SlideShare una empresa de Scribd logo
1 de 52
Descargar para leer sin conexión
VJESNIKMARIJINIH SESTARA ČUDOTVORNE MEDALJICE
Glasilo Hrvatske Provincije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice
Provincijalna uprava: Osijek, Strossmayerova 141
Uređuju: s. Marija Babić, marija.babić77@gmail.com
	 s. Danijela Jukic, dany.jukic@gmail.com
Odgovara: s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica
Rujan 2015. God XXIX, br. 99
2
UVODNA RIJEČ
Godišnji odmori su iza nas. Vjerujemo
da je većina od nas započela uobičaje-
ni radni ritam, ali osvježena i ojačana
i fizički i duhovno. Oko nas predivna
slika: dozrijevaju plodovi jeseni. Ono
što je s mukom sijano, obrađivano i
uzgajano s velikim trudom i ljubavlju
dolazi nam često na dlanu. Ipak netko
je to sve pripremio za nas.
Mi, Marijine sestre, ove smo godine di-
onice mnogih duhovnih plodova, zah-
valjujući sv. Vinku i Majci Leopoldini,
koje su oni u svoje vrijeme predano i
s mnogo ljubavi sijali. U ovoj godini
posvećenog života iskusili smo obilje
Božjih darova. U duhovnim vježbama
smo dobili snagu i svjetlo za daljnji hod
u svome redovničkom životu. Ohrabrio
nas je i osnažio pohod pape Franje u
Sarajevo. Tom događaju nazočio je i
veći broj naših sestara. Ciklus preda-
vanja o našoj utemeljiteljici koje drže
naše sestre prigodom 200-godišn-
jice njezinog rođenja još je u tijeku.
Održana su dva turnusa, a treći je u
pripremi. Još nas početkom studenog
čeka hodočašće na njezin grob koji će
obići sestre iz cijele Družbe. Izvijestili
smo u ovom Vjesniku o zajedničkoj
proslavi u Grazu koju su pripremile
sestre Kćeri kršćanske ljubavi. Sve je
to Božji govor nama. Poruka njegove
ljubavi kojom nas svakodnevno oba-
siplje. Da nas podsjeti tko smo, gdje
smo i kamo idemo, koliko je karizma
koju baštinimo od Majke Leopoldine
još i danas živa?
Znamo, da sami po sebi puno toga
ne možemo. Ali s njegovom pomoću
možemo mnogo toga, ako mu se pov-
jerimo i prepustimo vodstvu njegova
Duha, kako su to činili sv. Vinko i
Majka Leopoldina. Ako otvorimo oči
srca vidjet ćemo velika djela koja je
Bog po njima činio, a koja i danas čini
u našem životu. Na putu posvećenog
života neka nas sve prati njihov zag-
ovor.
Uredništvo
3
Nasljedovati Krista znači nasljedovati
ga u djelovanju, to znači u
svagdašnjici čovjeka biti prisutnost i
djelovanje ljubavi.
			Sv. Vinko Paulski
Piše: S. M. Irma Makše,
Vrhovna voditeljica
Drage sestre!
U jubilarnoj smo godini u kojoj se s
radošću spominjemo 200-godišnjice
rođenja naše utemeljiteljice majke Leop-
oldine Brandis. Zato ću ukratko istak-
nuti njezine osobine velike kćeri sv. Vinka
Paulskog. Po njegovom primjeru i njezi-
no srce je gorjelo ljubavlju prema siroma-
sima i svim potrebnima njezinog vreme-
na. Bila je otvorena za Vinkovu karizmu
koja je sva prožeta ljubavlju.
Vinko je evanđeoski jasan: „Ljubav je
dužnost… Ne samo ljubav prema Bogu
nego i ljubav prema čovjeku. To je nešto
tako veliko, da je neshvatljivo za čovječ-
ji razum. (…) Potpuno se moramo pre-
dati Bogu sve dok ne postanemo svjesni
istine tako duboko da ona prožme sav
naš život i djelovanje. Bog nas je izabrao
za pomoćnike svoje beskonačne ljubavi.
Želi da se ljubav raširi po svem svijetu i
sve obuzme. Kada bi ovaj silni događaj
tako duboko shvatili (…) naš život bi se
promijenio iz korijena “ (XII 260-261).
Majka Leopoldina Brandis nam je ostavi-
la lijepe primjere djelotvorne ljubavi. Nje-
no majčinsko srce se razdavalo za svoje
sestre, za bolesnike, patnike i potrebite.
Ta silna ljubav ju je otvarala Bogu koje-
ga je gledala osobito u patnicima. Njezin
primjer nam još i danas svijetli i poziva
nas na nasljedovanje. Ona želi da njezine
sestre imaju zlatno srce koje se razdaje
i izgara u nesebičnoj ljubavi. U Prvim
Pravilima nam je ostavila bogatu baštinu
koju je sama živjela i koju je otkrila u
Vinkovoj baštini. Nije se plašila nikakvog
truda. Otišla je u Pariz na izvore Vinkove
karizme, jer je njezino srce bilo prože-
to duhom kršćanske ljubavi. U Prvim
Pravilima je zapisala: „Ljubav je cilj. Za
postizanje toga cilja mora se usmjeriti
cijeli život i djelovanje bolničkih sestara
(…). U ljubavi je sva savršenost i svetost.
Srca bolničkih sestara koja je zapalila ta
sveta ljubav, Bog uzima za prebivalište. I u
tom prebivalištu s Bogom je lijepo živjeti,
a plod toga je gorljivost u djelovanju. Sva
i jedina ljubav bolničkih sestara je uvijek
Spasitelj kao Zaručnik kojemu su se pot-
puno posvetile. Neka uvijek u duhu gle-
DUH SVETOG VINKA I MAJKE LEOPOLDINE BRANIDS
4
Poruke poglavara
daju na njega, s njim razgovaraju i samo
njemu nastoje ugoditi. Neka sve učine
kako on hoće, iako je teško, sve rado trpe
jer on to hoće (…). Ako bolničke sestre
žele, da ih Božje Srce ljubi, neka budu
pune ljubavi prema svima i neka im neu-
morno i s ljubavlju služe“.
Naša zadaća je da u svijet i u svoju okoli-
nu, svoje radno mjesto, donosimo Kris-
tovu ljubav koja nema granica i koja je
bezuvjetna, vječna i nikada ne prestaje.
Molimo Gospodina za takvu ljubav da
je nesebično možemo dijeliti svima koji
su nam blizu, u svojim zajednicama, u
našim međusobnim odnosima. Majka
Leopoldina nam poručuje: „Ako budemo
tako živjele, naći ćemo 'mir svojim duša-
ma'“ (Mt 11, 29).
Budimo zahvalne za sve milosti koje nam
Bog neprestano i velikodušno daje i sve
pouke i primjere koje su nam ostavili sv.
Vinko i majka Leopoldina Brandis.
Želim vam lijepu i blagoslovljenu pro-
slavu blagdana sv. Vinka da nam izmoli
novu gorljivost u služenju koje je plod
nesebične Ljubavi!
U subotu 22. kolovoza, na blagdan Marije
Kraljice u Beninu je u prisutnosti većine
sestara objavljena Delegatura. Voditeljica
je ovlastila provincijalku s. Kaju Ljubas,
koja je tamo bila u vizitaciji, da to objavi
sestrama. Za vođenje delegature imenova-
na je s. Dorodeja Dundjer. Savjetnice su: s.
Solange Sezonde, s. Benoite Adda, i s. Juli-
enne Agossa, koja je i zamjenica. Ekono-
ma je s. Jacinta Petrović.
S radošću i zahvalnošću Bogu, svim se-
strama u Beninu od srca čestitam ustan-
ovu Delegature i vodstvu koje je preuzelo
odgovornost za nju. Neka sve prati Božji
blagoslov i zagovor Majke Leopoldine Bra-
nids. To je lijepi dar za njezin 200 rođen-
dan!
Nisu li – naš Gospodin i brojni
veliki sveci – umjesto da
siromahe usmjeruju k drugima,
osobno tješili, osnaživali ih i
njegovali? Nisu li siromasi naša
braća i sestre?
		 sv. Vinko
U subotu 5. i nedjelju 6. rujna u Grazu smo
zastupale hrvatsku i slovensku provinciju i
vodstvo Družbe na proslavi 200-godišn-
jice rođenja Majke Leopoldine Brandis.
Bile smo pozvane kao gosti i kao sudi-
onice. S. Cecilija Firić je u ime Marijinih
sestara imala predavanje o Majci Leopol-
dini Brandis kao utemeljiteljici Bolničkih
sestara. Sestre su nas vrlo lijepo primile.
Za taj jubilej program su vrlo brižno pri-
pravile. Bilo je radosno raspoloženje u ses-
trinskom duhu.
14. listopada primit će nas biskup u Grazu.
Predat ćemo molbu za službeni početak
postupka beatifikacije Majke Leopoldine
Brandis. Za tu prigodu doći će i generalni
postulator CM iz Rima, koji je odgovoran
za pitanja svetaca u Vinkovim ustanova-
ma i naš postulator CM, vicevizitaror iz
Kijeva. Iz Graza će nazočiti ravnatelj Kćeri
Kršćanske ljubavi i vizitatorica s. Magda-
lena Pomwemger. Našu Družbu zastupat
će voditeljica s. M. Irma Makše i tajnica s.
Kristina Rihar.
Svim sestrama toplo preporučam ova pi-
tanja u molitve
5
Drage sestre! Prolazi već četrnaesta go-
dina, od kad me vrhovno vodstvo vaše
Družbe predložilo i primilo u službu
družbinog spirituala. U ovim godinama
sam izbliza upoznavao život i djelo u
vašim zajednicama te otkrivao djelovanje
Duha u vašem jednostavnom i poniznom
služenju, kao i u brizi te zauzetosti sestara
kojima je bila u Družbi povjerena služba
poglavara. Kroz to vrijeme imao sam pri-
liku sudjelovati u pripravama na kapitule
te izbliza pratiti gorljivost sestara na pro-
vincijalnimivrhovnimkapitulima.Zajed-
no s vama radovao sam se Božjemu djelu
u vašim misijama u Beninu te brojnim
novim zvanjima. Zauzeto djelo mision-
arki hrvatske provincije bilo je baš u tom
zadnjem vremenu okrunjeno proglašen-
jem pokrajine ili delegature. Na osobit mi
je način bilo dano pratiti početke i razvoj
misija u Ukrajini, posebno u Kijevu, gdje
se vaša karizma ostvaruje divnim sudjelo-
vanjem sviju članova Vinkove obitelji na
dobro tamošnjih siromaha. To je samo
nešto od svijetlih i nadom prožetih strana
iz života vaše Družbe. No budući da smo
ljudi, nemoguće je da uz svijetle strane ne
bi bilo i nešto tamnijih; kad je ponekad u
odnosima među sestrama počelo prevla-
davati više ljudsko nego Božje gledanje,
kad su iz Družbe odlazile mlađe sestre te
ostavljale za sobom prazna mjesta, kad je
bilo novih zvanja iz godine u godinu sve
manje te je trebalo zatvarati kuće, ali ste
unatoč tome imale hrabrosti i snage ot-
varati i nove.
Služba družbinog spirituala pretpostavlja
čovjeka, člana naše Misijske družbe koji
poznaje duh sv. Vinka te je ovim duhom
barem donekle i zagrijan. Budući da je
utemeljiteljica vaše Družbe u njezinim
počecima i u njezinoj temeljnoj usm-
jerenosti, majka Leopoldina Brandis bila
sva prožeta duhom sv. Vinka, vidite sebe
u obitelji Vinkovih te nastojite na svoj
način djelovati u duhu njegove karizme.
Služba spirituala uvedena je umjesto
nekadašnjeg ravnatelja upravo u brizi da
bi Družba u svom razvoju ostala vjerna
prvobitnom vinkovskom duhu te se od
njega stvaralački dala voditi u traženju
odgovora na izazove i znakove vremena.
Ova služba nije u rangu poglavara, stoga
spiritaual nema pravo glasovanja kad se
na kapitulima pristupi donošenju odluka,
on samo prati rasprave u kojima se rađaju
novi poticaji i smjernice, kako bi sve sli-
jedilo prvobitni duh i zamisli vaše majke
Leopoldine koje pak imaju svoj temelj u
karizmi sv. Vinka.
Nakon četrnaest godina ova služba mi
završava. Ostavku nisam predložio zato
što bi mi ova služba bila na teret, budući
da sam je rado obavljao te sam nastojao
davati vam što sam uz svoja ograničen-
ja po Božjem daru bio sposoban; bilo po
okružnicama, konferencijama, predavan-
jima, nagovorima, pohodima i osobnim
susretima s vama. Ali pošto sam došao u
dosta visoke godine te mogu još samo da
se ponavljam, vrijeme je da mlađi subrat,
u osobi Darija Grbca, donese u službu
spirituala svježih poticaja. Neka ga Gos-
podin nadahnjuje i prati kako bi postao
oruđem u njegovim rukama za vaše
duhovno dobro. Mnogo lijepoga sam u
ovim godinama doživio i mnogo toga
primao u susretima s vama i vašim pro-
vincijalnim poglavaricama, posebno pak
s vrhovnom voditeljicom, sestrom Aga-
tom te sestrom Irmom. Mnogo imam ra-
zloga da zahvaljujem Gospodinu i vama.
U molitvi ostajemo povezani!
	
