu žaoku nego je advokatove riječi primio kao dokaz njegove naivnosti, pa im se slatko
smijao ispod svog krupnog brka. Gospođa Coquenard, koja je znala da su među advokatima
naivčine velika rijetkost, više je pocr-venjela no što se smijala. Od časa kad se Porthos pojavio
gazda Coquenard bacao je zabrinute poglede prema velikom ormaru koji je stajao pred njegovim
radnim stolom od hrastovine. Premda ormar po svom obliku nije uopće odgovarao

11. onome što je Porthos vidio u snu, ovaj ipak shvati da to mora biti upravo ona sretna škrinja o kojoj
je toliko razmišljao. On je sebi samo čestitao što je stvarnost bila za šest stopa više nego snovi.
GzcL&a. Coquenard nije se upuštao u daljnja rodoslovna istraživanja nego je, prenijevši svoj
nemirni pogled sa ormara na Porthosa, rekao: — Prije no što pođe u rat, naš gospodin bratić učinit
će nam čast da jedanput s nama ruča, zar ne, gospođo Coquenard! Ovaj put Porthos dobije udarac
izravno u stomak i osjeti ga. čini se da ni gospođa Coquenard također nije bila neosjetljiva, jer je
rekla: — Moj bratić neće više doći ako vidi da se prema njemu ne odnosimo kako treba. Ali u
slučaju da se dogodi suprotno, to jest da bude s nama zadovoljan, njemu preostaje još tako malo
vreme21na za boravak u Parizu, a prema tome i tako malo prilike da nas posjećuje, da ćemo ga
zamoliti neka nam posveti gotovo svaki svoj slobodni trenutak što ga bude imao na raspolaganju
prije odlaska. — O, moje noge, moje jadne noge, gdje ste! — promrmlja Co-quenard i pokuša se
nasmiješiti. Za pomoć koju mu je pružila u času kad je osjetio da su njegove gastromanske nade
ugrožene, mušketir je bio neobično zahvalan advokatovoj ženi! Uskoro dođe vrijeme ručku. Prešli
su u blagovaonicu, u veliku mračnu sobu koja se nalazila nasuprot kuhinji. Pisari su, po svemu
sudeći, osjetili u kući nekakve neuobičajene mirise, pa su bili vojnički tačni i već su držali u ruci
svoje stolice bez naslona, spremni da sjednu. Vidjelo se kako su im čeljusti već unaprijed stavljene
u pokret sa strašnim namjerama. — Sto mu gromova — pomisli Porthos gledajući ta tri izgladnjela
čovjeka, jer trčkaralo, kao što se može i pretpostaviti, nije imalo tu čast da ruča za glavnim stolom.
— Sto mu gromova, da sam na mjestu moga bratića, ne bih držao uza se ovakve izjelice. Izgledaju
kao brodolomci koji nisu jeli već šest tjedana! Uđe i gazda Coquenard. Njegov naslonjač imao je
točkove, a dogurala ga je gospođa Coquenard, kojoj je i Porthos priskočio u pomoć da bi muža
lakše dogurala sve do stola. Tek što je ušao, i on podigne nos te počne žvakati praznim čeljustima
kao i njegovi pisari. — Oho! — iznenadi se advokat. — To je neka izvanredna juha. — Ali,
dovraga, šta vi nalazite izvanredno na ovoj juhi? — upita Porthos pogledavši u bljedunjavu i
potpuno praznu juhu na kojoj je plivalo tek nekoliko rijetkih korica što su podsjećale na otočiće
kakvog arhipelaga. Gospođa Coquenard se osmjehne i na njezin znak svi nestrpljivo sjednu za stol.
Gospođa je najprije poslužila svoga muža, a zatim je došao na red Porthos. Poslije toga ona napuni
svoj tanjur, a nestrpljivim pisarima podijeli korice bez juhe. U tom času vrata blagovaonice otvorila
su se sama od sebe uz veliku škripu, a Porthos je kroz rastvorene vratnice ugledao malog pisara koji
nije imao čast da učestvuje u gozbi, nego je, uz mirise što su dolazili iz kuhinje i blagovaonice, jeo
komad kruha. Poslije juhe služavka je donijela kuhanu kokoš, izvanrednu poslasticu zbog koje su
uzvanici tako snažno razrogačili oči da je postojala opasnost da im iskoče iz očnih šupljina. — Vidi
se da volite svoju rodbinu, gospođo Coquenard! — reče advokat s gotovo tragičnim osmijehom. —
Zaista iskazujete veliku pažnju svome bratiću! Ali jadna je kokoš bila mršava i obavita debelom
nakostruše-nom kožom koju su kosti uzalud pokušavale probiti. Mora da su je dugo tražili dok su je
našli u kokošinjcu, u koji se bila zavukla da ugine od starosti. __Dovraga — pomisli Porthos — ovo
je vrlo žalosno. Ja poštujem starost, ali je ne volim ni pečenu ni kuhanu! I on pogleda oko sebe da
vidi misle li i drugi jednako kao i on. Međutim, baš naprotiv, vidio je samo oči kako se krijese i
kako već unaprijed proždiru ovu predivnu kokoš, što je bila predmet njegovih prijekora. Gospođa
Coquenard privuče zdjelu sebi, spretno otrgne dva velika crna batka te ih stavi na tanjur svome
mužu. Zatim otkine './ vrat te ga zajedno s glavom ostavi po strani za sebe. Za Porthosa ^ otrgne
jedno krilo, a onda vrati kokoš služavki i koja ju je gotovo netaknutu odnijela prije no što je
mušketir uspio uočiti promjene koje razočaranje takve vrsti izaziva na licima prisutnih, promjene
koje ovise o karakteru i temperamentu svakog pojedinca. Umjesto kokoši pojavi se zdjela boba, i to
ogromna zdjela u kojoj je bilo i nekoliko ovčjih kosti. Na prvi pogled čovjek bi bio pomislio da se
među tim kostima pokazuju i neki komadi mesa. Međutim pisari se nisu dali prevariti tom
podvalom. Njihova žalosna lica svjedočila su da su izgubili svaku nadu.

12. Gospođa Coquenard posluži mladiće tim jelom nastojeći da kao dobra domaćica bude umjerena. Na
red je došlo vino. Iz nekog neobično malog kamenog vrča gospodin Coquenard naspe trećinu čaše
svakome od mladića, u svoju čašu nalije približno isto toliko, a zatim vrč prijeđe na stranu gdje su
se nalazili Porthos i gospođa Coquenard. Preostale dvije trećine praznog prostora u svojim čašama
mladići napuniše vodom, a kad su ispili čaše do polovice, opet uliše u njih toliko vode da su bile
pune. Tako su stalno radili, pa su pri kraju ručka pili tekućinu koja je od boje rubina postepeno bila
dobila boju paljenog topaza. Porthos bojažljivo pojede svoje kokošje krilo i zadrhta kad pod stolom
osjeti koljeno advokatove žene koja je tražila dodir s njegovim koljenom. On također popi pola čaše
tog vina s kojim su ovdje postupali tako štedljivo a u kojem on prepozna onu užasnu tekućinu iz
Montreuila od koje je zazirao svaki pravi poznavalac vina. Videći kako Porthos pije čisto vino,
gazda Coquenard uzdahne. — Hoćete li vi jesti i boba, dragi moj bratiću? — upita ga gospođa
Coquenard glasom koji je govorio: pouzdajte se u mene, nemojte jesti. — Odnio me đavo ako ga i
okusim! — progunđa Porthos za sebe... Zatim reče glasno: — Hvala, sestrično, nisam više gladan.
22 23Nastade šutnja. Porthos nije znao kako da se vlada. Advokat ponovi nekoliko puta: — O,
gospođo Coquenard, od srca vam čestitam! Ovaj ručak bio je prava gozba. Bože, kako sam se
najeo! Gazda Coquenard bio je pojeo juhu, dva crna kokošja batka i jednu ovčju kost na kojoj je
bilo nešto mesa. Porthos pomisli da mu se rugaju te poče frkati svoje brkove i mrštiti obrve.
Međutim koljeno gospođe Coquenard posve ga je lagano posavjetovalo da se strpi. Ova šutnja i
prekid što je nastao u pogledu posluživanja bili su Porthosu nerazumljivi, ali za pisare imali su
strašno značenje. Na advokatov pogled, popraćen osmijehom gospođe Coquenard, oni polako
ustanu, još polaganije saviju svoje ubruse, a zatim se naklone i odu. — Hajte, hajte, mladići,
provarite ručak radeći — reče im advokat važno. Pošto su pisari otišli, gospođa Coquenard izvadi iz
nekog ormara komad sira, slatko od dunja i kolač koji je sama ispekla od badema i meda. Gazda
Coquenard namršti obrve, jer mu se činilo da je jela previše. Porthos ugrize usne, jer je vidio da
nema što jesti. Pogledao je da li je zdjela s bobom još na stolu, ali je nje već bilo nestalo. —
Nesumnjivo, to je gozba! — poviče gazda Coquenard vrteći se na stolici. — To je prava gozba,
epula epularum1, Lukul ruča kod Lukula!2 Porthos pogleda vrč koji je bio kraj njega te se ponada
da će moći ručati sira, kruha i vina. Ali vina više nije bilo, vrč bijaše prazan. Gospodin i gospođa
Coquenard nisu bili nimalo spremni da to primijete. — U redu! — reče Porthos samom sebi. —
Sada barem znam na čemu sam. On stavi u usta žličicu slatkog od dunja i prevari svoje zube
zagrizavši u ljepljivo tijesto gospođe Coquenard. — A sada je već dosta te žrtve! — pomisli
Porthos. — O, da mi nije preostala nada da ću s gospođom Coquenard zaviriti u ormar njezina
muža! Poslije velikog zadovoljstva što mu ga je donio ovakav ručak, ručak koji je on nazvao
pravom razuzdanošću, gazda Coquenard osjetio je potrebu da se odmori. Porthos se nadao da će to
biti tu, na licu mjesta, dok on i gospođa Coquenard budu razgovarali, ali prokleti advokat nije htio
ni da čuje o tome. Trebalo ga je odvesti 1 Gozba nad gozbama. 2 Lukul, rimski vojskovođa iz I
stoljeća prije naše ere. Provodio je raskošan život te je postao čuven po svojim »lukulskim
gozbama«. 24