NAKON ČETRNAEST GODINA
Piše: g. Anton Lavrič
6
7
Snagom ovog načela nije bilo teško poz-
vati misionare i sestre da "ostave Boga
radi Boga". Jer siromasi su siromasi Isusa
Krista, oni su Isus Krist. Ostavljajući Isu-
sa Krista, našli bi ga ponovo u njegovim
udovima. Čovjek je slika Božja, a Bog je
slika čovjekova. Utjelovljenje je bilo poče-
tak ljudske antropologije. Calvet piše,
Vinko "je jedan od nas, onaj koji je najviše
ljubio čovjeka. U svom je srcu potpuno os-
tvario osjećaj bratstva, tj. vjerovao je, ne
samo riječima, usporedbom ili filozofskim
razmišljanjem, već čitavom svojom biti, da
je onaj odrpanac, jadni nesretnik s ulice
zaista njegov brat. Takav je osjećaj i u toj
mjeri vrlo rijedak. Za njegovim su stolom
svaki dan blagovala dva prosjaka, a on ih
je sam posluživao velikim poštovanjem.
Ostali su sveci služili siromasima kako bi
djelovali u duhu Evanđelja; on im je pak
služio u radosti. Kada se je nastanio u Sv.
Lazaru, našao je nekoliko slaboumnika,
napuštenih od sviju, kao ljudski otpad.
On ih je tako zavolio, približio im se svom
nježnošću, da se je zapitao što bi ga najviše
žalostilo kad bi jednog dana morao otići iz
Sv. Lazara; i shvatio je da bi njegovo srce
najviše trpjelo što mora napustiti te siro-
mašne luđake, o kojima se nitko više ne
bi brinuo". Izabravši geslo "evangelizare
pauperibus" (naviještati siromasima) bio
je uvjeren da nastavlja povijesno poslan-
je Boga Čovjeka, koji je došao na svijet,
odrekao se svojih povlastica i prigrlio siro-
maštvo za spasenje ljudi. Odatle proizlazi
evanđeoska značajka njegove duhovnosti,
kojoj nisu bili potrebni nikakvi "dodaci",
jer je bila ukorijenjena u Trojstvu i u Ut-
jelovljenju.
To je dobro shvatio Frederik Ozanam,
možda najvjerniji tumač sv. Vinka, kada je
napisao o siromasima: "Morali bismo pasti
do njihovih nogu i reći im s Apostolom :
'Tu es Dominus meus' (Ti si moj Gospo-
din). Vi ste naši učitelji a mi ćemo biti vaši
poslužitelji; vi ste za nas slike Boga kojega
ne vidimo, i ne znajući ga ljubiti drugačije,
ljubimo ga u vama" (piše F. Ozanam Lou-
isu Janmotu).
p. Luigi Mezzardi
Ostaviti Boga radi Boga
Piše: s. Slavicam Tubak
Uz veliku radost i ushićenje iščekivali
smo veličanstveni događaj posjeta pape
Franje u našu dragu zemlju BiH. Teško je
opisati s malo riječi veličanstveni događaj
koji se dogodio 6. lipnja u Sarajevu. Cijela
Hrvatska, BiH te ostale susjedne zemlje
priključile su se tom velikom događaju
koji je započeo u jutarnjim satima kada
je u 9 sati sv. Otac sletio u Međunarodnu
zračnu luku u Sarajevo. Odmah nakon
toga susreo se s predsjedništvom BiH, a
na prepunom stadionu Koševo dočeka-
lo ga je oko 70000 ljudi pozdravljajući
ga gromoglasnim pljeskom, pozdravima
Mir vama….Nakon svečanog ulaska na
stadion započeo je euharistijsko slavlje uz
koncelebraciju pet nadbiskupa i 35 (nadb)
biskupa te više od sedamsto svećenika.
Ovo veliko slavlje uzveličao je i zbor od
1650 članova pjevača. S radošću i velik-
im iščekivanjem svi smo čekali kada će se
papa obratiti nazočnima u svojoj homiliji.
A između ostaloga papa je poručio svima:
„ i u našem vremenu težnja za mirom i
trud oko njegovog postizanja sukobljava-
ju se s činjenicom da se u svijetu trenutno
vode toliki oružani sukobi. To je jedna
8
Papa Franjo
vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi
„u dijelovim“ te se u kontekstu globalne
komunikacije, doživljava prava ratna
klima. Danas se, draga braćo i sestre, još
jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naro-
da Božjega i svih muškaraca i žena dobre
volje: nikada više rata!“ U nastavku hom-
ilije Papa je istaknuo kako nam je sveti
Pavao pokazao prijeko potrebne osjećaje
za stvaranje mira: „Zaodjenite se u milos-
rdno srce, dobrostivost, poniznost, bla-
gost, strpljivost te podnosite jedni druge
praštajući si, ako tko ima protiv koga ka-
kvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama
oprostio, tako i vi!“ To su osjećaji koji
nam pomažu da, ondje gdje živimo, pos-
tanemo „umjetnici“ u stvaranju mira. No,
ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo
o nama! Pali bismo tada u prazni morali-
zam! Mir je dar Božji, ne u kakvom magi-
jskom smislu, nego upravo u ovomu: On
Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti
u naša srca i tijela ove osjećaje i učini-
ti nas istinskim oruđem svojega mira. I,
pomirujući još dublje, apostol nam gov-
ori kako je mir dar Boji baš zato jer je
plod njegove pomirbe s nama. Samo ako
se pomiri s Bogom, čovjek postaje pravi
mirotvorac, rekao je Papa.
Nakon euharistijskog slavlja redovnice
i redovnici i sve Bogu
posvećene osobe zaputili su
se u katedralu Srca Isusova
gdje su se susreli sa sv. Ocem.
Tijekom priprave ovog litur-
gijskog slavlja, koje je bilo
priređeno u obliku kraćeg
liturgijskog susreta, čuli
smo tri svjedočanstva zbog
proživljenog trpljenja, svoga
zvanja i svoje vjere. Izabrane
su tri osobe koje su tijekom
minuloga vremena prošle
putom osobnog križnoga
puta. Svojim hrabrim držan-
jem posvjedočile su vjeru u Isusa Krista
i pripadnost Katoličkoj Crkvi. Svoje sv-
jedočanstvo pred Svetim Ocem i pred
nazočnim duhovnim zvanjima iznijeli su
svećenik Banjalučke biskupije vlč. Zvoni-
mir Matijević, franjevac Franjevačke pro-
vincije Bosne Srebrene fra Jozo Puškarić
i redovnica iz Družbe Kćeri Božje ljuba-
vi s. Ljubica Šekerija. Njihov križni put
tijekom minuloga vremena i rata na
bosanskohercegovačkim prostorima bio
je izazov i poticaj svima nazočnima u sa-
rajevskoj prvostolnici.
Nakon međureligijskog susreta, papa
Franjo zaputio se na susret s mladima u
Nadbiskupijskom centru za mlade “Ivan
Pavao II”. U dvorani je oko tisuću mladih,
a ispred dvorane još oko 3500 mladih lju-
di. Dočekujući papu skandirali su “Papa
mi te volimo”. Dočekali su ga pjesmom.
Na pitanje, je li u BiH osjetio ljubav koju
mladi osjećaju prema njemu, papa je
odgovorio: “Vi ste me ispunili radosti,
vi ste prva generacija nakon rata, vi ste
proljetni cvjetovi i u vama vidim želju da
idete naprijed, a ne da gledate u prošlost.
Želim da vi ne stvarate neprijatelje jedni
među drugima, nego da zajedno hodate
u budućnost. Ne gradite zidove, gradite
samo mostove. To je radost koju nalazim
9
u vama”.
Na pitanje kakvu poruku mira bi poslao
mladima, papa je odgovorio: “O miru je
lako pričati i moćnici ovog svijeta često
teoretiziraju o miru dok s druge strane
prodaju oružje i šire rat. Od vas očeku-
jem iskrenost i jedinstvo između onoga
što mislite, osjećate i radite, a sve ostalo
je licemjerno”.
Papa je blagoslovio mlade koji su ga došli
pozdraviti, te još jednom poručio kako
od njih želi da budu mirotvorci.
Nakon susreta s mladima papa se zaputio
na aerodrom, gdje je stigao oko 20:10 sati.
Prije ulaska u zrakoplov papa se na aero-
dromu rukovao sa svima koji su ga doš-
li ispratiti. Par minuta prije 20:30 papa
Franjo ušao je u avion, čime je okončana
njegova posjeta Bosni i Hercegovini.
Bogu hvala na ovom predivnom iskustvu
susreta s našim dragim sv. Ocem. Neka ga
Gospodin prati i nadahnjuje mudrošću i
da mu snage u vođenju Katoličke Crkve.
Saznavši da sv. Otac dolazi u Sarajevo niti
jednog se dana nisam premišljala hoću li
ići u Sarajevo ili ne. Za sve se to pobrinula
HKVRPP koja je zajedno s HBK organi-
zirala hodočašće za Sarajevo, a naša ses-
tra Provincijalka put je podržala i odmah
nas je prijavila. Iz dana u dan radovala
sam se što se putovanje približilo pa smo
iz Zagreba krenuli u petak 5.lipnja
u 22:40. Već u jutarnjim satima
toga dana ja sam srcem bila već u
Sarajevu .
Radost na licima hodočasnika i
u riječima dobrodošlice naroda u
BiH mi se duboko usjekla u srce.
Ta se radost mogla vidjeti i osjetila
se na licima svih ljudi bez razlike
na vjeroispovijest. Nevjerojatno je
koliko nas je taj veliki čovjek svo-
jim posjetom zbližio. Ta i sam je
rekao da dolazi s porukom mira. I
po povratku kući bilo je prelijepo i na pose-
ban način su me razveselili komentari lju-
di da im je drago što smo došli u Sarajevo.
Cijeli program je bio jako dobro orga-
niziran. Osobito su me dirnula do suza
svjedočanstva proživljene patnje koju su
iznijeli dva svećenika i sestra redovnica
Kćeri Božje ljubavi, u katedrali na sus-
retu redovnika i redovnica sa sv. Ocem.
Između ostaloga sv. Otac je rekao da je to
bila povijest okrutnosti te nas sve pozvao
da činimo uvijek suprotno od okrutnosti –
da praštamo, da gajimo osjećaje, stavove i
raspoloženje bratstva, oprosta i da nosimo
križ Isusa Krista i da budemo njegovi svje-
doci. Ne smijemo zaboraviti našu patničku
povijest ali da moramo oprostiti. Samo
tako naša povijest ima smisla i vrijednost.
Tolika srdačnost i vedrina sv. Oca ostat
će dugo u srcu kao snaga i poticaj da se
u životu uvijek borim za čovječnost, da
opraštam uvijek ma kako ponekad bilo
mučno i bolno jer samo tako se mogu na-
dati oprostu i samo tako možemo graditi
bolju budućnost.
Sretna sam zbog toga što sam išla u Sara-
jevo na susret sa sv. Ocem. Neka ga dragi
Bog blagoslovi i čuva.
Hvala vam sv. Oče što ste došli u Sarajevo.
s. Mirjam Dragičević
10
Iz poruke svetoga oca Franje za Svjetski misijski dan 2015
Draga braćo i sestre,
Svjetski misijski dan 2015. slavi se u sk-
lopu Godine posvećenog života što pruža
dodatni poticaj za molitvu i razmišljanje.
Naime, ako je svaki krštenik pozvan svje-
dočiti Gospodina Isusa naviještajući vjeru
primljenu kao dar, to posebno vrijedi za
posvećene osobe jer između posvećenoga
života i misije postoji snažna veza. Želja za
nasljedovanjem Isusa izbliza, koja je dove-
la do nastanka posvećenog života u Crkvi,
odgovara na njegov poziv da uzmemo križ
i pođemo za njim, da ga nasljedujemo u
njegovu predanju Ocu i njegovu služenju
i ljubavi, da izgubimo život kako bismo ga
ponovno dobili. A budući da čitav Kris-
tov život ima misijski karakter, muškarci i
žene koji ga izbliza slijede moraju posjedo-
vati tu misijsku osobinu.
… Danas se misija Crkve suočava sa iza-
zovom izlaženja ususret potrebama svih
naroda da se vrate svojim korijenima i
da sačuvaju vrijednosti svojih kultura.
To znači da je potrebno upoznati i pošti-
vati druge tradicije i filozofske sustave te
shvatiti da svi narodi i kulture imaju pravo
da im se pruži pomoć da polazeći od svo-
je vlastite tradicije uđu u misterij Božje
mudrosti i prihvate Isusovo evanđelje, koje
rasvjetljuje i preobražava sve kulture.
U toj složenoj dinamici, postavljamo si
pitanje: »Tko su povlašteni primatel-
ji evanđeoskog navještaja?« Odgovor je
jasan i nalazimo ga u samom evanđel-
ju: siromašni, maleni i bolesni, oni koji
su često prezreni i zaboravljeni, oni koji
nam nemaju čime uzvratiti (usp. Lk 14,
13-14). Evangelizacija u kojoj se prednost
daje posljednjima je znak Kraljevstva koje
je Isus došao donijeti: »postoji neraskidi-
va veza između naše vjere i siromašnih.
Nikada ih ne ostavimo same!« (apost. po-
bud. Evangelii gaudium, 48). To mora biti
posebno jasno onima koji prigrljuju misijs-
ki posvećeni život: zavjetom siromaštva oni
odlučuju slijediti Isusa u njegovom davan-
ju prednosti siromašnima, i to ne ideološki
već poput njega koji se poistovjetio sa siro-
mašnima: živeći poput njih u nesigurnosti
svakodnevnoga života i odricanju od svake
težnje za moći kako bismo postali braća i
sestre posljednjih, noseći im svjedočanstvo
radosti evanđelja i znak Božje ljubavi.
Da bi živjele kršćansko svjedočenje i zna-
kove Očeve ljubavi među malenima i si-
romašnima, posvećene su osobe pozvane
promicati u misijskoj službi Crkve pri-
sutnost vjernikâ laikâ. Već je Drugi vati-
kanski koncil govorio: »Laici surađuju u
crkvenom djelu evangelizacije i sudjeluju
u njezinoj spasonosnoj misiji u isti mah
kao svjedoci i živa sredstva« (Ad gentes,
41). Nužno je da se posvećene osobe koje
rade u misijama sve hrabrije otvaraju
prema onima koji su spremni surađivati
s njima, pa bilo to samo privremeno, radi
stjecanja iskustva na terenu. To su braća
i sestre koji žele dijeliti misionarski poziv
koji je nerazdruživo povezan s krštenjem.
Misijske kuće i strukture su prirodna mjes-
ta za njihovo prihvaćanje i pružanje ljud-
ske, duhovne i apostolske potpore.
Svaki susret
s Isusom
donosi radost
i mijenja
naš život.
Papa Franjo
11
Piše: s. Kaja Ljubas, provincijalka
Naš odlazak i boravak u Ukrajini dogodio
se doista po Božjoj Providnosti. Mision-
ari sv. Vinka Paulskog slavili su 10 obljet-
nicu otvaranja kuće “Božji dar” a naše
Marijine sestre iz slovenske provincije
10 obljetnicu dolaska u Kijev. Tom pri-
godom nama do sada nepoznat misionar
sv. Vinka o. Tomaž Mavrič – vizitator Vice
Provincije sv. Ćirila i Metoda u Ukrajini
srdačno i toplo je pozvao i nas Marijine
sestre iz Hrvatske da se pridružimo ovom
značajnom jubileju. Moram priznati da se
nije bilo lako odvažiti na ovaj put s ob-
zirom na trenutnu situaciju u Ukrajini.
No, vodila me je misao da ima smisla
ići i trebamo se odazvati pozivu. Nema
razloga za odbijane osim straha koji se
povremeno znao ušuljati i mene donekle
uljuljati. No misao da je Bog taj koji vodi
i pokazuje put tjerala me je naprijed tako
da sam se odvažila na ovaj put zajedno
sa s. Danijelom te časnom majkom s.M.
Irmom, s. Slavicom i s. Kristinom iz Slo-
venije. Bilo je to jedno prekrasno puto-
vanje i bogato iskustvo žive vjere onih s
kojima smo se kroz ovaj tjedan susretali.
Gostoprimstvo je bilo na visokoj razini.
Naše sestre: s. Marta, s. Jožica i s. Barbara
djeluju misijski u pravom duhu Marijinih
sestara na svim područjima. Smještene
su u lijepoj kućici koju su im ustupili
braća lazaristi… Iako prostor nije dovol-
jan za nas 10 koliko nas je u ovom tjednu
boravilo kod njih (sestre + tata s. Marte)
ipak je to bio nezaboravan smještaj u so-
bama gdje nas je bilo i na podu….
Obje kuće (misionara i sestara) bile su
prepune gostiju. Kroz ove dane u Ukra-
Događanja u Družbi i Provinciji
UKRAJINA
12
jina je odisala duhom sv. Vinka. Moram
priznati da toliko njegovih misionara
nisam nikada vidjela. To me se jako do-
jmilo. Osjećala sam radost i zahvalnost
Bogu što i mi Marijine sestre pripadamo
Vinkovoj obitelji.
S obzirom na situaciju u Hrvatskoj pon-
ovno sam spoznala da „Vinkovih“ ima i to
širom svijeta od Amerike, Afrike, Azije,
Evrope… Ovaj cijeli tjedan bio je poklon-
jen gostima. Naši misionari i sestre učini-
li su sve kako bi se mi dobro osjećali.
Odmah na početku smo saznali da je
prvi misionar sv. Vinka u Ukrajini bio
o. Pol Roč iz Irske. On je prve tri godine
stanovao u stambenoj zgradi, ispitivao i
tražio teren za eventualni početak gradn-
je kuće za misijsko djelovanje. Vlasti Ki-
jeva su ga čudno gledali i nisu baš olako
dopustili projekt kuće koji im se činio ve-
lik. No, susjedi o. Pola koji su pravoslavne
vjere su se umiješali i podržali o. Pola a
vlastima objasnili da o. Pol ima puno
djece i da mu je potrebna velika kuća. I
to je prošlo. Kuća je sagrađena i nazvana
„Božji dar.“ Danas nakon 10 godina u
kući živi 8 svećenika i tri bogoslova. Bogu
hvala za Božji dar. I kada je sve bilo lije-
po uređeno o. Pol odlazi dalje. Trenutno
živi u Londonu u jednoj internacionalnoj
kući sv. Vinka. Naravno sudjelovao je na
ovom slavlju.
Prvi dan našeg boravka u Ukrajini
(ponedjeljak) su nas o. Vladislav, o. Stan-
islav i s. Jožica odveli u obilazak grada
gdje smo imale prigodu neki po prvi put
vidjeti bogatstva pravoslavnih crkava ko-
jih je u Kijevu ogroman broj jer prevla-
dava pravoslavna vjera. Naime Kijev je
grad s oko 5 milijuna stanovnika a kato-
lika ima 2-3 %. Taj dan uopće nismo sti-
gli doći do katoličke crkve jer ih je doista
malo i prostorno su udaljene. U obilas-
ku grada s nama sestrama bili su i pro-
vincijal vijetnamske provincije, generalni
ekonom misionara sv. Vinka iz Rima i o.
Karol – predsjednik udruženja Čudot-
vorne medaljice iz Philadelphije. Čast
nam je bila družiti se s njima.
Drugi dan (utorak) 05. 05. Slijedile su
pripreme za svečanost. Prije podne smo
se potrudile sestrama pomoći u kuhin-
ji kako bi svi mogli u miru sudjelovati
u programu koji je bio predviđen posli-
je podne. U 17 sati u kapelici smo imali
klanjanje, krunicu i molitvu večernje. Sv.
misa je služena u 18:30 a predslavio je
kijevski nadbiskup Stanislaw Szyrokora-
diuk uz koncelebraciju dva katolička i
jednog grkokatoličkog biskupa te 50 – ak
svećenika od kojih su većina misionari sv.
Vinka iz cijeloga svijeta. Nakon sv. mise
priređena je svečana večera za oko 300
gostiju među kojima su bili i vjernici laici
koji surađuju i pomažu našim sestrama i
misionarima. Promatrajući sve te ljude,
prisutne svećenike i sestre pred očima
mi je bila prva kršćanska zajednica. Ova
„šačica“ katolika okupila se u jednom
milijunskom gradu pred svojim Gospo-
13
dinom okružena velikim neboderima i
blještavilom grada u kojem Isus Krist po-
lako ali sigurno mijenja srca ljudi i otvara
mogućnost mnogima da mu se vrate.
Zbor mladi koji su pjevali na svetoj misi
i nakon mise me oduševio. Tako hrabro i
neustrašivo slave svoga Gospodina – hva-
la im.
Treći dan (srijeda) za nas goste predviđen
je put u Odessu – grad južno od Kijeva
500 km. Tamo su nas dočekali opet naši
misionari sv. Vinka koji su nas također
srdačno primili i ugostili. Imali smo pri-
liku u ovom gradu vidjeti Crno more i
šetati po morskim plažama, ali nije izos-
talo ni ono duhovno. Napokon smo bili
u katoličkoj crkvi - katedrali u Odessi a
primio nas je i biskup Odesse Bronislaw
Bernatskiy. Od njega smo malo više saz-
nali o povijesti katolika. Od 1963. -1990.
sve katoličke crkve su bile zatvorene a
poneke i pravoslavne. Katolici su se ug-
lavnom krstili u pravoslavnim crkvama.
Katedrala je bila pretvorena u sportsku
dvoranu a biskupski posjed je oduzet.
Danas je Bogu hvala katedrala ures ovog
grada s euharistijskim Isusom u središtu,
potom moćima sv. Faustine i sv. Ivana
Pavla II. U Odessi postoje dvije zajednice
za liječenje ovisnosti o alkoholu i dro-
gi koje su također projekti misionara sv.
Vinka; muška i ženska. Temelji zajednice
su u Italiji. Posjetili smo ove zajednice i
poslušali iskustvo korisnika. Vrijedno je
spomenuti da je jedan misionar sv. Vin-
ka o. Rikardo bio jedan od njih. Uz Božju
pomoć odupro se zlu i krenuo za Isusom.
Začetnik ovih zajednica koje nose naziv
„Dijalog“ je don Mateo lazarist u Italiji.
Nedavno je ovaj projekt zaživio u Ukraji-
ni. Odessa će mi ostati u sjećanju i po sv.
misi na poljskom jeziku, uz pjevanje na
slovenskim i hrvatskom a pjevali smo svi
i dobro nam je išlo. Upoznale smo i sestre
Kćeri kršćanske ljubavi (tri sestre iz tri ra-
zličite provincije) koje se u Odessi skrbe
o beskućnicima. Zanimljivo je bilo vidje-
ti njihov kombi opremljen s lijekovima i
svim potrebnim za previjanje rana. Sestre
često organiziraju i piknik za beskućnike.
Ukrajina je zemlja koja ima puno siro-
mašnih ljudi i onih koji su bez krova nad
glavom. Naime, bolnicu mogu koristiti
samo bogati. Zato su tu sestre i misionari
koji traže načina da pomognu onima za
koje je sv. Vinko dao svoj život. Njihovu
žrtvu i spremnost Bog doista obilato na-
građuje.
Nakon dvije noći i jednog dana boravka u
Odessi uz srdačan ispraćaj o. Jana krenuli
smo prema Kijevu. Negdje oko 200 km
od Kijeva zaustavili smo se u jednom ve-
likom parku – rekoše nam najvećem u
“svijetu“ s posebnom poviješću u kojoj se
spominje ljubav jednog bogatog poljaka i
grkinje za koju je poljak kupio taj park.
Doista se ima što vidjeti…
Subota je bila rezervirana za obilazak pol-
ja rada naših sestara u Kijevu. s. Jožica i
s. Barbara su nam omogućile da se malo
provozamo i metroom. Posjetili smo bol-
14
nicu koja ima odjel za beskućni-
ke. S obzirom da su „niža“ klasa
ljudi imaju pravo na obrok a za
sve drugo se treba pobrinuti net-
ko drugi. Tako sestre idu jedan-
put tjedno da ih okupaju, ošišaju,
obriju i nabave im potrebne lije-
kove.…Uvjeti su teški ali sestre
to rade s vjerom da je u svakom
od njih živi Isus. Nakon što smo
s ovom gospodom beskućnicima
malo popričali i podijelili im pri-
godne darove po povratku smo
posjetili i jednu gospođu koja je
oduzeta 10 godina a nismo zao-
bišli ni kijevsku katoličku kate-
dralu. Saznala smo da je prošle
godine bila otvorena za prihvat
ranjenika koji su stradali u revo-
luciji. U Ukrajini je jako prošire-
no štovanje Čudotvorne medal-
jice. Sa čuđenjem sam gledala
kako sestre spontano i bez straha
dijele medaljice na ulici, autobu-
su, metrou svima onima koji im
se približe. Reče mi o. Vladik da
ljudi u Ukrajini jako štuju Gospu
i mole joj se svi bez obzira na
vjersku pripadnost. A misionari imaju
postaju i na istoku Kijeva (Harkiv) gdje
je ratom zahvaćeno područje. Iz okolnih
mjesta ljudi pomalo iseljavaju – bježe
prema unutrašnjosti ali zahvaljujući
Gospi Čudotvorne medaljice čije je što-
vanje na inicijativu jedne gospođe jako
prošireno u Harkivu vlada čudesan mir.
Misionar sv. Vinka na službi u Harkivu (
ne sjećam se imena) nam je rekao da je
svim vojnicima dijelio medaljice i da ju
svi s radošću nose oko vrata. To me pos-
jetilo na domovinski rat i naše branitelje s
krunicom oko vrata.
U nedjelju ujutro, zajedničkom sv.
misom koju je predslavio o. Mihail uz
koncelebraciju o. Aleksandra nakon koje
je uslijedio doručak oprostili smo se od
naših sestara i misionara sv. Vinka zah-
valne Bogu za sve primljene milosti i
nova prijateljstva Vinkove obitelji koja
smo sklopili. I što reći na kraju?
Bogu hvala za ovo prekrasno iskustvo.
Hvala mu što sam učvrstila i ojačala svoju
vjeru družeći se s onima koji su spremni
ići na kraj svijeta za Isusa, ako treba i živ-
ot položiti. U njima vidim uzor onog što
bih sama trebala biti… Divim se našemu
Bogu, oduševljena sam s našim sv. Vin-
kom i svima onima koji krenuše njegov-
im stopama. Jer biti misionar u zemlji u
kojoj katolike možeš samo svijećom traži-
ti nije lako… Neka dobri Bog blagoslovi
„Vinkovu“ obitelj u Ukrajini i podari svoj
mir.
15
Piše: s. Samuela Markanović
S osobitom radošću došla sam na sem-
inar, koji nam je ove godine održao p.
Mijo Nikić DI, prigodom susreta preds-
tojnica i savjetnica na razini Družbe.
Poznajući p. Miju i njegov stil, način i
metode iz raznih prijašnjih susreta, pre-
davanja i seminara te iz literature koju je
napisao, poželjela sam ponovno osvježiti
svoja znanja i malo pogledati „očima psi-
hologa“ na svagdašnji život, na poteškoće
koje sa sobom nosi.
Budući da je svatko od nas stvoren na sli-
ku Božju, također je sam sebi jedna velika
tajna, jedna nepoznanica, otajstvo. Ono
božanski lijepo u nama što je odraz Božje
ljepote, istine i dobrote često je zamagl-
jeno ili umanjeno pomanjkanjem ljubavi
tj. grijehom. Pozvani smo upoznati, prih-
vatiti, zavoljeti i mijenjati sebe, tj rasti do
ljudske, kršćanske i redovničke zrelosti.
Na tom putu često nailazimo na blokade,
a one mogu biti svjesne: vlastita zloća i
nespremnost na obraćenje, i nesvjesne:
potisnute emocije i psihotraume.
Što je netko zreliji to je samokritičniji
prema sebi, a milosrdniji prema dru-
gima. A naš hod prema zrelosti počinje
upoznavanjem samog sebe. Malo je ljudi
koji poznaju i nastoje upoznati sami sebe.
Većinom je to neko površno promišljan-
je onog što radimo ili trebamo uraditi, a
ostaje nam skrivena naša nutrina, naše
nesvjesne motivacije, potisnute emocije,
skriveni motivi koji nas pokreću na djelo-
vanje. Ključni čimbenik u procesu up-
oznavanja sebe, jest iskrenost pred samim
sobom, koja se ostvaruje kroz svakod-
nevni ispit savjesti i čestu ispovijed. Nije
dovoljno samo prepoznati i priznati svoje
krive odluke, propuste i grijehe nego du-
blje proniknuti u svoje srce i pitati se zašto
nešto činim, zašto ponavljam uvijek istu
pogrešku. Drugi izvrstan način da up-
oznamo sebe jest da spremno i zahvalno
prihvaćamo ono što drugi vide na nama,
a mi to ne primjećujemo, te nas manje ili
više dobronamjerno upozoravaju na naše
dobre i loše osobine. Što smo zreliji lakše
i bezbilnije prihvaćamo kritiku, istinu o
Upoznaj, prihvati i zavoli sebe
i druge
16
sebi. I treći najizvrsniji način je stati pred
Boga u molitvi. Isus, kao najbolji psiho-
terapeut najbolje poznaje i proniče svaku
dušu. On nam najviše može pomoći da
upoznamo sami sebe jer nas bezuvjetno
ljubi. Spoznaja sebe da sam grešnik, da
sam slab, da su istinite Isusove riječi: “Bez
mene ne možete ništa učiniti!“, a ipak
sam ljubljeno dijete Božje, unosi u dušu
duboki mir i istinsku radost.
Drugi korak u rastu prema zrelosti je
PRIHVATITI sebe. Vidjeti sebe u istini,
imati hrabrosti imenovati svoje strahove,
najdublje emocije, agresivnost, ali i sve
dobre osobine stavlja nas pred izbor, da
prihvatimo tu istinu ili da ne bježimo
od nje, gradeći razne maske ispod kojih
se krijemo. To je jedan proces u kojem
nam Isus pomaže jer nas On, ne samo
poznaje nego i prihvaća s ljubavlju. Ovo
prihvaćanje s Božje strane pomaže nam
da i mi prihvatimo sebe. Ako me Bog,
koji me stvorio, prihvaća ovakvog kakav
jesam, zašto onda ja ne bi prihvatio sam
sebe.Ovo prihvaćanje vlastitog bića ima
čudesne učinke, jer nas oslobađa od stra-
hova i bijega od sebe, ali također nam ot-
vara put da prihvatimo druge s ljubavlju,
upravo onako kako Gospodin nas prih-
vaća.
Treći korak je zavoljeti sebe da bi mogli
autentično i nesebično voljeti druge. To
je moguće tek onda ako smo doživje-
li da smo prihvaćeni i voljeni. Temeljno
iskustvo ljubavi svatko od nas prima u
obitelji gdje kroz roditeljsku ljubav dolaz-
imo do iskustva Božje ljubavi. Ako je net-
ko doživio zapostavljanje, nebrigu, hlad-
noću i neprihvaćanje obično ima osjećaj
manje vrijednosti, sklonost depresiji ili
silnu potrebu da bude voljen, što se može
pretvoriti u narcizam. Isus donosi najbolji
način da zavolimo sebe, a to je povjeren-
je da nas Bog neizmjerno ljubi, da se za
nas brine i sve nam okreće na dobro. To
povjerenje je ujedno i najčudesniji lijek
koji odgoni svaki strah, u dušu unosi mir
i radost, te pokreće skrivene pozitivne en-
ergije da možemo činiti dobro i nesebič-
no voljeti druge.
Put prema zrelosti podrazumijeva jedan
duhovni rast, trajno obraćenje i to na
razini razuma gdje smo u svjetlu Bož-
je Riječi pozvani usklađivati svoje misli
s Božjim i svoju volju s Božjom voljom
kako bi donosili prave odluke u slobodi
Božje djece. Obraćenje na razini emoci-
ja koje pokreću naše djelovanje je veo-
ma teško i složeno. Potrebno je umirati
svojim nerazumnim prohtjevima, svojoj
sebičnosti. Emocije traba oplemeniti i ra-
zumno, kontrolirano izražavati.Tada one
postaju pokretači našeg pozitivnog djelo-
vanja i rasta u nesebičnoj ljubavi. Napose
je važno pročistiti i kontrolirati svoje na-
gone, ovladati njima, a ne robovati. To
uključuje askezu da znamo odgoditi ili
uskratiti sebi neke dopuštene užitke da
postignemo nadmoć duha nad tijelom.
Tada naše tijelo uistinu može biti hram
Duha Svetog i nositelj naše duhovne st-
varnosti, stvoreno da se posveti i proslavi
s Kristom u vječnosti.
Bog ne odustaje od nas, beskrajno nas
ljubi strpljiv je, blag i milosrdan. Uvijek
nas iznova potiče, da ne živimo po tijelu i
njegovim sklonostima, nego da se ravna-
mo po Duhu, da urazumljujemo svoje
17
emocije i potrebe. Ljubav i služenje na
koje nas Isus poziva, traže od nas samo-
zataju i umiranje vlastitim prohtjevima i
sebičnosti. Ako prihvatimo tu dinamiku
križa, tada naš život postaje blagoslov za
druge i plodan dobrim djelima, punina
radosti, život u izobilju.
U daljnjem radu po grupama dopustili
smo da nas zahvati Riječ Božja kroz ps
139. Pronikni me svega Bože...razgovarali
smo o odnosima unutar zajednice, o ulozi
poglavarice, o konfliktima i načinima
pristupa, te smo podijelile svoja iskustva.
Svi smo doživjeli jedno duhovno osv-
ježenje, otvorenost, radost i istinsko obo-
gaćenje, na čemu od srca zahvaljujemo
Bogu i našim poglavarima koji su nam to
omogućili. S. Danijela nam je pripremi-
la prezentaciju o proslavi desete obljet-
nice rada sestara u Ukrajini i posjeta toj
zajednici, gdje smo vidjeli široko polje
djelatnosti koje imaju sestre i Lazaristi.
Osobito nas je razveselio jedan dramski
prikaz koji su imale dvije djevojke iz Za-
greba na temu „Napuknuti vrč“. Naš sus-
ret je završio u subotu sv. Misom u podne,
zajedničkim objedom i druženjem. Pater
Mijo nam je u svojoj propovijedi rekao
značajne riječi pape Franje: „Idite, probu-
dite svijet“. Tako smo se s tim poslanjem
razišli, s više nade i osmjeha, put svojih
zajednica...
					