13. u njegovu sobu i vikao je sve dotle dok ga nisu dogurali pred sam ormar. Radi veće sigurnosti on je
na rub ormara položio noge. Gospođa Coquenard odvede Porthosa u drugu sobu gdje su počeli
udarati temelje svom izmirenju. — Možete doći k nama na ručak triput tjedno — reče mu gospođa
Coquenard. — Hvala — odgovori Porthos — ne volim smetati. Osim toga moram misliti na svoju
opremu. — To je istina — uzvrati advokatova žena plačljivim glasom. — Ta nesretna oprema... —
Na žalost — reče Porthos — moram imati opremu. — Ali od čega se sastoji ta vaša oprema,
gospodine Porthos? — O, od mnogih stvari! — odgovori Porthos. — Kao što znate„. mušketiri su
elitni vojnici i njima su potrebni razni predmeti koje gardisti i Švicarci ne moraju imati. — Ali
nabrojite mi podrobnije o kojim se stvarima radi. — Sve to može iznositi oko... — odgovori
Porthos koji je više volio da raspravlja o ukupnom iznosu nego o pojedinostima. Advokatova je
žena sa zebnjom čekala da čuje ukupan iznos. — Dakle, koliko? — upita ga. — Nadam se da iznos
neće biti veći od... Ona zastane, riječ joj je zapela u grlu. — O, ne — odgovori Porthos — taj iznos
neće biti veći od dvije hiljade i pet stotina livra. Cak mislim da bih se uz dobru štednju mogao
izvući i sa dvije hiljade. — Bože moj, dvije hiljade livra! — uzvikne žena. — Pa to je čitav jedan
imutak! Porthos se namršti i značajno je pogleda. Ona ga je razumjela. — Tražila sam da mi
nabrojite sve što vam treba — nastavi advokatova žena — jer imam mnogo rođaka i veza među
trgovcima te sam gotovo sigurna da bih mnoge stvari nabavila neusporediva jeftinije no što ih vi
sami možete nabaviti. — O — uzvrati Porthos — to ste htjeli da mi kažete! — Jest, dragi Porthose!
Mislim da bi vam najprije bio potreban konj... — Da, konj. — Eto vidite, ja već imam konja za vas!
— Oho! — uzvikne Porthos zadovoljno. — S konjem je dakle u redu! Dalje, potrebna mi je i sva
oprema za konja, a to su stvari koje jedan mušketir može jedino sam kupiti. Uostalom, za tu svrhu
neće mi biti potrebno više od tri stotine livra. — Tri stotine livra! Dobro, dodajmo tri stotine livra
— reče advokatova žena uzdahnuvši. Porthos se nasmiješi. Sjećate se da je imao sedlo koje mu je
d'Artagnan bio donio iz Engleske. Računao je dakle da će tih tri stotine livra jednostavno staviti u
džep. 25— A zatim — nastavi Porthos — potreban mi je konj za lakeja, a isto tako i putna torba. A
što se tiče oružja, nije potrebno da mi ga vi nabavljate, jer ga imam. — Konj za vašeg lakeja? —
ponovi skanjujući se advokatova žena. — Ali, dragi moj, vi želite biti suviše veliki gospodin! — O,
gospođo! — reče ponosno Porthos. — Da slučajno ne mislite da sam ja kakav jadnik? — Ne, htjela
sam vam samo reći da lijepa mazga može kadšto isto tako dobro izgledati kao kakav konj. I čini mi
se, kad bih vam nabavila jednu takvu mazgu za vašeg Mousquetona, da bi... — Dobro, neka bude i
mazga — odvrati Porthos. — Vi imate pravo. Vidio sam vrlo visoke španjolske plemiće kod kojih je
sva pratnja jahala na mulama. Ali u tom slučaju, vi ćete me shvatiti, gospođo Coquenard, hoću da to
bude mazga s perjanicama i s praporcima. — Budite bez brige! — uvjeri ga advokatova žena.

14. — Ostaje još torba — podsjeti je Porthos. — 0, neka vas to nimalo ne uznemiruje! — uzvikne
gospođa Coquenard. — Moj muž ima pet ili šest putnih torbi, pa izaberite najbolju. Među njima je i
jedna koju je on najradije uzimao na put, a tako je velika da u nju može stati sve što hoćete. — Ta
vaša torba je dakle prazna? — upita Porthos prostodušno. — Uvjeravam vas da je prazna —
odgovori advokatova žena. — Da, ali torba kakvu ja trebam, moja draga, mora biti i te kako puna!
Gospođa Coquenard ponovo je počela uzdisati. Moliere u to doba još nije bio napisao svog »škrca«.
Gospođa Coquenard je dakle bila Harpagonov preteča. Na kraju su se i oko preostalih stvari
potrebnih za ratnu opremu pogodili na isti način. Rezultat svega bio je da će gospođa Coquenard
zatražiti od svoga muža zajam od osam stotina livra u srebru i da će uz to nabaviti konja i mazgu da
bi te dvije životinje odnijele Porthosa i Mousquetona prema slavi koja ih je čekala. Pošto su tako
uglavljeni svi uvjeti pogodbe, uključujući čak i visinu kamata i vrijeme vraćanja zajma, Porthos se
oprosti od gospođe Coquenard. Ona ga je umilnim pogledima htjela još zadržati, ali Porthos se
izgovori da mora požuriti radi službe, pa je advokatova žena bila prisiljena da ustupi pred kraljem.
Mušketir se vrati kući gladan kao vuk i vrlo ozlojeđen.
IV SOBARICA I GOSPODARICA
međuvremenu, kao što smo već rekli, usprkos glasovima svoje savjesti i mudrim Athosovim
savjetima, d'Artagnan se iz sata u sat sve više zaljubljivao u Miladv. Zato nije prošao ni jedan dan a
da nije otišao da joj se udvara. Pustolovni Gaskonjac bio je uvjeren da će ona, prije ili kasnije,
popustiti pred njegovim ljubavnim naletima. Kad je jedne večeri dolazio, uobražen i poletan kao
čovjek koji je potpuno siguran u uspjeh, sreo je u veži mladu sobaricu. Lijepa Ketty nije se ovaj put
zadovoljila samo time da mu se u prolazu nasmiješi nego ga nježno uhvati za ruku. — No —
pomisli d'Artagnan — gospođa joj je dala kakvu poruku za mene. Bit će da mi na taj način želi
zakazati kakav sastanak o kojem se nije usudila govoriti sa mnom usmeno. I on pogleda lijepu
djevojku s izrazom čovjeka koji osjeća da je izvojevao odlučnu pobjedu. — Gospodine viteže,
htjela bih vam reći nekoliko riječi — zamuca sobarica. —■ Govori, govori, drago dijete, slušam te
— odgovori joj d'Artagnan. — Ovdje je nemoguće. Ono što vam želim reći nije tako kratko, a osim
toga mora ostati tajna. — Što da onda radimo? — Ako gospodin vitez hoće poći sa mnom —
odgovori bojažljivo Ketty. — Lijepo dijete, poći ću s tobom kamo god želiš. — Onda dođite! I
Ketty, koja nije ispuštala d'Artagnanovu ruku, povuče ga na uske stepenice, mračne i krivudave, i
kad su se uspeli petnaestak stepenica, ona otvori vrata. — Uđite, gospodine viteže — reče mu. —
Ovdje ćemo biti sami i moći ćemo razgovarati. — A kakva je to soba, lijepo dijete? — upita
d'Artagnan. — To je moja soba, gospodine viteže. Ovim vratima ona je povezana sa sobom moje
gospodarice. Ali budite bez brige, gospođa neće čuti naš razgovor, jer ona nikada prije ponoći ne
dolazi na spavanje. 27D'Artagnan pogleda oko sebe. Soba je bila malena ali vrlo ukusno uređena i
čista. Međutim, pogled mu se i protiv volje zaustavi na vratima koja su, prema onom što je rekla
Ketty, vodila u sobu njezine gospodarice. Ketty je pogodila što se zbiva u duši tog mladića te je
samo uzdahnula.