			
Priča o napuklom vrču
Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika
glinena vrča koja je nosio obješene na mot-
ku o vratu. Jedan vrč je bio napuknut, a
drugi je bio savršen i čitav. Dok je savrše-
ni vrč uvijek donosio punu količinu vode,
napukli je donio samo polovicu jer je voda
curila. Ovo se svakodnevno ponavljalo.
Savršeni vrč je bio ponosan na svoj dopri-
nos, a napukli vrč se sramio svojeg nedo-
statka. Jednog dana progovori napukli vrč
vodonoši: "Sramim se sebe.”
"Zašto?“, upita vodonoša. Vrč nastavi: “Ja
donosim samo upola vode jer sam na-
puknut, pa zbog mojeg nedostatka ti radiš
više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj
napor". Vodonoša se sažalio i suosjećajući
reče: "Kad se budemo vraćali obrati pažnju
na prekrasno cvijeće uz stazu".
Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari
napukli vrč opazio je s jedne strane staze
divno divlje cvijeće obasjano suncem.
Vodonoša mu reče: "Jesi li opazio da cvi-
jeće raste i cvjeta samo s tvoje strane staze,
a na drugoj strani, strani savršenog vrča,
ga nema? To je zato što sam ja oduvijek
znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoris-
tio. Na tvojoj strani staze posadio sam sje-
menke cvijeća i svaki dan dok smo prola-
zili zalijevala ih je voda koja je iz tvojih
napuklina curila. Već dvije godine berem
ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gos-
podarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne
bi krasila njegov dom."
18
OBLJETNICE
SESTARA
Piše: s. Slavica Tubak
Nakon obilnih milosti koje nam je
Gospodin darovao u Duhovnim
vježbama od 28. 6-4. 7. koje je
vodio fra. Ante Vučković pro-
slavili smo 60 obljetnicu zavjeta
s. Josipine Palić, te 50 obljetnicu
zavjeta s. Bogdane Bazina, s. Janje Begić i s. Branke
Jeleč. Euharistijsko slavlje predslavio je fra. Ante
voditelj duhovnih vježbi u koncelebraciji s prečasnim
Antom Markićem, upraviteljem svetišta
Gospe Aljmaške. U svojoj homiliji fra Ante
nam je protumačio riječ Božju iz devetog
poglavlja Matejevog evanđelja koja nam
govori o postu i zaručniku te novom vinu i
starim mješinama, te je istaknuo post koji
polako gubi svoju vrijednost, ali preko kojeg
primamo velike milosti od Gospodina.
Uspoređujući život naših jubilarki s riječju
Božjom ohrabrio ih je da budu blagoslov
mlađim sestrama. A mlade da budu u službi starijima
koje su sve svoje snage već istrošile. U tih 50, 60 go-
dina uloženo je mnogo truda, žrtve i odricanja. Stoga
im je Družba i svaka sestra zahvalna za nesebično
služenje i darivanje u službi zajednice i svima kojima
su tijekom svog redovničkog života bile poslane.
Ugodno i radosno druženje nastavilo se kod zajed-
ničkog stola kojeg su pripremile naše sestre.
Bogu hvala na milostima koje smo primile
tijekom duhovnih vježbi, a i za naše sestre
jubilarke. Neka im Gospodin udijeli potrebnu
snagu za daljnji hod kroz život, a Marija neka
ih zaogrne plaštem svoje beskrajne ljubavi.
19
Redovnici i redovnice nastupaju
Piše: s. Jelena Lončar
Slavlje doživotnog zavjetovanja velika
je stvar za pojedinca, ali i za redovničku
zajednicu. Različite redovničke zajednice
okupilo je upravo doživotno zavjetovanje
dvojice salezijanaca iz Žepča, župe sve-
tog Antuna Padovanskog, don Danijela
Dragičevića i don Ivana Karola Širića.
Tom prigodom pozvane su i Marijine
sestre na bdijenje, točnije da uz osam re-
dovničkih zajednica budu dionici ovoga
slavlja i predstave svoje djelovanje i up-
oznaju mlade o svojoj redovničkoj zajed-
nici i načinu djelovanja. Svaka zajednica
dobila je grupu mladih iz različitih dijelo-
va Hrvatske i Bosne te im ukratko pred-
stavila svoju povijest, utemeljitelja, način
djelovanje ranije i danas. Tako smo i mi
dobile mlade koji su oduševljeno sluša-
li o Marijinim sestrama i čudotvornoj
medaljici. Uz Marijine sestre svoj rad su
predrstavile Klanjateljice Krvi Kristove,
Salezijanke, Milosrdnice, Isusovci, Fran-
jevci, Salezijanci i Dijecezanski svećenici.
Zahvaljujemo svima na nesebičnoj surad-
nji, ali i organizatorima. Don Danijelu i
don Ivanu želimo blagoslov u redovnič-
kom životu da po uzoru svoga oca don
Bosca budu svjetlo svima kojima budu
poslani.
Maleni pastir čuvao svoje ovce jednog nedjel-
jnog jutra kada začuje crkvena zvona kako
zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored pašnjaka, gdje se on nalazio sa svojim ovcama, pomisli:
„Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći Bogu?“ Nikada nije naučio moliti.
Pa kleknuvši počne recitirati abecedu. Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko puta, a
ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su pogledavati prema njemu. Vidješe dječaka kako
kleči, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, kako ponavlja naglas abecedu. Jedan od prolaznika
prekine dječaka: „Što to radiš, dječače?“, upita ga. Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine.“
Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu?“ Dječak
mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu molitvu.
Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne brinuti
se o ovcama. Pa pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će
posložiti slova zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih
ja trebao reći.“
Abeceda
20
Piše: s. Jelica Jukić
U subotu na blagdan Imena Marijina
sudjelovali smo na zavjetnom hodočašću
grada Zagreba majci Božjoj Bistričkoj.
Priključili smo se grupi hodočasnika koji
idu putem našega blaženoga kardinala
Alojzija Stepinca od katedrale preko Slje-
mena do Marije Bistrice.
Hodočašće počinje blagoslovom u kat-
edrali u pet sati ujutro. Katedrala je bila
dobro ispunjena hodočasnicima, bilo je
puno mladih, planinara, ali i puno drugih
ljudi svih dobi. Taj blagoslov u katedrali
uvod je u naš put od 13 sati. Pod Marijin-
im pogledom i zajedno s njom i njenim
Sinom krenuli smo na ovaj duhovni put.
Posebni su to i lijepi trenutci. Jutro je,
molitva i pjesma, zajedništvo i druženje.
Put nas vodi preko Ksavera do Mihaljev-
ca i već se počinjemo penjati uz obronke
Sljemena. Iako fizički zahtjevan taj uspon
uz Sljeme je prava blagodat. Čisti mis-
li i pluća, osvježava, a zelenilo odmara.
Priroda je toliko lijepa i netaknuta da te
ostavlja bez daha. Naš cilj je visoko pred
nama – to je sv. Misa na Sljemenu u 9
sati. Ide se vrlo brzo uz moljenje postaja
Stepinčevog križnoga puta na pojedinim
mjestima. Zajedno s ovom hrabrom gru-
pom hodočasnika išle smo i mi. Dijelile
smo s njima umor i znoj, molitvu i šutnju,
smijeh i radost.
Misu u kapelici na Sljemenu predvodio
je biskup Mijo Gorski. Biskup Mijo svake
godine vodi ovo hodočašće. Lagano pod-
nosi hodanje jer je i sam planinar. Njego-
va jednostavnost s osmijehom ili kakvom
šaljivom primjedbom osvaja hodočasni-
ke.
Nakon sv.Mise kratki je odmor i kreće se
dalje spuštajući se drugom stranom Slje-
mena. Sada je to drugačija vrsta napora
jer je jako puno nizbrdica na kojima tre-
ba upotrijebiti svu snagu nogu u laganom
spuštanju da bi se spriječio pad i kotrljan-
je do podnožja sa svakakvim posljedica-
ma. Nakon ovoga spuštanja svi mišići u
tijelu se probude i već počinjemo osjećati
kako bole potkoljenice i koljena i stopala
i svaki odmor je dobrodošao, ali vreme-
na za odmor nema. „Ne može se sjedeći
do Bistrice“ kaže biskup Mijo. Nakon 12
sati hoda kroz šumu na Laz se izlazi oko
17 sati popodne. Svi se radujemo Lazu
jer predstavlja kraj teškoga veranja po
šumi ali i još iza Laza čeka nas nekoliko
kilometara po asfaltu i taj dio hodanja po
cesti čini mi se najtežim jer se hoda po
tvrdoj podlozi i sa žaljenjem se sjećamo
šumskih stazica sa puno lišća koje su me-
kane kao tepih.
U ovih nekoliko rečenica htjela sam vam
dočarati taj naš hodočasnički put, ali vri-
jedi pravilo: to se ne može opisati to treba
doživjeti. Nakon svakoga hodočašća imaš
Časne prljavih cipela!
21
potrebu opet ga ponoviti. A da je to stavr-
no tako vidi se u tome što svake godine
broj hodočasnika raste i sve je više mla-
dih. To s ponosom ističu i stariji hodočas-
nici jer vide da su ispunili svoju misiju i
ovaj 273 godine star zavjet Majci Božjoj
prenijeli na mlađe generacije.
Procesija svjetla bila je na Kalvariji, uz
svetište na otvorenom, u Bistrici. Velika
rijeka hodočasnika iz svih zagrebačkih
župa slila se na ovaj prostor. Svatko ima
svoju svijeću, svoje molbe i pozdrave
Mariji, dok se penje uz brdo moleći kru-
nicu. Poseban je i duboko simboličan
doživljaj ove molitvene povorke. Ona
ne prestaje kroz godine naše Hrvatske
povijesti. Uvijek nas je u svim teškoća-
ma krijepila snaga vjere. Kao i ove male
svijeće u tami, svjetlilo je svjetlo vjere u
životima vjernika. Svijeću nose stariji,
ozbiljni i sa iskustvom godina, zreli ljudi,
očevi obitelji, majke, mladi i djeca. Ako
se ugasi svijeća netko iz povorke tu je da
ti pomogne da ponovno upališ svoju svi-
jeću na njegovoj. Neki ne nose svijeću ali
su tu, prisutni u molitvi.
Radujem se svake godine ako mogu sud-
jelovati u jednom ovakvom događaju.
Ove godine osjetila sam kako je važno to
što smo išle zajedno u ovoj velikoj grupi
zavjetnoga hodočašća. Često u hodu lju-
di pitaju da li možemo, da li nam je teško.
Osjećam kako na taj način pokazuju svoju
radost što smo zajedno. Naša prisutnost
za njih je ohrabrenje, što su nam često i
govorili. Jedan od mladih hodočasnika
gledajući nas kako se spuštamo strmi-
nom posudio svoje štapove. Rekle smo
mu da i njemu trebaju ali ga ipak nismo
mogle odbiti jer se vidjelo koliko nam
želi pomoći, koliko mu je drago što smo
s njima što hodamo zajedno i što smo tu.
Na Gorščici, velikoj livadi za odmor dok
sam si točila vodu, gospođa koja radi u
malom restorančiću dala mi je nekoliko
toplih, ukusnih palačinki i toplu zagorsku
štrudlu od jabuka. „Vi ćete se moliti za
nas“ rekla je uz osmijeh. I ona je utkana u
ovu zavjetnu povorku našega hodočašća.
Utkana je i djevojka Tanja koja je rodom
iz Zenice a razmišlja o duhovnom pozivu.
I jedna mlada ekonomistica koja radi kao
menadžer a svaku večer moli krunicu, i
mnogi drugi. I sam biskup Šaško rekao
je da mu je drago što smo prisutne i što
hodočastimo zajedno s njima. Nama je
ipak bila najsimpatičnija primjedba jed-
noga starijega hodočasnika. Kada smo se
redali u koloni pred Marijom Bistricom,
pozvali su sve redovnice da stanu zajed-
no, na čelu kolone. On je spontano naglas
rekao: „Nama ostavite naše časne prljavih
cipela, one su naše, ne dirajte ih!
To nam je poziv da ostanemo uz ljude i s
ljudima, srcem zagledanim u Isusa i njeg-
ovu i našu majku Mariju.
22
23
Piše: s. Ana Gashi
Koordinacija početka godine suradnje
Vinkovske Obitelji u Slavoniji započela
je uoči Duhova 23. svibnja 2015. godine
u Belišću. Susretu su prisustvovale i naše
sestre: s. Kaja Ljubas Provincijalka i s.
Ana Gashi.
Nakon misnog slavlja, predstavljajući sve
prisutne, Ivana Pušić je pozvala goste da
pozdrave nazočne. Prvi je preuzeo ri-
ječ Igor Pranić u ime Udruge sv. Vinka
Paulinskog. Naglasio je da zajedništvo u
djelovanju čini snažniju potporu onima
koji trebaju i čekaju da svjetlo Duha Sve-
toga prođe kroz njih. Provicijalka s. Kaja
Ljubas je istaknula ljubav prema bližn-
jemu i ponudila suradnju svima govoreći
o potrebama suradnje. Sestra Ana Gashi
je rekla daje oduševljena današnjim ok-
upljanjem te istaknula da se mora prošir-
iti duh ljubavi.
Potom su uzvanici svojim primjerom
posvjedočili kako su ušli u Udrugu Prvi
se javio Josip Šumiga koji je istaknuo
da ga je pozvao p. Flavijan Šolc u udru-
gu za koju do tada nikada nije ni čuo,
ali je ipak pristupio sa svojom obitelji, i
tako je pokrenuto u Borovu
Naselju. Igor Pranić, nakon
teške i preboljene bolesti
srca, saznao je od svog pri-
jatelja da se osniva Udruga
u Bizovcu te se nakon, kako
je rekao „susreta sa Isusom“
sve u životu promijenilo
njemu i njegovoj obitelji te je
sada na čelu jedne prekrasne
Udruge i ljudi u njoj. Darija
Balonek iz Bilja istaknula je
da je dolaskom u Udrugu
nakon nepoznanica i lutanja
shvatila da su duhovni padovi u njenom
životu ustvari bili pozivi za nju i njenu
obitelj raditi i živjeti za Boga. Zdenko
Bešlić, koordinator, odvažno je govorio
o svom ulasku u Udrugu naglašavajući
da su njemu i supruzi motiv bili poziv na
molitvu za nerođene. Budući da i sami
nemaju djece, molili su Isusa za tu milost.
Na kraju su postali predsjednici konfer-
encije u Ladimirevcima i žive pomažući
bližnjima. Član iz Đakova Andrija je
svjedočio o odlasku u Čenakolo pored
Šarengrada i nošenju poklona u obliku
šećera i brašna ne znajući da su upravo
te namirnice bile potrebne korisnicima
i članovima komune naglašavajući kako
je upravo Duh Sveti bio taj koji tako sve
posložio. Završavajući boravak u crkvi s.
Ana je pročitala molitve sv. Vinka. Nakon
svjedočenja, priređena je mala zakuska.
Vlč. Jurić je posvetio medaljice koje su svi
dobili na poklon od sestara i nakon toga
okrijepljeni pošli put svetišta sv. Ane u
Bistrince pored Belišća. Tamo se molila
krunica i slavio Duh Sveti te molili zagov-
or sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije.
Obasjani milošću Duha i u duhovnom
raspoloženju uputili se kućama.
Otvorena Godina suradnje Vinkovske Obitelji
Pišu: s. Cecilija Firić i s. Marija Babić
5-6. rujna 2015. u Grazu su Kćeri kršćan-
ske ljubavi organizirale zajedničku pro-
slavu 200-godišnjice rođenja Majke Leo-
poldine Brandis. Ovaj svečani događaj za
nas Marijine sestre je značajan i osobit
po mnogo čemu. Još jednom smo imale
prigodu doživjeti da pripadamo velikoj
Vinkovoj obitelji, uspostavile smo kon-
takt s mnogim granama „usmiljenki“ iz
različitih zemalja, a sve nas je ujedinila i
spojila naša utemeljiteljica, a njihova du-
gogodišnja vizitatorica Majka Leopoldina
Brandis. Sudjelujući i aktivno u ovoj pro-
slavi shvatile smo da nismo same, da is-
pred sebe i uza se imamo Kćeri kršćanske
ljubavi i lazariste s kojima smo duboko
povezane još od svojih početaka.
Program je bio tako sastavljen da je os-
likao pregled cijelog života Majke Leop-
oldine: porijeklo, rođenje, poziv, odgovor
na Božje izabranje i bogato djelovanje na
polju kršćanske ljubavi. Život ove velike i
izvanredne žene bio je odgovor na ljubav
Božju koju je doživljavala u svojem živo-
tu i drugima je prenosila. Istaknula je u
svom referatu Sr. Mag. Christa Bauer i još
osvijetlila njezinu veliku ljubav i štovanje
prema BDM. Hodočastila je u Marijanska
svetišta, tako u Mariazel, a znamo da je
bila i na Trsatu, molila za Družbu i svoje
sestre. Da je njezin život i danas suvre-
men referat je prožela citatima svetoga
oca Franje.
Drugo izlaganje je imao Mag. Alexander
Jernej CM i pokazao povezanost Majke
Leopoldine s lazaristima. Prestavio nam
Graz – proslava 200-godišnjice rođenja
Majke Leopoldine Brandis
„Ako je korijen svet i grane će biti svete“.
			M. Leopoldina
„Ako je srce pripremljeno i slobodno, Bog će ga ispuniti, nastanit će
se u njemu i djelovati“.
24
je prilike onoga vremena, njezin veliki
doprinos da dovede lazariste koji su ima-
li neprocjenljivu ulogu u svim Vinkov-
im ustanovama, a tako i u životu i radu
same Majke Leopoldine i Kćeri kršćanske