15. — Vi ste, dakle, jako zaljubljeni u moju gospodaricu, zar ne, gospodine viteže? — upita ga
djevojka. — O, još i više no što to mogu iskazati! Zaljubljen sam do ludila! Ketty ponovo uzdahne.
— Ah, gospodine! — reče ona. — To je velika šteta! — Dovraga! — odvrati d'Artagnan. — A što je
po tvom mišljenju u tome tako neprilično? — Stvari stoje tako, gospodine — odgovori Ketty — da
vas moja gospodarica uopće ne voli. — što? — začudi se d'Artagnan. — Zar ti je rekla da mi to
kažeš? — O ne, ni govora, gospodine, nego sam radi vašeg interesa sama odlučila da vam to kažem.
— Hvala, dobra moja Ketty, ali hvala ti samo na prijateljskoj namjeri, jer, moraš priznati, ono što si
mi rekla nije baš ugodno. — To znači da vi uopće ne vjerujete da sam vam kazala istinu. Nije li
tako? — čovjeku je u tako što uvijek teško povjerovati, ako ni zbog čega drugog, lijepo dijete, a ono
zbog taštine. — Dakle, vi mi ne vjerujete? — Priznajem da dok mi ne pružiš kakve dokaze o onome
što si rekla ... — A što kažete na ovo? I Ketty izvadi iz njedara malo pisamce. — Za mene? — upita
d'Artagnan i brzo joj otme pismo. — Nije za vas, nego za drugog. — Za drugog? — Da. — Za
koga? Za koga? — poviče d'Artagnan. — Pogledajte adresu! — Gospodin grof VVardes. U svijesti
uobraženog Gaskonjca odmah iskrsne prizor iz Saint--Germaina. Pokretom brzim kao munja on
otrgne omotnicu ne osvrćući se na Ketty koja je kriknula kad je vidjela što namjerava učiniti,
odnosno što je već učinio. — Bože moj, gospodine viteže! — reče ona. — Šta to radite? — Ništa —
odgovori d'Artagnan — i pročita: 28
»Niste mi odgovorili na moje prvo pismo. Možda ste bolesni, ili ste zaboravili one poglede što ste
mi ih upućivali na plesu kod gospode de Guise? Pruža vam se prilika, grofe, i ne dozvolite da vam
umakne!« D'Artagnan problijedi. Njegova je taština bila užasno povrijeđena, a učinilo mu se da mu
je ranjena i ljubav.

16. — Jadni gospodin d'Artagnan! — reče Ketty glasom punim sažaljenja i stisnuvši ponovo mladićevu
ruku. — Mala, ti me žališ! — odvrati d'Artagnan. — O da, i to svim srcem, jer znam što je ljubav!
— Ti znaš što je ljubav? — upita d'Artagnan pogledavši je po prvi put sa stanovitom pažnjom. —
Na žalost, znam. — No dobro! Ali umjesto da me žališ, bit će bolje ako mi pomogneš da se osvetim
tvojoj gospodarici. — A na koji joj se način namjeravate osvetiti? — želio bih pobijediti, istisnuti
svog suparnika. — U tome vam nikada neću pomoći, gospodine viteže! — reče žustro Ketty. — A
zašto? — upita d'Artagnan. — Iz dva razloga. — Koji su ti razlozi? — Prvi je, da vas moja
gospodarica nikada neće voljeti. — Otkud ti znaš? — Vi ste je povrijedili do srži. — Ja! Kako sam
je mogao povrijediti kad otkad je poznam klečim pred njezinim nogama kao kakav rob! Govori,
molim te! — To bih mogla priznati samo čovjeku... koji bi znao prodrijeti u dubinu moje duše.
D'Artagnan pogleda i po drugi put Ketty. Djevojka je bila tako svježa i tako lijepa da bi za njezinu
ljepotu i svježinu mnoge vojvotkinje dale i svoju krunu. — Ketty — reče joj d'Artagnan — ja ću
prodrijeti u dubinu tvoje duše kad god budeš htjela. Neka te to ne sprečava, drago dijete! I on je
poljubi. Od tog poljupca jadna se djevojka zarumenjela kao trešnja. — O, ne! — uzvikne Ketty. —
Vi me ne volite! Vi volite moju gospodaricu, to ste i sami rekli malo prije. — A da li te to sprečava
da mi kažeš koji je drugi razlog? — Drugi je razlog, gospodine viteže — nastavi Ketty ohrabrena u
prvom redu poljupcem a zatim izrazom mladićevih očiju — drugi je razlog taj, da u ljubavi svatko
misli na sebe. Tek se sada d'Artagnan sjetio onih čeznutljivih pogleda što ih je upućivala Ketty, onih
susreta s njom u predsoblju, na 29stepenicama i u hodniku. Sjetio se također kako bi ga svaki put
dodirnula prolazeći kraj njega i kako je suzdržavala uzdahe videći ga kako odlazi njezinoj
gospodarici. Međutim se on, ponesen željom da se dopadne velikoj dami, nije ni obazirao na
sobaricu. Tko lovi orla, ne mari za vrapca. Ali ovaj put naš je Gaskonjac odmah shvatio koliku
korist može izvući iz ove ljubavi koju mu je Ketty tako prostodušno i bezobrazno priznala. Mogao
bi uzimati pisma što budu upućena grofu Wardesu, mogao bi sve lako doznati na licu mjesta i ulaziti
u svako doba u Kettvnu sobu koja je povezana sa sobom njezine gospodarice. Nevjernik je dakle
već u mislima žrtvovao jadnu djevojku da bi milom ili silom dobio Miladv. — No! — reče
d'Artagnan djevojci. — Hoćeš li, draga Ketty, da ti pružim dokaz o toj mojoj ljubavi, u koju
sumnjaš? — 0 kojoj ljubavi? — upita djevojka. — O ljubavi koju sam spreman osjećati prema tebi.
— A kakav bi to bio dokaz? — Hoćeš li da večeras provedem s tobom vrijeme koje inače provodim
s tvojom gospodaricom? — O, da, hoću! — odgovori Ketty pljesnuvši rukama. — Vrlo rado! —
Evo, drago dijete! — reče d'Artagnan te sjedne u naslonjač. — Dođi da ti kažem da si najljepša
sobarica koju sam ikada vidio! On joj je to rekao tako uvjerljivo i tako lijepo da mu je jadna
djevojka, koja i nije željela drugo nego da to bude istina, zaista i povjerovala... Međutim, na veliko
d'Artagnanovo iznenađenje, lijepa se Ketty prilično odlučno branila. Vrijeme brzo prolazi kad je
ispunjeno napadima i obranom. Odbila je ponoć i gotovo u isti mah začulo se zvonce u susjednoj
sobi. — Veliki bože! — uzvikne Ketty. — Evo, zove me gospodarica. Otiđite, otiđite, brzo!
D'Artagnan ustane, uzme svoj šešir kao da je namjerava poslušati, ali umjesto da ode prema vratima
što vode na stepenište, on naglo otvori vrata nekog velikog ormara te se uvuče među haljine
Kettyne gospodarice.

17. — što vi to radite? — snebivala se Ketty. D'Artagnan izvadi ključ iz ormara i zatvori se u nj ne
odgovorivši ni riječi. — šta to znači? — poviče Milady oštrim glasom. — Zar već spavate, kad ne
čujete da zvonim? I d'Artagnan začu kako su se naglo otvorila vrata. — Tu sam, Milady, evo me —
poviče Ketty potrčavši gospodarici u susret. Obje žene uđoše u gospodaričinu spavaću sobu i
budući da su vrata ostala otvorena, d'Artagnan je čuo kako je Milady još neko 30 vrijeme grdila
svoju sobaricu. Napokon se Milady umiri i dok ju je Ketty svlačila, poveo se razgovor upravo o
njemu. __ No — reče Milady — večeras nisam vidjela našeg Gaskonjca. — Kako to, gospođo —
javi se Ketty — zar nije dolazio? Da nije skrenuo vjerom prije negoli se usrećio? — O ne, bit će da
su ga spriječili gospodin de Treville ili gospodin des Essarts. Ja se u to razumijem, Ketty, i imam ga
već u ruci! — A što namjeravate s njim, gospođo? — Što namjeravam! ... Budite bez brige, Ketty.
Između tog čovjeka i mene postoji nešto što on ne zna... Zbog njega zamalo da nisam izgubila
naklonost Njegove preuzvišenosti... O, osvetit ću mu se! — Mislila sam da ga gospođa voli. — Ja
da ga volim? Ja ga prezirem! Taj glupan imao je u rukama život lorda Wintera i nije ga ubio. Time
sam izgubila tri stotine hiljada livra rente! — Da, to je istina — reče Ketty — jer vaš sin je jedini
nasljednik svoga strica, a do njegove punoljetnosti vi biste upravljali njegovim imutkom.
D'Artagnan se zgrozi do moždine u kostima slušajući kako ga ova mila žena grdi onim svojim
piskutavim glasom što ga je u razgovoru s njim tako vješto krila, kako ga grdi što nije ubio čovjeka
koji je obasipa najvećim prijateljstvom. — Ja bih mu se već bila i osvetila — nastavi Milady — da
mi kardinal, ne znam zašto, nije preporučio da ga štedim. — O, da! Ali gospođa nije štedjela onu
malu ženu u koju je on bio zaljubljen. — Mislite trgovcevu ženu iz ulice Fossoyeurs? Zar još nije
zaboravio da ona postoji? Bogme, slaba je to osveta. Hladan znoj obli d'Artagnanovo lice: ta žena je
dakle bila pravi monstrum. I on nastavi da prisluškuje, ali je na žalost presvlačenje bilo završeno. —
U redu — rekla je Milady — vratite se u svoju sobu i sutra nastojte dobiti odgovor na pismo koje
sam vam dala. — Na pismo za gospodina Wardesa? — upita Ketty. — Bez sumnje, na pismo koje
sam napisala gospodinu War-desu. — Meni se čini da je to posve drukčiji čovjek nego jadni
gospodin d'Artagnan — reče Ketty. — Izađite, gospođice — otrese se Milady — ne podnosim
komentare! D'Artagnan začuje kako su se vrata zatvorila i zatim kako je Milady okrenula zasun,
dok je Ketty, što je mogla tiše okrenula ključ u bravi. Tek tada d'Artagnan izađe iz ormara. 31reče
Ketty šapatom — što vam je? Kako — 0, bože moj ste blijedi! — Užasna žena! — promrmlja
d'Artagnan. — Tiho, tiho! Izađite! — reče mu Ketty. — Između ove i one sobe postoji samo tanka
pregrada. Iz jedne sobe čuje se sve što ^se govori u drugoj. — Baš zato neću ni izaći — odgovori
d'Artagnan. — Kako? — upita Ketty pocrvenjevši. — Ili, u najmanju ruku, izaći ću tek kasnije. I on
privuče Ketty k sebi. Više mu se nije mogla odupirati, jer bi svaki otpor stvorio veliku buku. Zato
Ketty popusti.

18. To je bila neka vrst osvete prema Milady i d'Artagnan se uvjerio kako se s pravom kaže da je osveta
slatka. Uostalom, da je imao malo srca, bio bi se zadovoljio ovim svojim uspjehom, ali je on bio
sama taština i oholost. Treba međutim reći njemu u prilog da je svoj utjecaj na Ketty najprije
pokušao iskoristiti ne bi li od nje doznao što se dogodilo s gospođom Bonacieux. Jadna se djevojka
zaklela d'Artagnanu svetim križem da o tome ne zna baš ništa, jer njezina gospodarica otkriva pred
njom samo neke od svojih tajni. Ipak, Ketty je d'Artagnanu rekla da po njezinu mišljenju gospođa
Bonacieux nije mrtva. A što se tiče tvrdnje da je Milady bila u opasnosti da zbog njega izgubi
kardinalovu naklonost, Ketty o tome nije ništa znala, ali je zato d'Artagnanu sve to bilo prilično
jasno. Budući da je prilikom svog odlaska iz Engleske vidio Milady na brodu kojemu je bilo
zabranjeno da isplovi, posumnjao je da se to vjerojatno odnosi na dijamantne rese. Ali ono što je u
svemu tome bilo posve jasno, to je bila istinska, duboka, okorjela mržnja koju je Milady pokazivala
prema njemu i kojoj je pravi uzrok bio u tome što on nije ubio njezina djevera. Sutradan je
d'Artagnan ponovo posjetio Milady. Bila je vrlo loše raspoložena, a d'Artagnanu nije bilo teško
pretpostaviti da je to zbog toga što još nije stigao odgovor gospodina Wardesa. Ušla je Ketty, a
Milady ju je dočekala vrlo ljutito. Djevojka pogleda d'Artagnana kao da mu hoće reći: Vidite, što
moram trpjeti radi vas! Međutim nakon nekog vremena lijepa se lavica smekšala te je smiješeći se
saslušala d'Artagnanovo udvaranje, a pri rastanku čak mu je pružila ruku da je poljubi. D'Artagnan
je izašao ne znajući što da zapravo misli, ali budući da on nije bio momak koji može tako lako
izgubiti glavu, on je, dok se udvarao toj ženi, istovremeno u sebi izgradio mali osvetnički plan. 32
Našao je Ketty na vratima i kao prethodne večeri pošao je s njom u njezinu sobu da sazna što ima
nova. Ketty se potužila da ju je gospodarica žestoko izgrdila i da ju je okrivila za nemar. Milady nije
mogla shvatiti zašto grof Wardes šuti te je svojoj sobarici naredila da sutradan u devet sati izjutra
dođe k njoj po treće pismo za grofa. Ketty je morala obećati d'Artagnanu da će mu to pismo odmah
donijeti u stan. Jadna je djevojka pristala na sve što je od nje tražio njezin ljubavnik. Bila je u njega
ludo zaljubljena. A sve drugo dogodilo se kao i prethodne večeri: d'Artagnan se zatvorio u ormar,
Milady je pozvala Ketty, presvukla se, zatim je otpustila sobaricu i zatvorila vrata. Jednako kao i
prethodne noći, d'Artagnan se vratio kući tek u pet sati ujutro. U jedanaest sati došla je k njemu
Ketty. U ruci je imala novo pismo što ga je bila napisala Milady. Ovaj put jadna djevojka nije ni
pokušala da se objašnjava s d'Artagnanom. Pustila ga je da radi što hoće. Dušom i tijelom pripadala
je lijepom vojniku. D'Artagnan otvori pismo i pročita: Evo, pišem vam i treći put da bih vam rekla
kako vas volim. Pazite, da vam četvrti put ne bih morala pisati kako vas mrzim. Ako se kajete zbog
načina na koji ste postupili prema meni, djevojka koja vam bude donijela ovo pismo reći će vam što
treba da učini dobro odgojen čovjek da bi mu se oprostilo. D'Artagnan je nekoliko puta pocrvenio i
problijedio čitajući ovo pismo. — Oh, vi je još uvijek volite! — reče mu Ketty, koja nije ni za
trenutak odvajala svoj pogled od mladićeva lica. — Ne, Ketty, ti se varaš, ja je više ne volim, ali
hoću da joj se osvetim. — Da, poznajem ja vašu osvetu, već ste mi o tome govorili! — što te briga,
Ketty! Ti znaš vrlo dobro da si ti jedina koju volim. — Kako bih to mogla znati? — Dokazat ću ti to
prezirom što ću ga iskazati prema njoj. Ketty uzdahne. D'Artagnan uzme pero i napiše: Gospođo,
dosad sam sumnjao da su baš meni bila upućena vaša dva prethodna pisma, jer sam držao da nisam
dostojan takve počasti. Osim toga bio sam tako bolestan, da bih u svakom slučaju dvoumio kako da
vam odgovorim. 3 Tri mušketira II

19. 33Ali danas nemam više nikakva razloga da sumnjam u izljev vaše dobrote, jer ne samo vaše pismo
nego mi i vaša sobarica potvrđuje da sam počašćen vašom ljubavi. Nije potrebno da mi ona kaže što
treba da učini dobro odgojen čovjek da bi mu se oprostilo. Večeras u jedanaest sati doći ću sam da
vas zamolim za oproštenje. Kad bih to sada odgodio makar i za jedan dan, čini mi se da bih vas
ponovo uvrijedio. Onaj kojega ste vi učinili najsretnijim čovjekom na svijetu, Grof đe VJardes.
Prije svega, ovo je pismo bilo falsifikat. Bilo je također podlo služiti se ovakvim sredstvima. Sa
stajališta današnjih naših konvencija ovakav bi se potez okarakterizirao kao krajnje sramotan, kao
nečastan. Međutim u ono doba mnogo su se manje birala sredstva nego danas. Osim toga
d'Artagnan je iz vlastitog iskustva znao da je Milady kriva za izdaju mnogo važnijih interesa te nije
imao prema njoj nikakvog naročitog poštovanja. Ali usprkos minimalnom poštovanju što ga je gajio
prema njoj, on je osjećao kako ga bezumna strast neodoljivo privlači k toj ženi. Bila je to strast
dostojna prezira, strast ili žudnja, kako hoćete. D'Artagnanova je zamisao bila jednostavna: kroz
Kettvnu sobu on će ući u sobu njezine gospodarice. Pri tome iskoristit će u prvom trenutku
iznenađenje, stid, strah, samo da bi je svladao. Moglo mu se lako dogoditi da u svemu promaši, ali
trebalo je i riskirati. Za osam dana imao je početi rat, dakle približavao se dan odlaska. D'Artagnan
prema tome nije imao ni vremena da izigrava pravu ljubav. — Uzmi! — reče mladić pruživši
djevojci zapečaćeno pismo. — Daj to svojoj gospodarici i kaži da je to odgovor gospodina Wardesa.
Jadna Ketty problijedi kao smrt, jer je pretpostavljala što piše u tom pismu. ■— Slušaj, drago dijete
— reče joj d'Artagnan — ti znaš da sve ovo mora završiti na jedan ili na drugi način. Miladv može
otkriti da si prvo pismo dala mome sluzi umjesto da ga predaš grof ovom sluzi. Ona isto tako može
saznati da sam ja otvorio ostala pisma mjesto da ih je otvorio gospodin Wardes. U tom slučaju
Milady bi te otjerala, a ti znaš da se ona u svojoj osveti ne bi zaustavila samo na tome. — Jao! —
uzdahne Ketty. — Za koga sam se izložila svemu tome? — Za mene, ljepotice moja, to je posve
jasno — odgovori mladić. — I ja sam ti zbog toga veoma zahvalan, kunem ti se! — Ali šta piše u
ovom pismu? 34 — Milađy će ti reći. __O, vi me uopće ne volite! — poviče Ketty. — Kako sam ja
nesretna. Za takvo predbacivanje postoji odgovor na koji žene uvijek nasjednu. D'Artagnan joj
odgovori tako da je Ketty doista nasjela. Međutim ona je dugo plakala prije negoli se odlučila da
pismo preda gospodarici. Ali na kraju joj ipak nije preostalo drugo već da učini onako kako je htio
d'Artagnam. Osim toga on joj je obećao da će te večeri rano otići od Milady i da će, pošto se oprosti
s njezinom gospodaricom, doći k njoj. Ovo je obećanje uspjelo utješiti jadnu Ketty.