ljubavi. Inače, i mi Marijine sestre, lazar-
istima dugujemo zahvalnost za njihovu
veliku ulogu u nastanku i razvoju naše
Družbe. Njihovom zauzetošću i velikim
trudom mi smo danas Družba od Crkve
priznata. I još uvijek su nam duhovna i
moralna potpora.
U mozaiku oslikavanja života Majke Leo-
poldine i naša Družba predstavlja jedan
kamenčić. Naša s. Cecilija Firić imala je
izlaganje na temu: Tko je nama Marijin-
im sestrama Majka Leopoldina Brandis?
Naravno na njemačkom jeziku. Čitala
je tako tečno i glatko kao da se i danas
njime koristi. Bile smo ponosne što je
naša Družba plod neumornog djelovanja
i zalaganja Majke Leopoldine da odgovo-
ri na mnoge potrebe svoga vremena, pa
tako i na potrebu njegovanja bolesnika po
kućama.
U svome djelovanju nije poznavala
granice, kao što su bolest, godine i zapre-
ke bilo koje vrste. Posijala je sjeme – bol-
ničke sestre koje se uz Božu pomoć una-
toč mnogih poteškoća razvilo i nastavlja
njezinu karizmu i danas. S. Cecilija je u
svom izlaganju između ostalog prikazala
djelovanje Marijinih sestara danas, kao
i novi projekt „Apostolat čudotvorne
medaljice“. Predavanje je bilo lijepo prih-
vaćeno i popraćeno velikim pljeskom.
Imale smo prigodu obići crkvu gdje je
Majka Leopoldina krštena, kuću gdje je
rođena, prvu kuću u koju su sestre došle
itd.
„Uvijek sa Isusom, u
radu, radosti i patnji“.
M. Leopoldina
Crkva krštenja
U dvorištu sadašnje kuće
Izlaganje s. Cecilije Firić
Kuća gdje su došle prve sestre
25
Piše: s. Marija Babić
( Prema predavanju s. Božidare Goličnik)
Budući da smo kao družba izrasle u okril-
ju druge velike družbe, u godinama raz-
voja i borbe oko osamostaljenja nismo
dovoljno upoznali našu utemeljiteljicu.
Drugi razlog je taj što nismo imali dos-
tupne literature i njezinog životopisa na
slovenskom ili hrvatskom jeziku. Ali u
zadnje vrijeme, pogotovo nakon drugog
vat. Koncila i u zadnjim desetljećima ta
svijest i potreba među nama je sve pri-
sutnija. Sve je više zanimanja, većeg pro-
dubljivanja u karizmu i duhovnost kao i
u cjelokupni život majke Leopoldine. Na
zadnjem g. Kapitulu semo donijeli konk-
retne odluke koje treba realizirati.
Potrebno je tražiti izvore. Postoji potreba
za životopisom na zdnanstvenoj razini.
Mi kao Družba koju je ona utemeljila
moramo je još više doživjeti kao svoju.
Ona mora biti svakoj MS uistinu majka,
uzor i ideal kako se ostvaruje volja Božja,
kako se služi Bogu u siromasima i potre-
bitima.
Nadahnuće koje je Bog položio u srce na
početku puta Majke Leopoldine utjelov-
io se i ostvario u djelima ljubavi, koja
su izvirala iz velike ljubavi prema Kristu
prijatelju bolesnika i napuštenih. Taj dar,
tu karizmu predala je nama Marijinim
sestrama preko bolničkih sestara, a prije
toga preko Kćeri kršćanske ljubavi. Na
g. Kapitulu koji je održan u siječnju o. g.
pitali smo se kako tu karizmu majke Leo-
poldine kao Marijine sestre živimo danas.
Obećale smo da ćemo se još više otvoriti
za potrebite u današnjem vremenu. Maj-
ka Leopoldina je vrata svoga srca otvorila
širom Kristu i potrebnima. Također je i
u drugima; svojim susestrama, suradnici-
ma i laicima riječu i primjerom uspjela
zapaliti oganj milosrdne ljubav koji je go-
rio u njezinom srcu.
Na što nas potiče MLB danas
• Siromasi su bili u središtu njezinoga
života jer je u njima gledala odraz Kris-
tovog lica.
• Mi Marijine sestre danas moramo pro-
dubiti ovaj duboki i bliski odnos s Kri-
stom kako ga je ona doživljavala. Staviti
Krista i potrebite u središte našega života.
• U življenju naše karizme danas još više
se oslanjati na duhovnost sv. Vinka i mar-
Poznavanje Majke
Leopoldine Brandis
26
ijansku duhovnost prema geslu koje nam
je ostavila majka Leopoldina a to su Mar-
ijine riječi: »Evo službenice Gospodnje«!
• Majka Leopoldina je bila žena velike
vjere, žena otvorena za suradnju s drugi-
ma, znala se savjetovati s drugima, privu-
ći suradnike, svoje rođake pa i druge koji
su imali utjecaja u svijetu da se pridruže
radu za siromahe. Prihvatila je i žvijela ri-
ječi sv. Vinka: »Siromasima moramo po-
magati na sve načine, sami i s drugima!«
I mi se moramo otovoriti za suradnji s
laicima.
• Ako želimo ostati vjerne karizmi ma-
jke Leopoldine moramo biti odvažne i
hrabre kada je potrebno nešto promijen-
iti. To se najbolje pokazalo pri sjedinjen-
ju s Kćerima kršćanske ljubavi u Parizu i
kod ustanovljenja Bolničkih sestara. Sve
je to radila u razlučivanju, odricanju sebe
i otvorenosti Kristu s jednim ciljem – po-
magati siromasima i potrebitima svoga
vremena.
27
Piše: s. Marija Babić
Početkom godine je g. Anton Lavrič pred-
ložio svoju ostavku na službu družbinog
spirituala. Na molbu vrhovnog vodstva
vizitator misijske družbe g. Pavle Novak
je imenovao novog spirituala, a to je g.
Dario Grbac.
19. rujna 2015. okupile smo se na Do-
brovi prigodom primopredaje službe i
novog imenovanja. Iz naše hrvatske pro-
vincije bilo nas je osam sestara na čelu sa
provincijalkom sestrom Kajom Ljubas. U
10,30 sati je bila sveta Misa koju je pred-
slavio vizitator g. Pavle Novak uz koncel-
ebraciju g. Antona Lavriča i g. Daria Gr-
bca. Vizitator je pročitao i predao dekret
p. Grbcu, povjerivši mu službu spirituala
koji ima ulogu da nas poveže s misijskom
Družbom sv. Vinka i da nas utvrđuje
u duhu sv. Vinka i potiče da njegujemo
baštinu koju nam je naša utemeljiteljica
ostavila. On sam mora najprije biti zagri-
jan riječju Božjom, a onda je nama posre-
dovati.
Iza objeda vrhovna voditeljica i obje pro-
vincijalke su čestitale novom spiritualu
i zaželjele puno Božjeg blagoslova u no-
voj službi. Zahvalile su i g. Lavriču za sav
uloženi trud i nesebično služenje kroz sve
ove godine. Kao pravi Vinkov nasljedo-
vatelj i sin upućivao nas na njegov prim-
jer i pokazao kako se u njegovom životu
očitovala kršćanska ljubav prema siroma-
sima i svima koji su u potrebi. Još smo
ostali u razgovoru i druženju, a onda smo
se razišle u uvjerenju kako nas je i ovaj
događaj povezao u zajedništvu i ljubavi.
Bogu hvala za sve!
Novi spiritual Družbe
Piše: s. Ivana Vidoš
Kao svake godine, tako i i ove, u našoj
župi Blaškovec su se nizala različita slavl-
ja i događaji: Prva sveta Pričest, podjela
sakramenta Potvrde, gostovanje zbora
„Zvonimir“ iz Dubrave, smotra zborova
u Sesvetskim selima i dr. No, istaknula
bih ovogodišnju proslavu Patrona naše
župe sv. Benedikta. Razlog tome je i Zlat-
na misa našeg župnika Hinka Goričanca.
Duhovna priprema je počela na malo
neuobičajen način; šestodnevnicom.
Župnikova želja bila je da započne ned-
jeljom a traje do sv. Benedikta. Tri dana
voditelj je bio vlč. Dražen Radigović, a tri
dana dr. Vlč. Denis Barić ceremonijar Za-
grebačke nadbiskupije. Svaki propovjed-
nik se na sebi svojstven način trudio oko
duhovne obnove naših vjernika. Ipak,
posebno me se dojmila jasnoća i konkret-
nost vlč. Denisa koji je svakodnevna mis-
na čitanja aktualizirao, kroz njih tumačio
našu svakodnevnicu i poučio nas kako
Božju Riječ utjeloviti i živjeti u svakod-
nevnom životu.
Istovremeno su tekle pripreme za pri-
manjegostiju,aliizapočastitisvežupljan-
je kako je to ovdje već postala tradicija za
sv. Benedikta. Dan uoči blagdana okupila
se skupina vjernika koja je pomagala oko
uređnja crkve unutra tako i okoliša oko
crkve. Tu bih osobito istaknula i pohvali-
la mlade koji su se spremno odazvali.
Sutradan-tijekom cijelog dana izmjen-
jivali su se čestitari našem župniku, ali
su se nizale i naše vrijedne domaćice sa
svojim kulinarskim proizvodima. Bilo
je tu raznih kolača, kiflica, pita, perica i
ostalih slasnih delicija… Sve to s ciljem
da se svaki župljanin nakon sv. Mise i tje-
lesno okrijepi.Svetu Misu u 19 sati pred-
slavio je zlatomisnik, a propvjedao je vlč.
Vladimir Hren u zajedništviu s još pet-
naestak svećenika. Pedeset godina može
biti malo, ali može biti i puno, ovisi kako
su proživljene. Naš Zlatomisnik je uistinu
zauzeti“ radnik“ na njivi Gospodnjoj i
zato je njegovih proteklih pedeset godina
svećeništva puno, naglasio je propovjed-
nik.Tijekom misnog slavlja pjevao je naš
župni zbor sv. Benedikta koji se za ovo
dvostruko slavlje posebno i s radošću
pripremao. Za orguljama je bio prof.
Vinko Glasnović, a zborom je ravnala s.
Ivana Vidoš. Nakon popričesne molitve
uslijedile su čestitke župniku-zlatomisni-
ku. Čestitku uzoritog kardinala pročitao
je naš dekan vlč Mario Brgles, župnik u
Sesvetama. Zatim su kroz prigodnu re-
Pedeset godina na njivi Gospodnjoj
Iz naših zajednica
28
citaciju, u ime djece čestitku izrekle se-
stre Antonija i Veronika Perić. U ime
cijele župe čestitao je župljanin Dalibor
Bastalec, a prigodni poklon uručio ekon-
omski vijećnik Željko Obad. I na opće
iznenađenje svih, župljanin Dragutin
Filipović je pročitao čestitku opata ben-
ediktinaca iz Monte Casina. Dragutin sa
svojom suprugom Željkicom posjetio je
Monte Casino dok su hodočastili u Rim
i tom prigodom se sesreo s tamošnjim
opatom samostana.Na kraju je župnik
svima zahvalio ne krijući radost i ganuće,
a niz obraz je kliznula i pokoja suza ra-
dosnica. I s pravom! Poslije euharisti-
jskog slavlja svećenici su pošli na večeru
u župnu kuću, a svi vjernici su se mogli
počastiti u kripti ispod crkve svim onim,
a toga je bilo podosta, što su naše čestite
domaćice pripremile. A muškarci su se
iskazali kuhanjem kobasica. Druženje se
nastavilo do kasno u noć kako to i priliči
ovako velikim slavljima.
Bilo bi uistinu nepravedno ne istaknu-
ti dvije izuzetno važne vrline za jednog
svećenika, a naš župnik-zlatomisnik ih
posjeduje. A to su izuzetno dostojanstve-
no slavljenje sv. Mise i drugih sakramena-
ta i svakodnevno, baš svakodnevno pol-
satno dežuranje u ispovjedaonici. Upravo
zbog toga ostalo mu se može „prigledati
kroz prste“! Bog ga blagoslovio i poživio
ma gdje bio!PROSLAVA SVETKOVINE MARIJE KRALJICE
Na svetkovinu Marije Kraljice u našoj zajednici je bilo posebno
svečano, jer je naša samostanska kapela posvećena Mariji Kral-
jici. Sestra Mirjam s puno ljubavi se potrudila urediti i lijepo
aranžirati kapelu jer nakon dužeg vremena opet će se u nju ok-
upiti naši vjernici, a željela je na taj način i počastiti našu Mariju
Kraljicu. Svetu Misu je predslavio vlč. Josip Vragović, župnik iz
Gornje Rijeke, koji je u samim početcima gotovo svakodnevno
slavio svetu misu u našoj kapeli. Rado se odazvao jer je naš žup-
nik taj dan hodočastio na Trsat.Prije sv. Mise molila se krunica i
litanije Majke Božje kako se to uvijek i činilo, a lijepi broj vjerni-
ka se okupio. Nisu krili radost što ponovno mogu biti u kapeli
koja je zapravo početak sadašnje župe. A na sv. Misi je pjevao
naš župni zbor koji također ima svoje početke u ovoj kapeli. Vlč.
Josip je započeo svoju propovijed na malo neuobičajen način
stihovima jedne pjesme: ” Kako je lijepo vidjeti te opet…! Iz-
razio je tim stihovima radost što opet nakon puno, puno, godina
vidi ista lica koja je već tu susretao. Propovjednik je naglasio da
nam Isus nije Mariju dao za majku u nekim lijepim okolnostima
nego upravo s križa, stoga je njena uloga kao majke nezamjen-
jiva u našim životima, obiteljima i Hrvatskom narodu. Posebno
se osvrnuo na litanijske zazive: Kraljice obitelji, Kraljice mira i
Kraljice Hrvata. Kada bi ona uistinu bila Kraljica obitelji, Kraljica mira i Kraljica našeg
naroda sve bi bilo drugačije… Nakon sv. Mise uslijedilo je naše druženje za stolom
gdje su se pridružili i neki naši vjernici-dobročinitelji kao i sestre iz Zagreba.
							 Sestre iz Blaškovca
29
Piše: s. Mirjam Dragičević
Kako je uvijek u našem narodu lijep
običaj, jedan nutarnji poticaj i želja
hodočastiti u neko Marijansko svetište za
blagdan Velike Gospe, tako je bilo i ove
godine.
Rijeke naroda diljem svijeta hodočaste u
neko od svetišta te se svi mi okupljamo
toga dana oko naše Nebeske Majke.
Razmišljajući koje Marijansko svetište
pohoditi ove godine, dobile smo ponu-
du fra Ivana Markanovića da pođemo s
njim u Kamensko. To je jedno prekrasno
Marijino svetište kod Karlovca, tik do
rijeke Kupe. Evo lijepe prilike hodočas-
titi Majci Božjoj tamo po prvi put. Otac
Juraj Domšić prior pavlinskog samosta-
na pozvao je fra Ivana Markanovića da
na Veliku Gospu predvodi Euharistijs-
ko slavlje i propovijeda. Tako je fra Ivan
ponudio s. Ivani da pođemo s njime u to
svetište.
Naravno, odmah smo rado prihvatile. S
nama su pošle i naše dvije župske surad-
nice gospođa Mirjana Pezelj i njezina
kćer Klara.
Iz Dubrave smo krenuli u osam sati, a u
deset sati smo stigli u pavlinski samos-
tan u Kamensko. U Kamenskom zajed-
nicu sačinjavaju četiri svećenika i jedan
brat. Po dolasku smo se najprije osvježili
ponuđenom okrepom. Bilo nam je neu-
godno, ali smo bili i ugodno iznenađeni
njihovom pažnjom prema nama una-
toč tolikom radu oko pripreme ručka za
goste.
Uslijedila je svečana procesija u kojoj su
djevojke u narodnoj nošnji nosile kip
Gospe Kamenske uz pratnju njihove gar-
de, a sve je popraćeno pjesmom i molit-
vom. Iznenađena sam tako brojnom pro-
cesijom.
Zaista ovo naše okupljanje oko Blažene
Djevice Marije je vidljivi znak i pokaza-
telj naše vjere u Boga. To je zajedništvo s
braćom i sestrama koji se na isti način ok-
upljaju u Marijanskim svetištima iz istog
razloga; da susretnu Boga i da zajedno os-
luhnemo što nam to Bog progovara kroz
Marijinu vjeru. Vjera sazrijeva i raste s
ljudskim bićem i u ljudskoj osobi. Mari-
VELIKA GOSPA U SVETIŠTU
KAMENSKO
30
jino Uznesenje je početak i slika Kristove
Crkve, i putokaz nade i vjere vjerničkom,
kršćanskom narodu Božjem. Mi vjeruje-
mo da je Bl. Dj. Marija uznesena na nebo.
Ispovijedamo onu vjeru koju smo primili,
koju Crkva baštini od početka. Odnosno
kod dovršetka Marijina života na ovoj
zemlji. Ruže položene na mjestu odak-
le je Marija uznesena simbol su njezina
djevičanstva i proslave. Marija je cijelog
svog života bila povezana s Bogom. Ona
je motrila tijelo svoga sina i u radosnim
trenutcima kada je odrastao, kada je
učinio prvo čudo u kani Galilejskoj, ali je
u svoje naručje primila i mrtvo tijelo svo-
ga sina. Ona je nakon smrti i uskrsnuća
svoga sina bila dionica apostolskog zbora
koji moli za dolazak Duha Svetoga. Kao
vjernica slavila je Euharistiju zajedno s
apostolima. Primala je Tijelo Kristovo u
Euharistiji znajući da je to isto tijelo koje
je ona u svom tijelu nosila i rodila. I koje
je postalo nama hrana spasenja na našem
životnom putu. Ona nas upućuje da mo-
trimo tako Tijelo Krista Gospodina kao
što ga je ona motrila. To je put koji nam
Marija pokazuje, da u vjeri sazrijevamo i
rastemo motreći Tijelo Krista, a Krist nam
dolazi u susret na isti način po svojoj Ri-
ječi Evanđelja i Euharistiji po kojoj nam
daruje svoje Tijelo žrtvujući se za nas.
On nam daje sna-
gu po Euharistiji da
možemo ustrajati
na svom životnom
putu. Mi u Mari-
ji koja je putokaz
nade i utjehe našem
vjerničkom životu
nalazimo snagu jer
nas ona razumije.
Ona je prošla svoj
životni put prateći
Krista Gospodina
te i nas želi uputiti i
dovesti Njemu. Upućujmo joj svoje mo-
litve koje će ona staviti u Srce svoga sina
da nam on da snage i jakosti kako bismo
postigli onaj konačni cilj naše vjere. A to