20. V O ARAMISOVOJ I PORTHOSOVOJ RATNOJ OPREMI
'tkako su bili pošli u potragu za svojom ratnom opre-(3^^fw - mom, naši prijatelji nisu više
ugovarali zajedničke sastanke. Ručao je svaki za sebe, ondje gdje bi se našao, ili, bolje, ondje gdje
bi što našao. A i služba im je također oduzimala dobar dio njihova dragocjenog vremena koje je
tako brzo prolazilo. Jedino su se bili dogovorili da će se jedanput tjedno, oko jedan sat po podne,
naći kod Athosa, budući da on, kao što se bio zakleo, uopće nije izlazio iz kuće. Onog istog dana
kada je Ketty došla k d'Artagnanu četiri su se prijatelja imala naći kod Athosa. I zato, čim je Ketty
otišla, d'Artagnan se uputi prema ulici Ferou. Zatekao je Athosa i Aramisa kako filozofiraju.
Aramisa su opet spopadale misli da se vrati reverendi. Prema svom običaju, Athos ga nije ni
odvraćao ni podržavao u toj namjeri. Athos je bio za to da svatko postupi prema svojem slobodnom
nahođenju. Nije smatrao sebe pozvanim da drugima daje savjete. Pa i kad je tko od njega zatražio
savjet, morao je barem dvaput moliti. — Ljudi općenito traže savjete samo zato da ih ne prihvate, ili
u slučaju da ih prihvate, samo zato da bi imali kome predbacivati što ih je krivo uputio — govorio
je Athos. Porthos je stigao ubrzo iza d'Artagnana. četiri su prijatelja dakle bila na okupu. četiri lica
izražavala su četiri različita raspoloženja: Porthosovo liče pokazivalo je smirenost, d'Artagnanovo
nadu, Aramisovo nemir, a Athosovo nehaj. Poslije kraćeg razgovora u kojem je Porthos natuknuo da
se neka osoba iz viših krugova obavezala da će ga izvući iz neprilike, na vratima se pojavi
Mousqueton. On je zamolio Porthosa da se vrati u svoj stan gdje je, kako je vrlo tužno izjavio,
njegovo prisustvo neophodno. — Da nije stigla moja oprema? — upita Porthos. — I stigla je, i nije
stigla — odgovori Mousqueton. — Ali što želiš time reći? — Dođite, gospodine, pa ćete vidjeti!
Porthos ustane, pozdravi svoje prijatelje i pođe za Mousquetonom. 36

21. Trenutak poslije toga, na vratima se pojavi Bazin. — Zar me trebate, prijatelju? — upita ga Aramis
s onom bla-gošću u glasu koja se kod njega primjećivala svaki put kad su ga njegove misli
usmjeravale prema crkvi. — Gospodina čeka kod kuće neki čovjek — odgovori Bazin. — Neki
čovjek? Kakav čovjek? — Neki prosjak. — Dajte mu milostinju, Bazin, i kažite mu neka se pomoli
za jednog jadnog grešnika. — Taj prosjak hoće svom silom da govori s vama i kaže da će i vama
biti drago da ga vidite. ■— Je li rekao što posebno da mi kažete? — Ako se budete dvoumili, rekao
je neka vam kažem da dolazi iz Toursa. — Iz Toursa? — uzvikne Aramis. — Gospodo, oprostite što
moram otići, ali taj čovjek mi je bez sumnje donio vijesti koje čekam. I skočivši odmah na noge,
brzo se udalji. Athos i d'Artagnan ostali su sami. — Vjerujem da su ova dva sretnika našla što im je
trebalo. što vi o tome mislite, d'Artagnane? — upita Athos. — Znam da je Porthos bio na dobrom
putu — odgovori d'Artagnan. — A govoreći istinu, što se tiče Aramisa, nisam nikada ni bio ozbiljno
zabrinut. Ali vi, dragi Athose, vi koji ste tako velikodušno odbili Englezove pistole, pistole koji su
vam zaista pripadali, što ćete vi učiniti? — Vrlo sam zadovoljan, drago dijete, što sam ubio onog
nitkova, jer Engleza treba ubiti. Ali da sam stavio u svoj džep njegove pistole, grizla bi me savjest.
— Hajde, dragi Athose, vi zaista imate čudne ideje! — Pustimo to, nije važno! Nego, jučer sam bio
počašćen posjetom gospodina de Trevillea i on mi je rekao da vi često posjećujete one sumnjive
Engleze koje kardinal zaštićuje. — To jest, ja posjećujem jednu Engleskinju, onu o kojoj sam vam
govorio. — Ah da, onu plavojku u vezi s kojom sam vam dao neke savjete, koje vi, dakako, niste
poslušali. — Rekao sam vam svoje razloge. — Da, vi mislite da ćete tamo naći svoju opremu. Tako
mi se barem čini na temelju onoga što ste mi rekli. — Ni govora o tome, nego sam se uvjerio da je
ta žena na neki način upletena u otmicu gospođe Bonacieux. — Da, razumijem. Da biste našli jednu
ženu, vi se udvarate drugoj. To je najdulji put, ali i najzabavniji. D'Artagnan je već bio na najboljem
putu da sve ispriča Atho-su, ali jedna ga stvar zaustavi: Athos je kao plemić bio vrlo strog 37što se
tiče pitanja časti, a u tom malom planu, koji je naš zaljubljeni mladić skovao s obzirom na Miladv,
bilo je nečeg, on je u to bio posve siguran, što ovaj puritanac ne bi nikada odobrio. Zato je odlučio
da radije šuti, a budući da nije bilo čovjeka koji je tako malo znatiželjan kao Athos, d'Artagnanova
je ispovijest na tome i ostala. Ostavit ćemo dakle ova dva prijatelja, koji jedan drugome nisu imali
da kažu ništa naročita, pa ćemo poći za Aramisom. Već smo vidjeli kako je ovaj mladić dočekao
novost da je čovjek koji ga traži došao iz Toursa. Pojurio je za Bazinom, ili bolje reći pred Bazinom.
Nije mu prema tome trebalo mnogo vremena da iz ulice Ferou stigne u ulicu Vaugirard. Ušavši u
svoj stan, on je tamo zatekao čovjeka niska rasta, pametnih očiju, ali odjevena u dronjke. — Zar me
vi tražite? — upita mušketir. — Tražim gospodina Aramisa. Da li se vi tako zovete? — Da, ja sam
Aramis. Imate što za mene? — Imam, ako mi pokažete onu izvezenu maramu. — Evo je — reče
Aramis izvadivši iz njedara ključ i otvorivši njime kovčežić od ebanovine ukrašen sedefom. — Evo,
pogledajte! — U redu — reče prosjak. — Kažite svome lakeju neka izađe. Zaista, Bazin je,
radoznao da vidi kakvog posla ima prosjak s njegovim gospodarom, žurio za Aramisom
podešavajući svoj korak s njegovim, te je stigao u kuću gotovo istovremeno s njim. Ali ta brzina
nije mu previše pomogla. Na prosjakov zahtjev, njegov mu je gospodar dao znak da izađe te mu nije
preostalo ništa drugo već da posluša.

22. Pošto je Bazin izašao, prosjak pogleda oko sebe da bi se osvjedočio da ga nitko ne može ni vidjeti
ni čuti. Zatim otvori svoj poderani haljetak, što ga je stezao kožni remen, te počne parati gornji dio
svog prsluka, odakle izvuče pismo. Videći pečat, Aramis radosno klikne i s gotovo pobožnim
poštovanjem otvori poslanicu u kojoj je stajalo: Prijatelju, sudbina hoće da budemo odijeljeni još
neko vrijeme, ali lijepi dani naše mladosti još nisu nepovratno prošli. Učinite svoju dužnost na
bojnom polju, a ja ću svoju na drugom mjestu. Primite ono što će vam predati donosilac ovoga
pisma. Ratujte kao lijep i dobar plemić i mislite na mene koja nježno ljubim vaše crne oči. Zbogom,
ili bolje: do viđenja! Prosjak je i dalje parao svoj prsluk. Iz svoje prljave odjeće on izvuče jedan po
jedan stotinu i pedeset duplih španjolskih pi-stola te ih poreda na stolu. Zatim otvori vrata te
pozdravi i ode prije no što se začuđeni mladić usudio da ga bilo što upita. 38 Aramis tada ponovo
pročita pismo i spazi da u pismu postoji još i post scriptum: p. s. — Primite lijepo donosioca, on je
grof i španjolski grand. — Divan san! — poviče Aramis. — 0, krasan li je život! Da, mi smo još
mladi! Još ćemo imati sretnih dana! 0, dao bih za tebe svoju krv, svoj život, ljubavi moja! Sve, sve
bih za tebe dao, krasotice moja! I on stane strasno ljubiti pismo posve zaboravivši na zlato koje se
blistalo na stolu. Bazin pokuca na vrata. Nije više bilo razloga da čeka vani, pa mu je Aramis
dozvolio da uđe. Bazin se prenerazi ugledavši toliko zlata te je zaboravio da mora najaviti
d'Artagnana, koji je, također radoznao da vidi tko je taj prosjak, svratio u Aramisov stan čim se
oprostio s Athosom. D'Artagnan se nije mnogo ustručavao pred Aramisom, pa kako ga je Bazin
zaboravio najaviti, on se najavi sam. — Dovraga, dragi Aramise — reče d'Artagnan — ako su to te
šljive što se šalju iz Toursa, molim vas da i u moje ime čestitate vrtlaru koji ih je ubrao! — Varate
se, dragi prijatelju — uzvrati Aramis koji je uvijek bio diskretan. — To mi je poslao moj izdavač
kao nagradu za poemu u jedhosložnom stihu koju sam tamo bio počeo pisati. — Da, zaista! — sjeti
se d'Artagnan. — No, krasno! Vaš je izdavač, dragi Aramise, velikodušan; to je sve što vam mogu
reći! —- Kako to, gospodine! — poviče Bazin. — Zar toliko plaćaju za jednu poemu? To je
nevjerojatno! 0, gospodine, vama sve uspijeva, vi još možete dostići gospodina de Voiturea (Voatir)
i gospodina de Benseradea (Benserad)1. Meni bi se i to dopalo, jer pjesnik je gotovo isto što i
svećenik. 0, gospodine Aramis, budite dakle pjesnik, molim vas! — Bazin, prijatelju dragi — reče
mu Aramis — meni se čini da se nepozvani miješate u razgovor! Bazin je shvatio da je pogriješio.
Sagnuo je glavu i izašao. — Divno! — javi se d'Artagnan s osmijehom. — Vi svoje proizvode
prodajete za suho zlato. Vrlo ste sretni, prijatelju! Ali pazite, izgubit ćete ovo pismo što vam viri iz
džepa i koje vam je bez sumnje stiglo od vašeg izdavača. Aramis pocrveni do ušiju, gurne pismo
dublje u džep i zakopča dolamu. — Dragi d'Artagnane — reče Aramis — ako nemate ništa protiv
toga, pođimo potražiti naše prijatelje. Budući da sam postao bogat, od danas ćemo početi ručati
zajedno, u očekivanju da ćete se i vi ostali u međuvremenu obogatiti. 1 Vincent Voiture (1598—
1648) i Isaac de Benserade (1613—1691), poznati francuski pjesnici. 39— Izvrsno — uzvrati
d'Artagnan — prihvaćam s velikim, zadovoljstvom. Već je mnogo vremena prošlo otkako smo
posljednji put ručali kako spada, a budući da večeras moram izvršiti jedan prilično opasan pothvat,
priznajem da ne bi bilo naodmet da se prethodno malo zagrijem kojom bocom starog burgunca. —
Dobro, slažem se da pijemo stari burgundac, ni ja nemam ništa protiv njega — odgovori Aramis,
kojemu je ovaj susret sa zlatnicima odjednom otjerao sve misli o povratku svećeničkom zvanju. I
pošto je tri ili četiri dupla pistola stavio u džep, da bi mu bili pri ruci za podmirenje tekućih potreba,
on zaključa ostale zlatnike u kovčežić od ebanovine ukrašen sedefom, gdje je bila pohranjena i
marama što mu je služila kao talisman. Dva prijatelja pošla su najprije u posjetu Athosu. Vjeran
svojoj zakletvi da neće izlaziti iz kuće, Athos je odredio da se ručak donese u njegov stan, a budući
da se on izvrsno razumio u gastro-manske pojedinosti, d'Artagnan i Aramis misu se nimalo protivili
da mu prepuste brigu oko svega.