je cjelokupno spasenje našega bića i da
zajedno s Marijom budemo proslavljeni.
Bile su to riječi fra Ivana Markanovića.
Zaista naša nas Nebeska Majka okuplja
oko sebe i vodi nas svome sinu Isusu. Kad
Marija moli s njom moli cijelo nebo. Ona
je bila savršeno čista pred Bogom i ljudi-
ma. Ona je kako onda tako i danas usm-
jerena na druge. Na malene i obične i one
prezrene ljude. Neumorna, s osmjehom i
pjesmom na usnama iz kojih je izvirala
njezina vedrina duše. Ona se prigiba k
nama kao brižna majka.
I na kraju, za one koji još nisu imali pri-
liku pohoditi ovo Marijansko svetište
mogu reći da je prekrasno, i neka ga po-
hode čim im se pruži prilika! Doista je
prekrasno! Lijepa priroda! Čist i svjež
zrak! Čista, zelena šuma uz izrazito kriv-
udavu cestu što mene osobno osobito ve-
seli.
Samostan je na lijepom mjestu, a pogled
na okolicu predivan.
Iz svega ovoga doživljenog izvire iz srca
zahvalnost Velikoj Gospi i onima koji su
mi ovo omogućili.
31
Piše: s. Samuela Markanović
Kad čujemo riječ poziv, odmah pomis-
limo na redovnički ili svećenički tj.
duhovni poziv. No ova riječ ima puno
veći i širi spektar značenja u našem ljuds-
kom i vjerničkom životu. Svaki dan i sva-
ki čas upućen nam je poziv da živimo, da
ostvarujemo Božju volju, da oblikujemo
svoje odnose s drugima, da izgrađujemo
Božje kraljevstvo, da se radujemo, da po-
mažemo drugima, da ljubimo Boga i svo-
je bližnje…
Razmišljajući o pozivu na život, o toj
predivnoj stvarnosti da je Bog u svojoj
ljubavi odlučio podariti nam postojanje,
uvijek iznova stojim pred jednom tajnom
koja u meni budi radost, divljenje, zah-
valnost, čuđenje: Kako to da je Bog htio
da baš ja postojim…. Od prvih trenuta-
ka našeg života pa sve do sada okružuje
nas njegova dobrota, milost, milosrđe i
ljubav. Mi nismo samo njegova stvorenja
nego izabrani biti ljubljena djeca, dionici
njegova života i svetosti.
Kad čitam Evanđelje primjećujem da
je Isus volio gozbe. Usporedio je vječni
život s kraljevskom gozbom, na posljed-
njoj večeri za vrijeme gozbe ostavio je
pečat svoje ljubavi među nama, a to je
Euharistija. Zadivljuje me Isusova čežn-
ja da se preda ljudima u svojoj potpuno
besplatnoj i neopozivoj ljubavi. U jednoj
od priča o gozbi spominju se sluge koji se
nisu htjeli odazvati na gozbu. Uvijek mi
je bila tajanstvena ta priča… i nametalo
mi se pitanje, zašto se pozvani nisu htjeli
odazvati? I zaključila sam da se i meni to
događa da nisam spremna svaki put s ra-
došću i oduševljenjem, sa živom vjerom i
ljubavlju pristupati Isusovoj gozbi.
Poziv na život skriven s Kristom u Bogu
je srž našeg posvećenog života. Intima s
Bogom, njegovanje tog odnosa zahtjeva
potpunu pozornost i budnost a pretvara
se u zajedništvo, nježnost i ljubav. Sveti
Vinko gajio je tako živu i stvarnu blis-
kost s Bogom da je s lakoćom prelazio iz
Bliskost s Bogom
32
razgovora s ljudima u razgovor s Bogom
i obratno.
Euharistija je Božja čežnja da nam uvijek
bude blizu, da nas hrani i liječi, da nam
daje odmora na putu. Posebno je prelije-
pa slika Isusa, dobrog Pastira, koji uzima
na svoja ramena slabost i krhkost ljud-
ske naravi, traži nas. nosi, povija rane i
liječi. Ono što nam se često događa kad
svaki dan pristupamo Euharistiji jest da
zaboravljamo na ljepotu i čudesne učin-
ke Isusove Žrtve za nas. Površnost i ne-
spremnost uskraćuju nam primati preo-
bilne plodove euharistijskog blagovanja.
Molitva i slušanje Božje Riječi je najbolji
način da Bogu otvorimo svoje srce, da
mu govorimo iz duše, jednostavnim ri-
ječima, s povjerenjem. Ponekad riječi
nisu potrebne, dovoljno je nakon napor-
na rada, službe, obaveza odmoriti se u
tišini i prepustit se nježnoj Božjoj ljubavi.
Gospodin zna što nam je potrebno i sam
oblikuje naš život po svojoj Providnosti,
ako mu dopustimo da nas vodi i poučava.
U ovom prepuštanju svoga života u Božje
ruke jest tajna svetosti, no ipak tako nam
je teško pustiti se i ostaviti svoje zemal-
jske sigurnosti. Dopustiti da Bog bira što
je za nas dobro i poput Marije otvoriti se
za Božje misli i njegove planove s našim
životom.
Poziv na svetost smatram da je za nas re-
dovnice prioritet. Tom pozivu vrijedno je
posvetiti svu brigu i pozornost. U bilo ko-
jem poslu ili službi pozvani smo primati
Boga u svoj život i ne zatvarati mu vra-
ta srca. Posebno nas sv. Vinko potiče da
budemo otvoreni za potrebe siromaha i
napuštenih u kojima se krije Kristovo lice.
To znači vjerno slijediti poticaje njegova
Duha. Marija je tako bila potpuno sprem-
na i otvorena za Boga, za njegovu volju.
Ona, koja je savršena Zaručnica Duha
Svetoga svojim majčinskim zagovorom
može i našu dušu pripremiti da na svaki
Božji poticaj odgovorimo spremnim „da“,
Neka mi bude...
Piše: s. Mirjam Dragičević
Svatko od nas je na ovoj zemlji važan i
vrijedan pažnje i ljubavi drugoga. Kad
kažem svatko, onda nitko nije izdvojen.
U današnjem govoru udomaćila se rečen-
ica: “Ovome treba pomoći, onome ne!“
Svima je potrebna pomoć! Svaki čovjek je
jednako važan; i ti brate i ti sestro i ja! Svi
mi volimo da nas netko sasluša, da nam
netko pokloni osmjeh, uputi lijepu riječ,
odvoji malo svoga vremena za nas.
Bog nije stvorio čovjeka da bude sam,
nego mu je dao družicu. Nitko ne voli biti
sam. Čovjekovo poslanje na zemlji nije da
bude sam, nego da bude sa i za drugoga.
Ne bojmo se izaći iz našega uhodanog,
osamljenog života, nego se okrenimo i
otvorimo svoje srce za drugoga. Ljudi su
uistinu željni susreta i razgovora, priznali
to ili ne.
Svi mi doživimo neku unutarnju živost
i blagi osmjeh na licu kad nam netko
posveti pažnju, svoje vrijeme… Ova mis-
MJENJAJMO SVIJET
POSLANJEM
33
ao ne da mi mira! Tu sam za druge! Pitam
se, ostvarujem li to doista?
Ne bježimo li često, ne zatvaramo li se
u sebe čuvajući grčevito “svoje“ vrijeme,
umjesto da ga darujemo drugome!? Doš-
lo je čudno vrijeme kojemu smo se tako
lako prilagodili. Posvećujemo pažnju
manje-više uglednim osobama, imućni-
ma, učenima, onima koji su nam na neki
način posebno dragi i mi njima i to je to!
Je li to ispravno? Jesmo li na zemlji samo
za takve? Što je s onima koji su sami,
ostarjeli, siromašni, neuki, ranjeni iznu-
tra, na rubu društva…? Nismo li upravo
takvima potrebni? Često se čuje izjava:
„Ne možemo svima pomoći, ne stigne-
mo, nemamo vremena!“ I tako opet naše
vrijeme biva darovano samo odabrani-
ma - istima. Pitam se zašto sam na ovoj
zemlji, na ovoj župu, u ovoj zajednici?
Zar doista samo zbog dužnosti koja mi
je povjerena? Ne, moj život se ne sastoji
samo od rada, nego i od suživota s ljudi-
ma. Taj suživot traži od mene upravo sve
ono prije navedeno.
Danas ti brate, sestro, trebaš pažnju, li-
jepu riječ, pogled, moje vrijeme. Možda
samo stisak ruke, zahvalnost, priznanje
tebe kao osobe… sutra to trebam ja. Ne-
kome danas treba utjeha, s nekim opet
ujutro imati više strpljenja, nekome
popodne pomoći u nečemu. Svi imamo
na to pravo. Nitko ne bi smio biti iskl-
jučen ili zapostavljen. Ja ne smijem i ne
mogu biti više važna nego li ti brate, se-
stro. Svi smo jednako važni. I svima to
treba omogućiti.
Na ovoj zemlji imamo upravo to poslan-
je - za drugoga! Pozivam te brate i sestro
da mijenjamo najprije sebe u odnosu na
ovo razmišljanje. Krenimo danas i ja i ti
ispočetka. Mijenjajmo svijet ovim po-
slanjem. Naravno, to ne možemo ostvari-
ti sami. Zato tražimo pomoć. Bog nam
je darovao život, poslanje, sposobnosti,
darove, ali majka Marija ima iskustvo
života za drugoga. Zato molimo Nju da
bude s nama, da nas poučava kako to ost-
variti. Radimo s Marijom!
Piše: s.Martina Đorđević
Razmišljam o križu i poteškoćama koje
su s njim povezane. Riječ ''križ'' je danas
mnogima postala odbojna. Po svaku ci-
jenu gleda se kako izbjeći križ, a ne kako
ga prihvatiti i nositi. U takvim ovozemal-
jskim razmišljanjima, mi Bogu posvećene
osobe, moramo križ prihvatiti i nasljedo-
vati Isusa, jer smo pošli njegovim putem.
Redovnica sam i moj je život okružen
svijetom pa je ponekad teško reći Isusu
„ja ću s tobom na križ“. Kršćanin ne smije
zaboraviti Kristove riječi: ''Tko ne uzme
svoj križ i ne pođe za mnom, nije mene
dostojan.''(Mt 10,38) To znači nema
kršćanina bez križa. Mi imamo zadatak:
prihvatiti jedna drugu. To je vrlo zahtje-
van križ. Ali bez truda, muke i trpljenja
ne može se doći do cilja. Ponekad se pi-
tam kako mi očekujemo raj kad izmiče-
mo svemu što treba malo pretrpjeti.
S Marijom pod križem
34
Onaj tko ne prihvaća svoj križ nije dos-
tojan Krista. Zapitajmo se kakav je naš
stav prema križu? Imamo li hrabrosti kao
naša nebeska majka Marija koja je uvijek
i po svaku cijenu prihvaćala Božju volju.
Od Isusa je pod križem primila novo po-
slanje da bude majka svakog od nas. Sus-
rećemo je podno križa, u svojim osobnim
trenucima, trpljenjima i bolima ili je sus-
rećemo negdje drugdje, a ona nas dovodi
do Isusova križa da razmatramo i prima-
mo njegovu ljubav koja teče iz njegova
ranjenog boka. Ili pak zbog straha od
križa – poruga drugih, mržnje, ružnih ri-
ječi koje bi mogli primiti na svoj račun –
ne prihvaćamo ono što Bog traži od nas.
Sjetimo se da je sv. Pavao napisao Korinć-
anima da među njima nije htio znati niš-
ta osim Isusa Krista, i to raspetoga. Naša
majka poznaje sva probodena srca, neka
nas ona vodi u svim pothvatima i nasto-
janjima oko izgradnje kraljestva Božjega
u nama i u svijetu. Ne budimo ispunjeni
strahom nego ljubavlju i onda ćemo moći
prihvatiti križ. Na taj način postajemo
slični Isusu, tada s pravom možemo reći,
sagori mi u srcu ljubav prema sebi i zapali
u meni ljubav prema tebi i tvome križu.
Tražimo Isusa raspetoga i onda ćemo čuti
anđelov glas: ''Vi se ne bojte! Ta znam Is-
usa raspetoga tražite! Uskrsnu! Nije ovd-
je! (Mk 16,6) A kad vidimo da je taj Isus
koji je bio raspet uskrsnuo, onda će naša
radost biti ogromna. Onda ćemo htjeti
trpjeti s Isusom jer znamo da nas čeka
uskrsnuće, da nas čeka Isus, naš Zaručnik
u svom kraljevstvu ljubavi i mira! Stoga
zajedno sa svetom Edith Stein recimo:
''Zdravo križu, nado naša!''
Zato živimo radosno i temeljito svoj re-
dovnički život koji nam je darovan, kako
bi drugi u nama mogli prepoznati Kristov
lik.
U OČEVU DOMU!
Moja se draga mama
Višnjem Ocu preselila.
Baš onako mirno
Kako je oduvijek željela.
Sakramente svete Crkve
Pri punoj svijesti primila
A u noći prije kome
Samo se pobožno krstila.
Nas tri kćeri i sina
Samo je milo gledala
Znajući da je Iva daleko
Njoj je blagoslove slala.
Zvonkine ruke ljubeć
U dubok san je pala
I tako plitko dišući
Dva dana je izdržala.
Iz daleke Amerike
Unuka ti Gospod šalje
Da isprati tvoje tijelo
I da potom ide dalje.
Za sve dobro Bog nam plaća
Sve stostruko On uzvraća
Zlatnim slovom knjigu piše
Što je krivo neka briše.
Počivaj mirno mama
Uz kosti svoga Bože
Znam da si čvrsto vjerovala
Da Gospod iz praha uskrsnuti
može.
Sretna što sam uz tebe bdila
Dok si tako bespomoćna bila.
Sad uživaj kod svog Boga.
To si mama zaslužila.
s. Monika Kutleša
35
Piše: s. Slavica Tubak
U subotu 30. svibnja u provincijalnoj kući
u Osijeku održao se drugi susret štovatel-
ja BDM Čudotvorne medaljice. I ovoga
puta okupilo se oko tridesetak štovatelja.
Na početku susreta pozdrav nam je upu-
tila i ohrabrila nas svojim riječima naša
Provincijalka s. Kaja Ljubas izrazivši do-
brodošlicu svima. A ovaj radosni susret
obilježili smo u znaku molitve sv. Kru-
nice i Litanija BDM te molitvom Vječne
devetnice na čast naše Gospe Čudotvorne
medaljice. Neka nas Bezgrešna stavi pod
plašt svoje bezgranične ljubavi i dobrote
i neka nam da snage da u našem svakod-
nevnom životu budemo istinski svjedoci
radosti.
SUSRETI ŠTOVATELJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE Piše:
Piše: s. Jelena Lončar
Na poticaj male Irme Cecilije i njezine
mame Antonije organizirali smo susret
za djecu. Ovaj prvi susret okupio je djecu
prvih, drugih, petih i šestih razreda, ali i
onih manjih. Roditelji su se pobrinuli da
svoju djecu dovezu i na kraju vrate doma.
Susret ja zbilja bio vrlo dinamičan. Pon-
ovno su dječji smijeh i galama odzvanja-
li samostanom na Srebrnjaku 15. Tema
ovog susreta bila ja Katarina i medaljica.
Predstavili smo djeci lik Katarine i up-
oznali ih sa Čudotvornom medaljicom.
Pjevali smo, slušali jedni druge, aktiv-
no radili i molili. Zahvaljujem svima za
suradnju posebno roditeljima koji su se
odazvali pozivu i dovezli svoju djecu. Na-
dam se da ovo neće ostati zadnji susret,
spremamo novi još zanimljiviji u rujnu.
Čekaju vas vaše časne Cecilija, Magdale-
na, Violeta, Armela, i Jelena.
Bog vas blagoslovio!
A donosimo vam i razmišljanja samih su-
dionika ovog susreta!
PRVI SUSRET DJECE BEZGREŠNE
36
U subotu 20. 06. 2015. ja i moja sestra
Matea išle smo u samostan kod časne se-
stre Jelene Lončar. Tamo je bilo puno djece
s kojima smo se upoznale. Sestra Jelena
nam je ispričala događaj o svetoj Katari-
ni Labaure i čudotvornoj medaljici. Puno
smo toga čule a između ostalog naučile i
vidjele što je samostan. Poslije toga smo
imali radionice, sa četiri različita zadat-
ka. Sva su djeca lijepo sudjelovala i na
kraju smo svi pokazali jedni drugima što
smo radili, naučili i zapamtili. Išli smo i u
kapelicu gdje smo molili molitvu Gospi od
Čudotvorne medaljice. Časne su nam svi-
ma podijelile male čudotvorne medaljice te
nam rekle kad smo tužni da ju stisnemo i
Marija će nam pomoći. Časne su nam pri-
premile čašćenje, slatkiše i grickalice. Bio
je to super proveden dan u samostanu.
		 Ena Bošnjak, 7 razred
Bili smo na druženju u samostanu. Tamo
sam upoznala nove prijatelje i prijateljice,
ali isto tako i nove časne a to su: Magdale-
na, Armela, Cecilija i Violeta. Radili smo
u grupama a moja grupa je izrađivala
zastavu Djece Bezgrješne. Bilo mi je super
dobila sam medaljicu i molitvenik. Taj dan
mi je bio najbolji dan.
	 Matea Bošnjak, 6 razred
O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.
37
Zdravo Marijo!
Zamislite da pored šume ne vidite stablo… Pišem
ovo svjedočanstvo kao zahvalu Majci, koja je
došla do mene. Dokaz kako je Božje milosrđe uis-
tinu naša karta spasenja! Kroz moj trnoviti put k
Bogu petljao se labirint misli i shvaćanja onog uz-
višenog stanja na Nebu i tko je tko. Bog, Stvoritelj
neba i zemlje, dobri Otac, ali i Sudac.
Sin, Riječ Očeva po kojoj je sve stvoreno, čista
ljubav i Janje koje se dalo za naše otkupljenje i
spasenje. Duh Sveti, Posvetitelj, Rasvjetljenje, sig-
urni vođa i savjetnik na putu života.
A Marija? Znala sam sve o Mariji, a opet ju nis-
am poznavala. Nisam ju osjećala. Tko je ta žena
u plavom, vijenac od dvanaest zvijezda ponad
glave, što stoji na kugli zemaljskoj satire glavu
zmiji, ruku ispruženih niz tijelo iz čijih prstiju
izlaze zrake i padaju na kuglu zemaljsku? Sva
lijepa. Ja je nisam doživljavala. Ružno je to za
priznati, ali tako je.
Kako sam zakročila u stvarni svijet, onaj u kojem
ima Boga, ne onaj u kojem sam živjela, doživjela
sam Milost i Ljubav. Doživjela sam mir i radost.
Divno je biti Isusov, divno je biti opran, divno je
biti spašen.
Ponesena ljubavlju, krenem ja u istraživanje. Ču-
jte, morate malo krenuti, mise, duhovne obnove,