23. Zatim se dva prijatelja upute Porthosu, ali ma uglu ulice Bac sretnu Mousquetona koji je tužna lica
tjerao pred sobom mazgu i konja. D'Artagnan krikne od iznenađenja. U tom kriku bilo je
pomiješano i nešto radosti. — 0, moj žuti konj! — vikao je d'Artagnan. — Aramis, pogledajte ovog
konja! — Užasan konj! — oglasi se Aramis. — Da, dragi prijatelju — uzvrati d'Artagnan — na tom
konju došao sam u Pariz. — Zar gospodin poznaje tog konja? — upita Mousqueto<n. — Boja mu je
neobična — primijeti Aramis. — Nisam nikada vidio konja s ovakvom dlakom. — Vjerujem —
odgovori d'Artagnan. — Zato sam i dobio za njega tri škude, a to je, razumije se, bilo zbog dlake,
jer kostur zacijelo ne vrijedi osamnaest livara. Ali, Mousqueton, kako je taj konj dospio u tvoje
ruke? — Qh, gospodine — odgovori sluga — nemojte me to pitati. Ovu strašnu podvalu priredio
nam je muž naše vojvotkinje. — O čemu ti to govoriš, Mousquetone? — Da, postoji dama iz
visokog društva, to jest vojvotkinja od... koja se za nas neobično brine. Ali, molim; moj mi je
gospodar naredio da budem diskretan! Ona nas je prisilila da primimo malu uspomenu: divnog
španjolskog konja i andalušku mazgu koje je milina vidjeti. Međutim muž je to saznao i on je na
prolazu zadržao dvije krasne životinje što su bile upućene nama te ih je zamijenio s ovim nakazama.
__ Zar mu ih sada vraćaš? — upita d'Artagnan. __Upravo tako! — odgovori Mousqueton. — Jasno
vam je da ne možemo primiti ovakve užasne crkotine u zamjenu za ono što nam je obećano. —
Zaboga, tako je, premda bih volio vidjeti Porthosa na mom žutom kljusetu. Tako bih barem stekao
predodžbu o tome kako sam izgledao kad sam na njemu stigao u Pariz. Ali, Mousque-tone, da te ne
zadržavamo. Učini što ti je rekao gospodar, idi! Je li on kod kuće? — Jest, gospodine, kod kuće je
— odgovori Mousqueton. — Međutim, vrlo je ljut. I on pođe svojim putem prema keju Grands
Augustins, dok su dva prijatelja pošla da zvone na vratima nesretnog Porthosa. On ih je međutim
ugledao kad su prelazili dvorište, pa im nije htio otvoriti. Uzalud su dakle zvonili. U međuvremenu
Mousqueton je nastavio put te je goneći pred sobom svoje dvije crkotine prešao preko Pont-Neufa,
da bi zatim skrenuo prema ulici Ours. Stigavši tamo, on je, prema uputama svog gospodara,
privezao konja i mazgu o alku na vratima advokatove kuće. Pošto je to uradio, ne obazirući se na to
što će se daije dogoditi, on se vrati kući i obavijesti Porthosa da je njegovo naređenje izvršio. Nakon
nekog vremena, jadne životinje koje od jutra nisu ništa jele, izazvale su toliku buku povlačeći i
ispuštajući alku na vratima da je advokat poslao svog trčkarala da se u susjedstvu raspita čije su ono
životinje. Gospođa Coquenard prepozna svoj poklon i u prvi čas nije shvatila zbog čega joj je
vraćen, ali uskoro joj Porthosova posjeta sve objasni. Premda se mušketir suzdržavao što je više
mogao, bijes koji je izbijao iz njegovih očiju uplašio je osjetljivu ljubavnicu. U stvari, Mousqueton
nije zatajio pred svojim gospodarom da je sreo d'Artagnana i Aramisa, i da je d'Artagnan, ugledavši
žutog konja, prepoznao u njemu ono bearnsko kljuse na kojem je dojahao u Pariz i koje je u Parizu
prodao za tri škude. Porthos je advokatovoj ženi zakazao sastanak u samostanu Saint-Magloire (Sen
Magloar), a zatim je izašao. Videći da Porthos odlazi, advokat ga pozva na ručak, ali mušketir s
velikim dostojanstvom odbije taj poziv. Gospođa Coquenard pođe u samostan Saint-Magloire
dršćući od straha, jer je pogađala kakva je predbacivanja tamo očekuju. Istovremeno, Porthosovo
dostojanstveno držanje izazvalo je kod nje snažan utisak. Sve kletve i grdnje što ih čovjek, kad je
povrijeđen u svome samoljublju, može sručiti na glavu ženi, sručio je Porthos na Pognutu glavu
advokatove žene. 40 41— Jao meni — branila se gospođa Coquenard — učinila sam kako sam
najbolje umjela. Jedan od naših klijenata trguje konjima, i on nam je bio nešto dužan, ali nije htio da
plati. Mulu i konja uzela sam od njega za taj dug. Bio mi je obećao da će to biti carske životinje. —
No, gospođo — reče joj Porthos — ako vam je taj konjski trgovac dugovao više od pet škuda, on je
običan kradljivac.

24. — Nije nikakvo zlo kad čovjek želi nabaviti neku stvar jeftinije — reče advokatova žena nastojeći
da se opravda. — Nije, gospođo — odgovori joj Porthos — ali onaj koji nabavlja jeftine stvari mora
drugome dopustiti da sebi nađe prijatelja koji će biti velikodušniji. I Porthos se naglo okrene na
petama ispruživši korak kao da će otići. — Gospodine Porthose! Gospodine Porthose! — poviče
advokatova žena. — Priznajem, nisam imala pravo, nije trebalo da se cjenkam kad se radilo o
opremi za viteza kakav ste vi! Ne odgovorivši, Porthos učini još jedan korak kao da se želi povući.
— Stanite, zaboga, gospodine Porthose! — poviče ona. — Stanite, pa ćemo razgovarati. —
Razgovori s vama donose mi nesreću — odgovori Porthos. — Ali kažite mi, kakvi su vaši zahtjevi?
— Nikakvi, jer tražio štogod od vas ili ne tražio, isto je. Advokatova žena objesi se o Porthosovu
ruku i u najvećem bolu uzvikne: — Gospodine Porthose, ja se u sve to uopće ne razumijem. Otkud
ja mogu znati što je to konj? Otkud se ja mogu razumjeti u sedla? — Trebalo je da to prepustite
meni, koji sve to znam. Međutim, vi ste htjeli uštedjeti i prema tome dati zajam pod lihvarskim
uvjetima. — Imate krivo, gospodine Porthose, i ja ću sve ispraviti, na časnu riječ! — A na koji
način? — upita mušketir. — čujte! Večeras će gospodin Coquenard otići vojvodi de Chaulnes, koji
ga je pozvao. To je radi posla i razgovor će trajati najmanje dva sata. Dođite, bit ćemo sami, pa
ćemo se dogovoriti! — Napokon! Tako se razgovara, draga! — Hoćete li mi oprostiti? — Vidjet
ćemo — odgovori dostojanstveno Porthos. I rastali su se uz pozdrav: — Do viđenja večeras! —
Dovraga — pomisli Porthos udaljujući se — čini mi se da se napokon približavam kovčegu
gospodina Coquenarda. 42 VI NOĆU SU SVE MAčKE CRNE
-apokon je došla večer koju su d'Artagnan i Porthos >tako nestrpljivo očekivali. Kao i obično
d'Artagnan se pojavi kod Miladv oko devet sati'. Zatekao ju je u odličnom raspoloženju i nikada ga
nije tako dobro primila. Naš Gaskonjac je već na prvi pogled razabrao da joj je Kettv dala pismo, i
to pismo je doista djelovalo. Ušla je Ketty i donijela piće. Njezina se gospodarica držala prema njoj
divno, osmjehnula joj se svojim najljepšim osmijehom, ali jao, jadna je djevojka bila tako tužna da
nije ni primijetila blagonaklonost koju joj iskazuje Miladv. D'Artagnan je gledao jednu pokraj druge
te dvije žene i bio je prisiljen da sam sebi prizna kako se priroda prevarila oblikujući ih. Visokoj
dami priroda je dala podlu i prostačku dušu, a sobarici srce koje bi dolikovalo vojvotkinji. U deset
sati Miladv je već počela pokazivati nestrpljivost. D'Artagnan je shvatio što to znači. Ona je
pogledavala na zidni sat, ustala bi i ponovo sjela, smiješila se d'Artagnanu na način kao da mu hoće
reći: vi ste bez sumnje vrlo simpatični, ali biste mi bili mnogo draži kad biste htjeli otići!
D'Artagnan ustane i uzme svoj šešir, a Miladv mu pruži ruku da je poljubi. Mladić osjeti kako mu je
ona stisnula ruku i shvati da to nije učinila zbog koketerije već iz zahvalnosti što odlazi. — Vraški
ga voli — promrmlja d'Artagnan. Zatim izađe.

25. Ovaj put Kettv ga nije nigdje čekala, ni u predsoblju, ni u hodniku, ni na izlaznim vratima. Trebalo
je da d'Artagnan sam pronađe stepenice koje vode u njezinu sobicu. Kettv je sjedila zarivši glavu u
dlanove. Plakala je. čula je kako je d'Artagnan ušao, ali nije podigla glave. Mladić joj priđe i uzme
je za ruku. Djevojka tada zajeca. Kao što je d'Artagnan i pretpostavljao, Miladv je, primivši pismo,
bila izvan sebe od sreće te je sve ispričala svojoj sobarici. A da bi je nagradila što je ovaj put tako
dobro izvršila svoj zadatak, dala joj je i kesu punu novaca. Vrativši se u svoju sobu, Kettv je tu kesu
bacila u neki kut, gdje se otvorila te je tako ležala, a kraj nje, na sagu, tri ili četiri zlatnika što su
ispala iz nje. 43čuvši d'Artagnanov glas, jadna je djevojka podigla glavu. I sam d'Artagnan se
uplašio vidjevši njezino izbezumljeno lice. Ona je sklapala ruke kao da ga moli, ali se nije usudila
da kaže niti jednu riječ. Premda je d'Artagnanovo srce bilo neosjetljivo, ta nijema bol ga ipak dirne.
Međutim, on je bio isuviše zaokupljen vlastitim planovima, a osobito ovim najnovijim, a da bi bio
spreman da išta izmijeni u programu što ga je unaprijed pripremio. Prema tome on nije djevojci dao
nikakve nade da bi ga mogla slomiti. Jedino je svoj naum predstavio kao običnu osvetu. Uostalom,
ta osveta postala je to lakše izvediva što je Miladv, bez sumnje da bi pred svojim ljubavnikom
sakrila vlastito crvenilo, naredila da Ketty pogasi sve svijeće u stanu, pa prema tome i u njezinoj
sobi. Osim toga trebalo je da gospodin Wardes ode iz kuće prije zore, dakle također po mraku.
Poslije kraćeg vremena začulo se da je Miladv došla u svoju sobu. D'Artagnan se odmah zatvori u
ormar. Tek što se sakrio u nj, kadli se začu zvonce. Ketty pođe svojoj gospodarici, ali vrata ne ostavi
otvorena. Međutim je pregrada bila tako tanka da se čulo gotovo sve što su dvije žene među sobom
razgovarale. Miladv je bila luda od sreće i tražila je od Ketty da joj u tančine ponovi svaku
pojedinost iz njenog navodnog razgovora s War-desom. Pitala ju je kako mu je dala pismo, što je
rekao, kakav mu je bio izraz lica i da li joj se činilo da je jako zaljubljen. Jadna je Ketty bila
prisiljena da svladava svoju bol, ali je na sva ta pitanja odgovarala prigušenim glasom, u kome
njezina gospodarica nije zamijetila čak ni najmanji prizvuk boli. Toliko je sreća egoistična. I
napokon, pošto se približavalo vrijeme njezina susreta s grofom, Milady zapovjedi da se u njezinoj
sobi pogase sve svijeće, te naredi sobarici da se vrati u svoju sobu i da uvede Wardesa čim se
pojavi. Ketty nije morala dugo čekati. čim je kroz ključaonicu na ormaru vidio da su sve svijeće
pogašene, d'Artagnan odmah izađe iz svog skrovišta, a to se dogodilo onog istog trenutka kad je
Ketty zatvarala vrata što su vodila u drugu sobu. — Kakvi su to koraci? — upita Milady. — To sam
ja — javi se d'Artagnan poluglasno. — To sam ja, grof Wardes. — O, bože moj, bože moj! —
šaptala je Ketty. — Nije mogao dočekati ni sat što ga je sam odredio! — No — javi se Milady
dršćućim glasom — a zašto ne ulazi? Grofe, grofe — doda ona — vi znate da vas čekam! Na taj
poziv d'Artagnan blago odgurne djevojku u stranu i požuri u sobu u kojoj je bila Miladv. 44 Ako
već srdžba i bol mogu mučiti dušu, onda takvu muku pogotovu osjeća duša ljubavnika koji na tuđe
ime prima izjave ljubavi što su upućene suparniku. D'Artagnan se našao u vrlo bolnoj situaciji,
kakvu nije bio predvidio. Ljubomora ga je pogađala u srce, i on je patio gotovo jednako kao i jadna
Ketty koja je za to vrijeme u susjednoj sobi plakala. — Da, grofe — govorila je Milady svojim
divnim, slatkim glasom stiskajući nježno njegovu ruku u svojoj — da, grofe, sretna sam zbog
ljubavi koju ste mi iskazivali pogledima i riječima svaki put kad bismo se sreli. I ja vas također
ljubim! O, sutra, hoću da mi sutra date kakav zalog koji će biti dokaz da mislite na mene, a budući
da biste me mogli zaboraviti, evo, uzmite. I ona skine svoj prsten sa ruke i stavi ga d'Artagnanu na
prst. D'Artagnan se sjeti da je već vidio taj prsten na njezinoj ruci. Bio je to divan safir optočen
briljantima. D'Artagnan u prvi mah htjede da joj prsten vrati, ali se Milady usprotivi: — Ne, ne,
čuvajte ovaj prsten radi moje ljubavi. A osim toga — doda uzbuđeno — ako ga primite, učinit ćete
mi mnogo veću uslugu no što biste ikada mogli i pomisliti.

26. — Ta je žena puna tajni — promrmlja u sebi d'Artagnan. U tom času bio je spreman da joj sve
otkrije. Otvorio je usta da joj kaže tko je i s kakvom je osvetničkom namjerom ovamo došao, ali
ona ga u tome spriječi. — Anđele moj — progovori ona. — A ono čudovište iz Gaskonje zamalo što
vas nije ubilo! čudovište, to je bio on. — 0! — nastavi Milady. — Da li vam rana još zadaje bol? —
Jest, prilično — odgovori d'Artagnan, koji nije znao što da kaže. — Budite bez brige — šapne
Milady — ja ću vas osvetiti, i to, osvetit ću vas okrutno! — Sto mu bogova — pomisli u sebi
d'Artagnan — još nije vrijeme da joj se povjerim. Moralo je proteći neko vrijeme dok se d'Artagnan
nije oporavio od ovog razgovora. Međutim sve njegove misli o osveti s kojima je ovamo došao bile
su posve iščezle. Ta je žena imala nevjerojatnu moć nad njim. On ju je mrzio i obožavao u isti mah.
Nikada nije vjerovao da dva tako suprotna osjećaja mogu naći mjesta u jednom te istom srcu i da se
sjedinjeni mogu pretvoriti u tako čudnu i po mnogo čemu dijaboličku ljubav. U međuvremenu
odbio je jedan sat iza ponoći. Došlo je vrijeme rastanku. Opraštajući se s Milady, d'Artagnan osjeti
živu žalost što niora otići, a uz čeznutljive pozdrave što su ih među sobom izmijenili dogovorili su
se da će se ponovo vidjeti idućeg 45tjedna. Jadna Ketty mislila je da će imati prilike reći
d'Artagnanu Isoju riječ kad bude prolazio kroz njezinu sobu. Međutim, Miladv ga je sama odvela u
mrak i nije se rastajala od njega sve do stubišta. Sutradan ujutro d'Artagnan otrči Athosu. Nalazio se
u tako neobičnoj pustolovini da je od njega htio zatražiti savjeta. Ispričao mu je sve. Athos je
nekoliko puta mamrštio obrve. — Meni se čini — reče mu Athos — da je ta vaša Miladv podlo
stvorenje, ali to ne znači da ste manje krivi što ste je prevarili. Ma kako god okrenuli tu stvar, vi ste
sebi pribavili strašnog neprijatelja. I dok mu je to govorio, Athos je pažljivo promatrao safir optočen
dijamantima koji je na d'Artagnanovoj ruci bio zauzeo mjesto na kojem se dotad nalazio kraljičin
prsten, prsten koji je sada bio brižljivo spremljen u kutiju za nakite. — Gledate ovaj prsten? —
upita Gaskonjac, ponosan što se pred očima svojih prijatelja može razmetati tako bogatim darom.
— Da — reče Athos — on me podsjeća na jedan prsten koji je pripadao mojoj obitelji. — Lijep je,
zar ne? — upita d'Artagnan. — Divan! — odgovori Athos. — Nisam vjerovao da postoje dva safira
takve bistrine. Zar ste ga zamijenili za svoj dijamant? — Ne, nisam — odgovori d'Artagnan. — To
je dar što mi ga je dala moja lijepa Engleskinja, ili bolje, moja lijepa Francuskinja, jer premda je to
nisam pitao, uvjeren sam da je rođena u Francuskoj. — Taj vam je prsten poklonila Miladv? —
poviče Athos glasom u kojem se lako moglo razabrati veliko uzbuđenje. — Jest, ona. Dala mi ga je
noćas. — Pokažite mi ga, da ga vidim — reče Athos. — Evo ga — odgovori d'Artagnan skinuvši
prsten s ruke. Athos ga razgleda i problijedi. Zatim ga navuče na prstenjak svoje lijeve ruke: taj mu
je prsten odgovarao kao da je izrađen upravo za njegov prst. Sjenka srdžbe i osvete pojavi se na licu
toga plemića koji je inače bio tako staložen i miran. — Nije moguće da je to isti prsten — progovori
napokon. — Jer kako bi dospio u ruke miladv Clarick? A ipak, teško je pretpostaviti da mogu
postojati dva tako slična prstena. — Zar poznajete ovaj prsten? — upita d'Artagnan. — Pričinilo mi
se da ga poznajem — odgovori Athos — ali sigurno sam se prevario. I on ga vrati d'Artagnanu, ali
nije prestao da ga i dalje gleda. — Slušajte, d'Artagnane — reče Athos trenutak zatim — skinite s
ruke taj prsten ili okrenite kamen tako da ga ne vidim, jer me podsjeća na strašne stvari te gledajući
ga ne mogu s vama sabrano razgovarati. Niste li vi došli da od mene zatražite neke 46