molitve, zajednice, iako je nešto konstantno nedo-
stajalo. Ljudi oko mene su štovali Mariju, a meni
je bila tek ono, lik u Isusovom životopisu. Usput,
nisam uopće doživljavala niti shvaćala što znače
litanije i zazivi i kome se to uopće da nabrajati
iznova i iznova. A sve će to tek dovesti k nečemu.
Moj duhovnik, ako ga smijem tako nazvati, poz-
vao me u svoju karizmatsku zajednicu gdje sam
istinski pronašla svoje srce kod Isusa. Jednog mo-
litvenog susreta prilazi mi voditeljica zajednice,
onako iznenađena, kaže, pa ti nemaš Medaljicu?
Svjedočanstva
38
Ja potvrđujući, uzmem medaljicu i stavim
oko vrata slušajući upute i priču o njoj.
Taj petak krunica je bila drugačija. Počin-
jala je imati smisla. Za vrijeme jednog
hodočašća u Međugorje, obratila sam se
Majci, tako tužna: "Majko, oprosti mi što
sam prazna. Ne želim to. Radi što trebaš".
Teško je biti među tolikim tisućama ljudi
„sam i prazan“ No, Ona je znala što treba
i kako treba. Za početak sam znala dodir-
nuti medaljicu sa srcem, moleći žarko za
neku potrebu. Nevjerojatno je kako se želje
ispunjavaju i to jako brzo, naravno ako je
želja plemenita i na dobro drugome. Mari-
ja je uzela projekt "Tanja" i vjerovala u to.
Svojom majčinskom ljubavlju i brižnošću
čekala je jednu dušu da nakon tolikih go-
dina sklopi konačno ruke s povjerenjem.
Divna je ta Majka, zaista. I sad mogu reći,
svaki zaziv litanija malen je, koliko Ona
zaslužuje. Ali to nije sve! Kako u svakom
procesu ima uspona i padova tako i u
ovome. Udaja, privikavanje na novu sred-
inu i kasnije rođenje moga djeteta, sve me
to malo držalo sa strane, stanje mirovan-
ja. Marija je bila vjerna, čekala na istom
mjestu, samo Tanja nije.
Listajući portale naletim na članak o Mar-
ijinim sestrama Čudotvorne medaljice,
čitam i o apostolatu
Čudorvorne medal-
jice za laike koji su
pokrenule. O Bože,
osjećam da je to za
mene. Baš bi to bilo
to što bi me smirilo
ispunilo. Žurno pošal-
jem mail da zatražim
koju medaljicu. Časna
sestra mi je poslala
kako blagoslovljene
medaljice tako i mo-
litve i pristupnice k
Štovateljima Čudot-
vorne Medaljice i
„mali molitvenik“.
Ponesu nas trenutne situacije i neke
životne okupacije jednostavno čine svo-
je. Dok je Marija tiho i strpljivo čekala i
ponovno pokucala na moja vrata! Zdravo,
Tanja! Imam plan za tebe, želim da budeš
moj apostol! O Majko Marijo hvala ti. Evo
me sa mojom obitelji, životom, sa tolikim
osobama koje su u mom životu.
Moj prvi molitveni susret, susret sa Što-
vateljima Čudotvorne Medaljice na Sre-
brnjaku 15. u Zagrebu bio je znak, znak
da sam konačno doma. Sestre su nas
prekrasno primile i poklonile nam vri-
jeme kvalitetnim i bogatim sadržajem.
Tema molitvenog susreta bila je „Mariji-
na vjera“, što se duboko urezalo u moje
srce, osvijetljena i osmišljena je moja sva-
kidašnjica. Rekla sam da! Prepustila sam
se i prepuštam se. Gospa nas oblikuje, nit
po nit, da budemo svjetlo u ovom tužnom
zapletenom svijetu.
Želim svima ljubav Majke Marije, koju
ona daje, pouzdanje i mir!
Svima toplo preporučam da dođu na sus-
rete štovatelja!
O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas
koji se tebi utječemo.
			 Tanja
39
Ležala sam na KBC Zagreb – Rebro, na
liječenju od epilepsije. U pitanju su bili
teški napadi kojih je bilo više puta dnev-
no, ponekad su bili neizdržljivi. Jedan dan
bila sam već na rubu snaga, znajući da me
kod kuće čeka obitelji i dvoje male djece.
Zazivala sam Gospu i Isusa da mi pomog-
nu i udijele snagu da prihvatim svoje stan-
je i da idem kući donekle smirena. Izašla
sam iz sobe i onako utučena, plačna, zdva-
jajući, šetala hodnikom. Prišla mi je jedna
časna sestra, nasmiješila mi se zagrlila i
upitala što mi je zašto sam tužna uplaka-
na. Ja sam joj samo rekla kako ne bih bila
tužna kad bolujem od teškog oblika epilep-
sije. Ona me pitala koga imam i dala mi
malu medaljicu sa puno toplih riječi.
Blagim glasom je rekla: „Uzmi, to ti je
Čudotvorna medaljica, draga Gospa“, a
sutra ću doći donijet ću ti Knjižicu-mo-
litvenik gdje ćeš pročitati o medaljici. Ja
ću moliti za tebe da mogneš prihvatiti tu
svoju bolest i za doktore da ti dadnu pravi
lijek“.
Sestra je žurno otišla jer je morala raditi
pretrage po raznim odjelima. Ja sa osjeti-
la neko olakšanje za koje sam molila od
Gospe prije susreta. Ne znam izreći, ali
znam da je meni taj dan Časna bila po-
slana od njene Gospe. Otišla sam u sobu,
medaljicu zakvačila na krunicu od koje se
nisam odvajala.
Sutradan je došla Časna sestra dala mi
preklopnicu na kojem je bio lik BDM oko
kojeg je pisao zaziv „O Marijo bez grijeha
začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“
(Meni je ta slika bila predivna i topla),
molitvenik za mene i moju mamu. Stisnu-
la mi ruku i rekla: „Moli ovaj zaziv često.
Polako sve pročitaj pa mi se možeš javiti
imaš na poleđini toga kartončića sve, adre-
su i telefon“.
Časna je žurno otišla poslom. Ja sam
sutradan bila po planu otpuštena kući.
Pročitala sve kako mi je časna rekla. Moja
mama je isto pročitala tada smo nas dvije
poželjele biti štovatelji BDM Čudotvorne
medaljice što smo i učinile poslavši ispun-
jenu pristupnice. Ponekada se čujem sa se-
strom i to me podiže i hrabri. Od tada se
ne odvajam od medaljice, molim posvetu
i zaista je čudotvorna. U životu i obitelji
se puno toga izmijenilo. Ja sam prihvati-
la bolest kao sredstvo iskupljenja u ovom
životu kojega sam dobila na dar. Što mogu
radim, a kada sam i krevetu molim, hek-
lam ili izrađujem razne ukrase s kojima
druge razveselim.
Od sestre sam dobila još molitvenika
(Vječnih devetnica) i Čudotvornih medal-
jica. Podijelit ću ih prijateljicama s kojima
sam pričala o toma pa ćemo sa našom
djecom zajedno moliti.
			Antonija
Moli ovaj zaziv često
40
41
Piše: s. n. Ivančica Fulir
Novicijatu je ponovno stigao jedan za-
nimljiv zadatak: snimiti kratki filmić o
našoj Družbi.
U pomoć nam je ubrzo pritekao naš pri-
jatelj Dominik Knezović, aktivan student
SKACA, dogovor je odmah pao i krenuli
smo u akciju. Osim snimanja zajednice
u Durmitorskoj, posjetili smo nekoliko
zajednica, Blaškovec, Srebrnjak a jedan
dan obišli smo našu Slavoniju posjetivši
Strmac, Požegu i Novu Kapelu. Snimali
smo sestre na njihovim radnim mjestima,
bolnicama, domovima, školama, odnos-
no našem prirodnom okruženju. Prvotni
blagi strah i trema zbog snimanja svugdje
je nakon par minuta nestala te smo sni-
mili predivne kadrove sestara, sada nam
predstoji najteži posao a to je sabiranje
snimljenog materijala od nekoliko sati i
rezanja u svega nekoliko minuta. Javlja se
pitanje što staviti u ovaj filmić, a što ćemo
tek koristiti u budućnosti. Bilo je lijepo
gledati i snimati sestre na njihovim zad-
acima, a posebno slušati ljude dok govore
što im znači prisutnost Marijinih sestara
u njihovim životima. Tako smo snimi-
li izjave naših siromaha koje obilazimo,
bolesnika koje njegujemo, svećenika i
doktora s kojima surađujemo. Pohvale i
zahvale za naš rad doslovno su prštale na
svakom koraku, tako da je i naš snimatelj
koji se na ovaj način pobliže upoznavao
sa Marijinim sestrama komentirao, pa zar
kod vas baš svaka sestra toliko radi s bole-
snicima i siromasima? Pa to je vrhunski.
Vjerujemo da će nam filmić dobro doći
u radu s mladima, u župama kada pred-
stavljamo našu Družbu i u raznim dru-
gim prigodama.
Jedno veliko hvala svim sestrama na ot-
vorenosti i spremnosti na suradnju prili-
kom odrađivanja ovog projekta.
Vijesti iz novicijata
Već treću godinu za redom u organizaciji
HKVRPP organiziran je od 13 do 20.7.
ljetni kamp za mlade na Otoku Cresu pod
vodstvom Marijinih sestara s. Slavice Tu-
bak i s. Jelene Lončar. Ovoga puta tražilo
se koje mjesto više, ali bilo je i onih koji
su se odlučili pridružiti po drugi puta pa
nam je naša s. Božana kuhala za 31 os-
obu i od srca joj hvala na tome. Na ovaj
odmor s Gospodinom su krenuli mladi
iz Vrhbosanske, Zagrebačke, ali i iz Đa-
kovačko-osječke nadbiskupije. Radosna i
raspjevana skupila se kompletna ekipa u
Zagrebu kod katedrale i kroz pjesmu smo
krenuli do cilja – do našeg prekrasnog
otoka Cresa gdje su nas srdačno dočekali
franjevci Konventualci s njihovim pogla-
varom samostana fra. Zdravkom Tubom.
Prvi dan nam je prošao u upoznavanju
i smještanju u kamp i završio s vrhun-
cem – euharistijom koju je kao i svakoga
dana s nama radosno slavio don. Marko
Jukić, svećenik Vrhbosanske nadbisk-
upije, ekonom i prefekt u sjemeništu u
Travniku. Ostali dani jako su brzo prošli,
ali svaki je bio ispunjen različitim sadrža-
jem i radionicama, iskustvima i promišl-
janjima svih sudionika ovoga kampa te
slobodnim vremenom u kojemu je svatko
za sebe mogao pronaći trenutak odmora,
pa i sam kraj dana koji je završavao s mo-
litvom. Tako smo u drugi dan krenuli s
temom Vjera Božji dar čovjeku i čovje-
kov odgovor na Božji govor. Vjera danas
– važnost u odnosu na stil života i iza-
zove koje se nude mladima danas. Prože-
ti promišljanjima svakog dana našeg
duhovnog voditelja don. Marka pa i ovog
prvog, uplovili smo u prvi dan u radi-
onice proučavajući živote nekih svetaca:
sv. Vinka Paulskog – apostola milosrdne
S GOSPODINOM NA ODMOR
Piše: s. Jelena Lončar
42
ljubavi, sv. Katarine Laboure – svetice
tihog milosrđa, Majke Leopoldine Bran-
dis – utemeljiteljice Marijinih sestara,
sv. Ivana Bosca-sveca mladih, sv. Franje
Asiškog-istinskog Isusovog sljedbenika te
apostola sv. Jakova-gorljivog navjestitelja
Kristove radosne vijesti.
U drugom danu prolazili smo kroz teme
koje su nas vodile u susret s Isusom koji
donosi radost i mijenja život poput Sa-
marijanke, Jerihonskog slijepca, Zakeja…
A četvrtak je bio poseban dan prožet šut-
njom i evanđeoskim tekstovima u kojima
je svatko sebe mogao pronaći i poistov-
jetiti se s nekom od Isusovih prispodoba.
Petak nas je vodio putem križa – znaka
najsavršenije ljubavi. I šećer na kraju
svih naših radionica i druženja bila je
tema o pozivu, gdje su mladi mogli kroz
različita svjedočanstva poznatih osoba –
Elvira Tabakovića, Blanke Vlašić, Stipe
Pletikose…; mogli prepoznati koliko je
prekrasnih ljudi Bog dotaknuo i privukao
ih konopcima svoje ljubavi.
Što reći na kraju, nego Gospodine, hva-
la ti na svim prekrasnim ljudima koji su
bili dionici ove radosti, pjesme i novih
iskustava, prijateljstava i druženja. Sve
njih Gospodine blagoslovi i vodi svojim
putem. Ti im budi snaga, radost i svjetlo
u njihovom životnom putu da nikad ne
odlutaju od tebe.
43
Piše: s. Adeline Houffon
Dana 22. 08. 2015. svečano je proslavl-
jen i obilježen značajan povjesni događaj
za našu Družbu – uspotavljena je Del-
egatura u Beninu sa sjedištem u Malan-
houi. Za prvu Delegatu mlade Delegature
imenovana je sestra Doroteja Dundjer, a
savjetnice su: s. Solange Sazonde, s. Juli-
enne Agossa i s. Benoite Adda.
Prije svega zahvaljujem dragom Bogu
koji nam je po svojoj velikoj Providno-
sti omogućio ustanovljenje Delegature
u ovoj godini posvećenog života. Prije
ustanovljenja Delegature imale smo mi-
lost da majka provincijalka s. Kaja Ljubas
obavi kanonsku vizitaciju u svim našim
zajednicama: Biro, Parakou, Affamey, Fi-
fadji, Porto-Novo i Malanhoui. Tijekom
vizitacije sve sestre u Beninu su up-
oznate i pripremljene za tu odgov-
ornost. Kroz pojedinačni i zajed-
nički razgovor majka provincijalka
se potrudila kako bi sestre ozbiljno
shvatile važnost ovog čina za na-
predak naše Družbe i rast domaćih
sestara iz Benina. Primjetila sam
da su sve sestre otvorena srca i
s ozbiljnošću primile ovu odgov-
ornost ali i sa strahom i zebnjom
u srcu kako će se sve to odvijati i
kako će biti... No, ni tu nije nedo-
stajalo ohrabrenje naših poglavara koji su
nas upućivali na Božje vodstvo koje pred-
hodi onom ljudskom.
Na sam dan ustanovljenja Delegature
22. 08. 2015. već u 5 sati sestre koje su
zadužene za kuhinju su počele kuhati. U
6 sati imale smo zajedničku molitvu: ju-
tarnja i razmatranje. Poslije razmatranja
smo doručkovale, nakon doručka svaka
sestra je radila ono što je potrebno da
ustanovljenje Delegature bude svečano
proslavljeno.
	 U 9 sati majka provincijalka je
pozdravila sestre i imala kratki nagovor
o važnosti današnjeg dana za našu Druž-
bu. Sestra Justine Tikri je pročitala prvu
stranicu iz Statuta u kojem su navedeni
razlozi radi čega je bilo potrebno usta-
noviti Delegaturu. Nakon toga sve sestre
44
DELEGATURA
Iz misija
su ustale, a majka provincijalka je proči-
tala Dekret o uspostavi Delegature u ime
časne majke s. M. Irme Makše i imena se-
stara koje će službeno upravljati Delega-
turom. U pola deset smo imale klanjanje
koje je predvodila majka provincijalka.
Tijekom klanjanja pročitano je evanđelje
sv. Mateja 19, 27- 30 koje govori o ostavl-
jenju dobara ovoga svijeta radi Kraljestva
Božjega i stostruka plaća koja je obećana
onima koji su se odvažno odazvali Bož-
jem pozivu. Sve je to išlo u smjeru, da se
sjetimo naših početaka i sestara hrvat-
ica koje su ostavile udobnije uvjete radi
navještanja evanđelja slijepo vjerujući
Gospodinu. Za sve ovo što imamo danas
zahvalile smo Isusu.
Nakon klanjanja u 10 i 30 započelo je
Euharistijsko slavlje, koje je predslavio
naš ispovjednik vlč. Epiphane Ahouanse.
Misni obrazac je uzeo od slavlja Blažene
Djevice Marije. U svojoj propovijedi
uputio nam je nekoliko riječi poticaja i
savjeta, kako bi svaka sestra bila zrela i
preuzela odgovornost za svoje postupke
i djela. Dao je nekoliko konkretnih sav-
jeta vodstvu Delegature i potaknuo ih
na upravljanje Delegaturom sa zrelošću,
ispravnošću, ljubavlju i ozbiljnošću. Zah-
valio je Bogu i majci provincijalki na toj
odluci da postanemo Dele-
gaturom u Beninu.
Nakon Svete Pričesti, ma-
jka provincijalka je proči-
tala Dekret imenovanja
Delegate s. Doroteje, i za-
jedno s Dekretom uručila
joj je Statut na francuskom
i na hrvatskom jeziku uz
napomenu da ne zaboravi
hrvatski. Isto tako je uruči-
la Dekret i Statut sestrama
savjetnicama. Nakon toga
majka provincijalka Kaja
je zahvalila predslavitelju
misnog slavlja vlč. Epiphanu za sve što
čini za Marijine sestre u Beninu kao i
župniku iz Malanhoui vlč. Dieu-Don-
né koji je unatoč svim obvezama stigao
pred kraj mise i ostao s nama na daljn-
jem programu. Poslije svete mise smo
imale svečani ručak uz radost i pjesmu.
Zatim je majka provincijalka pripremila
prigodne poklone koje smo mi sestre pre-
dale Delegati i njezinim savjetnicama uz
pjesmu i ples.
Sve je baš bilo lijepo organizirano sa žel-
jom da se Bog proslavi. Na koncu zah-
valjujemo dragom Bogu, i svima onima
koji su se potrudili i uložili sve svoje
snage kako bi danas mi sestre u Beninu
imale Delegaturu: posebno časnoj maj-
ci Irmi, majci provincijalki Kaji koja se
potrudila i uložila sve svoje snage u ovo
Božje djelo... Veliko hvala sestrama koje
su se odazvale Božjem pozivu i krenule u
nepoznato: Sestri Doroteji, Maristeli, Na-
taliji, Danijeli, Jacinti i Jerneji.
Drage sestre, bez vaše duhovne, moralne
i materijalne podrške sestre koje su otišle
iz svog zavičaja ne bi mogle ništa učiniti
bez vas. Veliko hvala svima vama u Hr-
vatskoj i Sloveniji, preporučujemo se u
vaše molitve i molit ćemo za vas.
					