27. savjete i niste li mi rekli da ste u nedoumici što da učinite? ... Ali čekajte... dajte mi još malo taj
safir: onaj na koji sam mislio ima na jednoj strani ogrebotinu k©ja je nastala jednom zgodom.
D'Artagnan opet skine prsten i pruži ga Athosu. Athos zadrhta. — Vidite — rekao je — zar to nije
čudno? I on pokaže d'Artagnanu ogrebotinu o kojoj je govorio. — A od koga ste vi dobili taj safir,
dragi Athose? — Od majke. A moja majka dobila ga je od svoje majke. Kao što sam vam rekao, to
je stari prsten koji je uvijek morao ostati u posjedu naše obitelji. — A vi ste ga... prodali? — upita
d'Artagnan neodlučno. — Nisam — odgovori Athos čudnim osmjehom. — Poklonio sam ga jedne
noći pod jednakim okolnostima kao što ste ga vi sada dobili. D'Artagnan se zamisli, činilo mu se
kao da u duši žene koja mu je poklonila ovaj prsten razabire ponore iz kojih zjape mračne i
nepoznate dubine. I on uzme prsten, ali ga ne stavi na prst nego u džep. — Slušajte — reče mu
Athos uzevši njegovu ruku — vi znate, d'Artagnane, da vas volim. Da imam sina, ne bih ga volio
više no što vas volim. No, dobro, vjerujte mi: okanite se te žene. Ja je ne poznajem, ali nešto u meni
govori da je ona izgubljeno stvorenje i da se u njoj krije neka strahota. — Imate pravo — odgovori
d'Artagnan. — Rastat ću se s njom. Priznajem da je se i ja plašim. — Hoćete li imati dovoljno snage
da to učinite? — upita Athos. — Imat ću — odgovori d'Artagnan. — I ovog istog časa ću to uraditi.
— Dobro, drago dijete, vjerujem vam — uzvrati plemić stisnuvši ruku mladom Gaskonjcu gotovo
očinski. — Neka vas bog čuva da ova žena, koja je tek ušla u vaš život, ne ostavi u njemu nikakva
kobna traga! I Athos pozdravi d'Artagnana kimnuvši glavom kao čovjek koji želi reći da će rado
ostati sam sa svojim mislima. Vrativši se kući, d'Artagnan nađe Ketty, koja ga je čekala. Mjesec
dana vrućice ne bi u tolikoj mjeri moglo izmijeniti jadnu djevojku kao što ju je izmijenila jedna
neprospavana i bolna noć.' Nju je gospodarica sada poslala tobožnjem Wardesu. Miladv je bila ludo
zaljubljena i pijana od sreće i htjela je saznati kada će grof ponovo doći k njoj. Jadna Ketty, blijeda i
potpuno slomljena bolom, čekala je d'Artagnanov odgovor. Athos je imao velikog utjecaja na
mladog Gaskomjca. Savjet njegova prijatelja povezan s glasovima njegova vlastitog srca bio je
presudan. Sada, pošto mu je ponos bio zadovoljen a osveta iz47vršena, d'Artagnan se pomirio s
mišlju da više ne vidi Miladv. Zbog toga je uzeo u ruke pero te joj je umjesto svakog drugog
objašnjenja napisao ovaj odgovor: Gospođo, ne računajte na mene što se tiče našeg idućeg sastanka.
Otkako se bolje osjećam, toliko sam opterećen poslovima ovakve vrste, da sam morao uvesti u to
stanovit red. Kad na vas dođe red, sa zadovoljstvom ću vas o tome izvijestiti. Ljubi vam ruku, grof
Wardes. 0 safiru nije rekao tni riječi. Da li ga je Gaskonjac htio zadržati kao oružje protiv Miladv,
ili, da kažemo otvoreno, nije li s tim prstenom računao kao s posljednjim izvorom za nabavku svoje
ratne opreme? Uostalom, postupili bismo krivo kad bismo ljudska djela iz jednog vremena mjerili
mjerilima iz nekog drugog vremena. Ono što bi danas izgledalo kao sramota za pristojna čovjeka
bilo je u ono doba posve obično i prirodno, tako da su mlade ljude iz najboljih obitelji uglavnom
uzdržavale njihove ljubavnice. D'Artagnan pruži djevojci pismo a da ga nije zapečatio. Ketty ga
najprije pročita ne shvaćajući ništa, a zatim, pročitavši ga još jedanput, zamalo da nije poludjela od
radosti. Nije mogla vjerovati svojoj sreći i d'Artagnan je bio prisiljen da joj usmeno objasni smisao
onoga što je bilo napisano u pismu. I bez obzira na to što se, s obzirom na goropadnu ćud svoje
gospodarice, djevojka izvrgavala velikoj opasnosti noseći joj ovo pismo, ona je prema Place Royale
pohrlila najvećom brzinom koju je mogla postići svojim nogama. 1 srce najbolje žene je
nemilosrdno ako je u pitanju bol njezine suparnice.

28. Milady je otvorila pismo isto onako žurno kao što ga je Ketty nosila. Ali već kod prve riječi koju je
pročitala ona problijedi. Zatim zgužva papir, a onda se sijevajući očima okrene prema djevojci. —
Kakvo je to pismo? — upita je. — To je odgovor na vaše pismo — odgovori Ketty sva u strahu. —
Nemoguće! — poviče Milady. — Nije moguće da plemić napiše jednoj ženi ovakvo pismo! Milady
odjednom zadrhta: — Bože moj — ote joj se — da on možda ne zna... — i tu ona zastane. Zubi su
joj zaškripali, a njezino je lice dobilo boju pepela. Zakoraknula je prema prozoru da bi uhvatila
malo zraka, ali je uspjela samo pružiti ruke. Noge je izdaše i ona pade u naslonjač. 48 Ketty pomisli
da joj je pozlilo te joj priskoči u pomoć s namjerom da joj raskopča haljinu na grudima. Međutim
Milady žustro ustane. — što vi hoćete? — upita. — I zašto stavljate ruku na mene? — Pomislila
sam da gospođi nije dobro i htjela sam joj pomoći — odgovori sobarica silno uplašena
zastrašujućim izrazom što ga je bilo poprimilo lice njezine gospodarice. — Meni da bude zlo? Zar
vi mislite da sam ja nekakva ženica? Kad me uvrijede, ja se ne osjećam loše nego se osvećujem,
čujete li me! I rukom dade sobarici znak da izađe.
VII SAN O OSVETI
Miladv zapovjedi da uvedu d'Artagnana čim se, prema svom običaju, pojavi. Ali se on nije pojavio.
Sutradan Ketty ponovo dođe da vidi mladića te mu ispripo-vjedi sve što se u međuvremenu
dogodilo. D'Artagnan se osmjehne. Ta ljubomorna srdžba koja muči Miladv, to je njegova osveta.
Te večeri Miladv je bila još nestrpljivija nego prethodne. Ona ponovi zapovijed koja se odnosila na
Gaskonjca. Ali, kao i prethodne večeri, uzalud ga je čekala. Narednog dana Ketty se pojavi kod
d'Artagnana, ali ne više vesela i poletna kao prethodna dva dana, nego, naprotiv sva tužna i očajna.
D'Artagnan upita jadnu djevojku šta joj je, ali ona mjesto odgovora izvadi iz džepa pismo i pruži
mu ga. To pismo napisala je Miladv, ali ovaj put je ono bilo upućeno na d'Artagnanovu adresu, a ne
na adresu gospodina de Wardesa.