	
45
Vjesnik rujan
Vjesnik rujan
Vjesnik rujan
Vjesnik rujan
Vjesnik rujan
Vjesnik rujan
Vjesnik rujan

Más contenido relacionado

La actualidad más candente

La actualidad más candente (14)

Sveti red i ženidba
Sveti red i ženidbaSveti red i ženidba
Sveti red i ženidba
 
Tijelovo u Hrvata
Tijelovo u HrvataTijelovo u Hrvata
Tijelovo u Hrvata
 
BAN KULIN I POVELJA
BAN KULIN I POVELJABAN KULIN I POVELJA
BAN KULIN I POVELJA
 
Zupni listic 1011
Zupni listic 1011Zupni listic 1011
Zupni listic 1011
 
Sakrament ženidbe
Sakrament ženidbeSakrament ženidbe
Sakrament ženidbe
 
Zupni listic 10-11
Zupni listic 10-11Zupni listic 10-11
Zupni listic 10-11
 
Kršćansko ostvarenje žene: majčinstvo i djevičanstvo
Kršćansko ostvarenje žene: majčinstvo i djevičanstvoKršćansko ostvarenje žene: majčinstvo i djevičanstvo
Kršćansko ostvarenje žene: majčinstvo i djevičanstvo
 
Objaviti
ObjavitiObjaviti
Objaviti
 
Bolesničko pomazanje
Bolesničko pomazanjeBolesničko pomazanje
Bolesničko pomazanje
 
mons. Ivan Šešo
mons. Ivan Šešomons. Ivan Šešo
mons. Ivan Šešo
 
Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice
Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice
Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice
 
4 Broj Nas glas
4 Broj Nas glas4 Broj Nas glas
4 Broj Nas glas
 
Molitva za Matu Blazekovica
Molitva za Matu BlazekovicaMolitva za Matu Blazekovica
Molitva za Matu Blazekovica
 
Nebeski Grad
Nebeski GradNebeski Grad
Nebeski Grad
 

Vjesnik rujan

  • 2. Glasilo Hrvatske Provincije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice Provincijalna uprava: Osijek, Strossmayerova 141 Uređuju: s. Marija Babić, marija.babić77@gmail.com s. Danijela Jukic, dany.jukic@gmail.com Odgovara: s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica Rujan 2015. God XXIX, br. 99 2
  • 3. UVODNA RIJEČ Godišnji odmori su iza nas. Vjerujemo da je većina od nas započela uobičaje- ni radni ritam, ali osvježena i ojačana i fizički i duhovno. Oko nas predivna slika: dozrijevaju plodovi jeseni. Ono što je s mukom sijano, obrađivano i uzgajano s velikim trudom i ljubavlju dolazi nam često na dlanu. Ipak netko je to sve pripremio za nas. Mi, Marijine sestre, ove smo godine di- onice mnogih duhovnih plodova, zah- valjujući sv. Vinku i Majci Leopoldini, koje su oni u svoje vrijeme predano i s mnogo ljubavi sijali. U ovoj godini posvećenog života iskusili smo obilje Božjih darova. U duhovnim vježbama smo dobili snagu i svjetlo za daljnji hod u svome redovničkom životu. Ohrabrio nas je i osnažio pohod pape Franje u Sarajevo. Tom događaju nazočio je i veći broj naših sestara. Ciklus preda- vanja o našoj utemeljiteljici koje drže naše sestre prigodom 200-godišn- jice njezinog rođenja još je u tijeku. Održana su dva turnusa, a treći je u pripremi. Još nas početkom studenog čeka hodočašće na njezin grob koji će obići sestre iz cijele Družbe. Izvijestili smo u ovom Vjesniku o zajedničkoj proslavi u Grazu koju su pripremile sestre Kćeri kršćanske ljubavi. Sve je to Božji govor nama. Poruka njegove ljubavi kojom nas svakodnevno oba- siplje. Da nas podsjeti tko smo, gdje smo i kamo idemo, koliko je karizma koju baštinimo od Majke Leopoldine još i danas živa? Znamo, da sami po sebi puno toga ne možemo. Ali s njegovom pomoću možemo mnogo toga, ako mu se pov- jerimo i prepustimo vodstvu njegova Duha, kako su to činili sv. Vinko i Majka Leopoldina. Ako otvorimo oči srca vidjet ćemo velika djela koja je Bog po njima činio, a koja i danas čini u našem životu. Na putu posvećenog života neka nas sve prati njihov zag- ovor. Uredništvo 3
  • 4. Nasljedovati Krista znači nasljedovati ga u djelovanju, to znači u svagdašnjici čovjeka biti prisutnost i djelovanje ljubavi. Sv. Vinko Paulski Piše: S. M. Irma Makše, Vrhovna voditeljica Drage sestre! U jubilarnoj smo godini u kojoj se s radošću spominjemo 200-godišnjice rođenja naše utemeljiteljice majke Leop- oldine Brandis. Zato ću ukratko istak- nuti njezine osobine velike kćeri sv. Vinka Paulskog. Po njegovom primjeru i njezi- no srce je gorjelo ljubavlju prema siroma- sima i svim potrebnima njezinog vreme- na. Bila je otvorena za Vinkovu karizmu koja je sva prožeta ljubavlju. Vinko je evanđeoski jasan: „Ljubav je dužnost… Ne samo ljubav prema Bogu nego i ljubav prema čovjeku. To je nešto tako veliko, da je neshvatljivo za čovječ- ji razum. (…) Potpuno se moramo pre- dati Bogu sve dok ne postanemo svjesni istine tako duboko da ona prožme sav naš život i djelovanje. Bog nas je izabrao za pomoćnike svoje beskonačne ljubavi. Želi da se ljubav raširi po svem svijetu i sve obuzme. Kada bi ovaj silni događaj tako duboko shvatili (…) naš život bi se promijenio iz korijena “ (XII 260-261). Majka Leopoldina Brandis nam je ostavi- la lijepe primjere djelotvorne ljubavi. Nje- no majčinsko srce se razdavalo za svoje sestre, za bolesnike, patnike i potrebite. Ta silna ljubav ju je otvarala Bogu koje- ga je gledala osobito u patnicima. Njezin primjer nam još i danas svijetli i poziva nas na nasljedovanje. Ona želi da njezine sestre imaju zlatno srce koje se razdaje i izgara u nesebičnoj ljubavi. U Prvim Pravilima nam je ostavila bogatu baštinu koju je sama živjela i koju je otkrila u Vinkovoj baštini. Nije se plašila nikakvog truda. Otišla je u Pariz na izvore Vinkove karizme, jer je njezino srce bilo prože- to duhom kršćanske ljubavi. U Prvim Pravilima je zapisala: „Ljubav je cilj. Za postizanje toga cilja mora se usmjeriti cijeli život i djelovanje bolničkih sestara (…). U ljubavi je sva savršenost i svetost. Srca bolničkih sestara koja je zapalila ta sveta ljubav, Bog uzima za prebivalište. I u tom prebivalištu s Bogom je lijepo živjeti, a plod toga je gorljivost u djelovanju. Sva i jedina ljubav bolničkih sestara je uvijek Spasitelj kao Zaručnik kojemu su se pot- puno posvetile. Neka uvijek u duhu gle- DUH SVETOG VINKA I MAJKE LEOPOLDINE BRANIDS 4 Poruke poglavara
  • 5. daju na njega, s njim razgovaraju i samo njemu nastoje ugoditi. Neka sve učine kako on hoće, iako je teško, sve rado trpe jer on to hoće (…). Ako bolničke sestre žele, da ih Božje Srce ljubi, neka budu pune ljubavi prema svima i neka im neu- morno i s ljubavlju služe“. Naša zadaća je da u svijet i u svoju okoli- nu, svoje radno mjesto, donosimo Kris- tovu ljubav koja nema granica i koja je bezuvjetna, vječna i nikada ne prestaje. Molimo Gospodina za takvu ljubav da je nesebično možemo dijeliti svima koji su nam blizu, u svojim zajednicama, u našim međusobnim odnosima. Majka Leopoldina nam poručuje: „Ako budemo tako živjele, naći ćemo 'mir svojim duša- ma'“ (Mt 11, 29). Budimo zahvalne za sve milosti koje nam Bog neprestano i velikodušno daje i sve pouke i primjere koje su nam ostavili sv. Vinko i majka Leopoldina Brandis. Želim vam lijepu i blagoslovljenu pro- slavu blagdana sv. Vinka da nam izmoli novu gorljivost u služenju koje je plod nesebične Ljubavi! U subotu 22. kolovoza, na blagdan Marije Kraljice u Beninu je u prisutnosti većine sestara objavljena Delegatura. Voditeljica je ovlastila provincijalku s. Kaju Ljubas, koja je tamo bila u vizitaciji, da to objavi sestrama. Za vođenje delegature imenova- na je s. Dorodeja Dundjer. Savjetnice su: s. Solange Sezonde, s. Benoite Adda, i s. Juli- enne Agossa, koja je i zamjenica. Ekono- ma je s. Jacinta Petrović. S radošću i zahvalnošću Bogu, svim se- strama u Beninu od srca čestitam ustan- ovu Delegature i vodstvu koje je preuzelo odgovornost za nju. Neka sve prati Božji blagoslov i zagovor Majke Leopoldine Bra- nids. To je lijepi dar za njezin 200 rođen- dan! Nisu li – naš Gospodin i brojni veliki sveci – umjesto da siromahe usmjeruju k drugima, osobno tješili, osnaživali ih i njegovali? Nisu li siromasi naša braća i sestre? sv. Vinko U subotu 5. i nedjelju 6. rujna u Grazu smo zastupale hrvatsku i slovensku provinciju i vodstvo Družbe na proslavi 200-godišn- jice rođenja Majke Leopoldine Brandis. Bile smo pozvane kao gosti i kao sudi- onice. S. Cecilija Firić je u ime Marijinih sestara imala predavanje o Majci Leopol- dini Brandis kao utemeljiteljici Bolničkih sestara. Sestre su nas vrlo lijepo primile. Za taj jubilej program su vrlo brižno pri- pravile. Bilo je radosno raspoloženje u ses- trinskom duhu. 14. listopada primit će nas biskup u Grazu. Predat ćemo molbu za službeni početak postupka beatifikacije Majke Leopoldine Brandis. Za tu prigodu doći će i generalni postulator CM iz Rima, koji je odgovoran za pitanja svetaca u Vinkovim ustanova- ma i naš postulator CM, vicevizitaror iz Kijeva. Iz Graza će nazočiti ravnatelj Kćeri Kršćanske ljubavi i vizitatorica s. Magda- lena Pomwemger. Našu Družbu zastupat će voditeljica s. M. Irma Makše i tajnica s. Kristina Rihar. Svim sestrama toplo preporučam ova pi- tanja u molitve 5
  • 6. Drage sestre! Prolazi već četrnaesta go- dina, od kad me vrhovno vodstvo vaše Družbe predložilo i primilo u službu družbinog spirituala. U ovim godinama sam izbliza upoznavao život i djelo u vašim zajednicama te otkrivao djelovanje Duha u vašem jednostavnom i poniznom služenju, kao i u brizi te zauzetosti sestara kojima je bila u Družbi povjerena služba poglavara. Kroz to vrijeme imao sam pri- liku sudjelovati u pripravama na kapitule te izbliza pratiti gorljivost sestara na pro- vincijalnimivrhovnimkapitulima.Zajed- no s vama radovao sam se Božjemu djelu u vašim misijama u Beninu te brojnim novim zvanjima. Zauzeto djelo mision- arki hrvatske provincije bilo je baš u tom zadnjem vremenu okrunjeno proglašen- jem pokrajine ili delegature. Na osobit mi je način bilo dano pratiti početke i razvoj misija u Ukrajini, posebno u Kijevu, gdje se vaša karizma ostvaruje divnim sudjelo- vanjem sviju članova Vinkove obitelji na dobro tamošnjih siromaha. To je samo nešto od svijetlih i nadom prožetih strana iz života vaše Družbe. No budući da smo ljudi, nemoguće je da uz svijetle strane ne bi bilo i nešto tamnijih; kad je ponekad u odnosima među sestrama počelo prevla- davati više ljudsko nego Božje gledanje, kad su iz Družbe odlazile mlađe sestre te ostavljale za sobom prazna mjesta, kad je bilo novih zvanja iz godine u godinu sve manje te je trebalo zatvarati kuće, ali ste unatoč tome imale hrabrosti i snage ot- varati i nove. Služba družbinog spirituala pretpostavlja čovjeka, člana naše Misijske družbe koji poznaje duh sv. Vinka te je ovim duhom barem donekle i zagrijan. Budući da je utemeljiteljica vaše Družbe u njezinim počecima i u njezinoj temeljnoj usm- jerenosti, majka Leopoldina Brandis bila sva prožeta duhom sv. Vinka, vidite sebe u obitelji Vinkovih te nastojite na svoj način djelovati u duhu njegove karizme. Služba spirituala uvedena je umjesto nekadašnjeg ravnatelja upravo u brizi da bi Družba u svom razvoju ostala vjerna prvobitnom vinkovskom duhu te se od njega stvaralački dala voditi u traženju odgovora na izazove i znakove vremena. Ova služba nije u rangu poglavara, stoga spiritaual nema pravo glasovanja kad se na kapitulima pristupi donošenju odluka, on samo prati rasprave u kojima se rađaju novi poticaji i smjernice, kako bi sve sli- jedilo prvobitni duh i zamisli vaše majke Leopoldine koje pak imaju svoj temelj u karizmi sv. Vinka. Nakon četrnaest godina ova služba mi završava. Ostavku nisam predložio zato što bi mi ova služba bila na teret, budući da sam je rado obavljao te sam nastojao davati vam što sam uz svoja ograničen- ja po Božjem daru bio sposoban; bilo po okružnicama, konferencijama, predavan- jima, nagovorima, pohodima i osobnim susretima s vama. Ali pošto sam došao u dosta visoke godine te mogu još samo da se ponavljam, vrijeme je da mlađi subrat, u osobi Darija Grbca, donese u službu spirituala svježih poticaja. Neka ga Gos- podin nadahnjuje i prati kako bi postao oruđem u njegovim rukama za vaše duhovno dobro. Mnogo lijepoga sam u ovim godinama doživio i mnogo toga primao u susretima s vama i vašim pro- vincijalnim poglavaricama, posebno pak s vrhovnom voditeljicom, sestrom Aga- tom te sestrom Irmom. Mnogo imam ra- zloga da zahvaljujem Gospodinu i vama. U molitvi ostajemo povezani! NAKON ČETRNAEST GODINA Piše: g. Anton Lavrič 6
  • 7. 7 Snagom ovog načela nije bilo teško poz- vati misionare i sestre da "ostave Boga radi Boga". Jer siromasi su siromasi Isusa Krista, oni su Isus Krist. Ostavljajući Isu- sa Krista, našli bi ga ponovo u njegovim udovima. Čovjek je slika Božja, a Bog je slika čovjekova. Utjelovljenje je bilo poče- tak ljudske antropologije. Calvet piše, Vinko "je jedan od nas, onaj koji je najviše ljubio čovjeka. U svom je srcu potpuno os- tvario osjećaj bratstva, tj. vjerovao je, ne samo riječima, usporedbom ili filozofskim razmišljanjem, već čitavom svojom biti, da je onaj odrpanac, jadni nesretnik s ulice zaista njegov brat. Takav je osjećaj i u toj mjeri vrlo rijedak. Za njegovim su stolom svaki dan blagovala dva prosjaka, a on ih je sam posluživao velikim poštovanjem. Ostali su sveci služili siromasima kako bi djelovali u duhu Evanđelja; on im je pak služio u radosti. Kada se je nastanio u Sv. Lazaru, našao je nekoliko slaboumnika, napuštenih od sviju, kao ljudski otpad. On ih je tako zavolio, približio im se svom nježnošću, da se je zapitao što bi ga najviše žalostilo kad bi jednog dana morao otići iz Sv. Lazara; i shvatio je da bi njegovo srce najviše trpjelo što mora napustiti te siro- mašne luđake, o kojima se nitko više ne bi brinuo". Izabravši geslo "evangelizare pauperibus" (naviještati siromasima) bio je uvjeren da nastavlja povijesno poslan- je Boga Čovjeka, koji je došao na svijet, odrekao se svojih povlastica i prigrlio siro- maštvo za spasenje ljudi. Odatle proizlazi evanđeoska značajka njegove duhovnosti, kojoj nisu bili potrebni nikakvi "dodaci", jer je bila ukorijenjena u Trojstvu i u Ut- jelovljenju. To je dobro shvatio Frederik Ozanam, možda najvjerniji tumač sv. Vinka, kada je napisao o siromasima: "Morali bismo pasti do njihovih nogu i reći im s Apostolom : 'Tu es Dominus meus' (Ti si moj Gospo- din). Vi ste naši učitelji a mi ćemo biti vaši poslužitelji; vi ste za nas slike Boga kojega ne vidimo, i ne znajući ga ljubiti drugačije, ljubimo ga u vama" (piše F. Ozanam Lou- isu Janmotu). p. Luigi Mezzardi Ostaviti Boga radi Boga
  • 8. Piše: s. Slavicam Tubak Uz veliku radost i ushićenje iščekivali smo veličanstveni događaj posjeta pape Franje u našu dragu zemlju BiH. Teško je opisati s malo riječi veličanstveni događaj koji se dogodio 6. lipnja u Sarajevu. Cijela Hrvatska, BiH te ostale susjedne zemlje priključile su se tom velikom događaju koji je započeo u jutarnjim satima kada je u 9 sati sv. Otac sletio u Međunarodnu zračnu luku u Sarajevo. Odmah nakon toga susreo se s predsjedništvom BiH, a na prepunom stadionu Koševo dočeka- lo ga je oko 70000 ljudi pozdravljajući ga gromoglasnim pljeskom, pozdravima Mir vama….Nakon svečanog ulaska na stadion započeo je euharistijsko slavlje uz koncelebraciju pet nadbiskupa i 35 (nadb) biskupa te više od sedamsto svećenika. Ovo veliko slavlje uzveličao je i zbor od 1650 članova pjevača. S radošću i velik- im iščekivanjem svi smo čekali kada će se papa obratiti nazočnima u svojoj homiliji. A između ostaloga papa je poručio svima: „ i u našem vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljava- ju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna 8 Papa Franjo
  • 9. vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi „u dijelovim“ te se u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima. Danas se, draga braćo i sestre, još jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naro- da Božjega i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rata!“ U nastavku hom- ilije Papa je istaknuo kako nam je sveti Pavao pokazao prijeko potrebne osjećaje za stvaranje mira: „Zaodjenite se u milos- rdno srce, dobrostivost, poniznost, bla- gost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si, ako tko ima protiv koga ka- kvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!“ To su osjećaji koji nam pomažu da, ondje gdje živimo, pos- tanemo „umjetnici“ u stvaranju mira. No, ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo o nama! Pali bismo tada u prazni morali- zam! Mir je dar Božji, ne u kakvom magi- jskom smislu, nego upravo u ovomu: On Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učini- ti nas istinskim oruđem svojega mira. I, pomirujući još dublje, apostol nam gov- ori kako je mir dar Boji baš zato jer je plod njegove pomirbe s nama. Samo ako se pomiri s Bogom, čovjek postaje pravi mirotvorac, rekao je Papa. Nakon euharistijskog slavlja redovnice i redovnici i sve Bogu posvećene osobe zaputili su se u katedralu Srca Isusova gdje su se susreli sa sv. Ocem. Tijekom priprave ovog litur- gijskog slavlja, koje je bilo priređeno u obliku kraćeg liturgijskog susreta, čuli smo tri svjedočanstva zbog proživljenog trpljenja, svoga zvanja i svoje vjere. Izabrane su tri osobe koje su tijekom minuloga vremena prošle putom osobnog križnoga puta. Svojim hrabrim držan- jem posvjedočile su vjeru u Isusa Krista i pripadnost Katoličkoj Crkvi. Svoje sv- jedočanstvo pred Svetim Ocem i pred nazočnim duhovnim zvanjima iznijeli su svećenik Banjalučke biskupije vlč. Zvoni- mir Matijević, franjevac Franjevačke pro- vincije Bosne Srebrene fra Jozo Puškarić i redovnica iz Družbe Kćeri Božje ljuba- vi s. Ljubica Šekerija. Njihov križni put tijekom minuloga vremena i rata na bosanskohercegovačkim prostorima bio je izazov i poticaj svima nazočnima u sa- rajevskoj prvostolnici. Nakon međureligijskog susreta, papa Franjo zaputio se na susret s mladima u Nadbiskupijskom centru za mlade “Ivan Pavao II”. U dvorani je oko tisuću mladih, a ispred dvorane još oko 3500 mladih lju- di. Dočekujući papu skandirali su “Papa mi te volimo”. Dočekali su ga pjesmom. Na pitanje, je li u BiH osjetio ljubav koju mladi osjećaju prema njemu, papa je odgovorio: “Vi ste me ispunili radosti, vi ste prva generacija nakon rata, vi ste proljetni cvjetovi i u vama vidim želju da idete naprijed, a ne da gledate u prošlost. Želim da vi ne stvarate neprijatelje jedni među drugima, nego da zajedno hodate u budućnost. Ne gradite zidove, gradite samo mostove. To je radost koju nalazim 9
  • 10. u vama”. Na pitanje kakvu poruku mira bi poslao mladima, papa je odgovorio: “O miru je lako pričati i moćnici ovog svijeta često teoretiziraju o miru dok s druge strane prodaju oružje i šire rat. Od vas očeku- jem iskrenost i jedinstvo između onoga što mislite, osjećate i radite, a sve ostalo je licemjerno”. Papa je blagoslovio mlade koji su ga došli pozdraviti, te još jednom poručio kako od njih želi da budu mirotvorci. Nakon susreta s mladima papa se zaputio na aerodrom, gdje je stigao oko 20:10 sati. Prije ulaska u zrakoplov papa se na aero- dromu rukovao sa svima koji su ga doš- li ispratiti. Par minuta prije 20:30 papa Franjo ušao je u avion, čime je okončana njegova posjeta Bosni i Hercegovini. Bogu hvala na ovom predivnom iskustvu susreta s našim dragim sv. Ocem. Neka ga Gospodin prati i nadahnjuje mudrošću i da mu snage u vođenju Katoličke Crkve. Saznavši da sv. Otac dolazi u Sarajevo niti jednog se dana nisam premišljala hoću li ići u Sarajevo ili ne. Za sve se to pobrinula HKVRPP koja je zajedno s HBK organi- zirala hodočašće za Sarajevo, a naša ses- tra Provincijalka put je podržala i odmah nas je prijavila. Iz dana u dan radovala sam se što se putovanje približilo pa smo iz Zagreba krenuli u petak 5.lipnja u 22:40. Već u jutarnjim satima toga dana ja sam srcem bila već u Sarajevu . Radost na licima hodočasnika i u riječima dobrodošlice naroda u BiH mi se duboko usjekla u srce. Ta se radost mogla vidjeti i osjetila se na licima svih ljudi bez razlike na vjeroispovijest. Nevjerojatno je koliko nas je taj veliki čovjek svo- jim posjetom zbližio. Ta i sam je rekao da dolazi s porukom mira. I po povratku kući bilo je prelijepo i na pose- ban način su me razveselili komentari lju- di da im je drago što smo došli u Sarajevo. Cijeli program je bio jako dobro orga- niziran. Osobito su me dirnula do suza svjedočanstva proživljene patnje koju su iznijeli dva svećenika i sestra redovnica Kćeri Božje ljubavi, u katedrali na sus- retu redovnika i redovnica sa sv. Ocem. Između ostaloga sv. Otac je rekao da je to bila povijest okrutnosti te nas sve pozvao da činimo uvijek suprotno od okrutnosti – da praštamo, da gajimo osjećaje, stavove i raspoloženje bratstva, oprosta i da nosimo križ Isusa Krista i da budemo njegovi svje- doci. Ne smijemo zaboraviti našu patničku povijest ali da moramo oprostiti. Samo tako naša povijest ima smisla i vrijednost. Tolika srdačnost i vedrina sv. Oca ostat će dugo u srcu kao snaga i poticaj da se u životu uvijek borim za čovječnost, da opraštam uvijek ma kako ponekad bilo mučno i bolno jer samo tako se mogu na- dati oprostu i samo tako možemo graditi bolju budućnost. Sretna sam zbog toga što sam išla u Sara- jevo na susret sa sv. Ocem. Neka ga dragi Bog blagoslovi i čuva. Hvala vam sv. Oče što ste došli u Sarajevo. s. Mirjam Dragičević 10
  • 11. Iz poruke svetoga oca Franje za Svjetski misijski dan 2015 Draga braćo i sestre, Svjetski misijski dan 2015. slavi se u sk- lopu Godine posvećenog života što pruža dodatni poticaj za molitvu i razmišljanje. Naime, ako je svaki krštenik pozvan svje- dočiti Gospodina Isusa naviještajući vjeru primljenu kao dar, to posebno vrijedi za posvećene osobe jer između posvećenoga života i misije postoji snažna veza. Želja za nasljedovanjem Isusa izbliza, koja je dove- la do nastanka posvećenog života u Crkvi, odgovara na njegov poziv da uzmemo križ i pođemo za njim, da ga nasljedujemo u njegovu predanju Ocu i njegovu služenju i ljubavi, da izgubimo život kako bismo ga ponovno dobili. A budući da čitav Kris- tov život ima misijski karakter, muškarci i žene koji ga izbliza slijede moraju posjedo- vati tu misijsku osobinu. … Danas se misija Crkve suočava sa iza- zovom izlaženja ususret potrebama svih naroda da se vrate svojim korijenima i da sačuvaju vrijednosti svojih kultura. To znači da je potrebno upoznati i pošti- vati druge tradicije i filozofske sustave te shvatiti da svi narodi i kulture imaju pravo da im se pruži pomoć da polazeći od svo- je vlastite tradicije uđu u misterij Božje mudrosti i prihvate Isusovo evanđelje, koje rasvjetljuje i preobražava sve kulture. U toj složenoj dinamici, postavljamo si pitanje: »Tko su povlašteni primatel- ji evanđeoskog navještaja?« Odgovor je jasan i nalazimo ga u samom evanđel- ju: siromašni, maleni i bolesni, oni koji su često prezreni i zaboravljeni, oni koji nam nemaju čime uzvratiti (usp. Lk 14, 13-14). Evangelizacija u kojoj se prednost daje posljednjima je znak Kraljevstva koje je Isus došao donijeti: »postoji neraskidi- va veza između naše vjere i siromašnih. Nikada ih ne ostavimo same!« (apost. po- bud. Evangelii gaudium, 48). To mora biti posebno jasno onima koji prigrljuju misijs- ki posvećeni život: zavjetom siromaštva oni odlučuju slijediti Isusa u njegovom davan- ju prednosti siromašnima, i to ne ideološki već poput njega koji se poistovjetio sa siro- mašnima: živeći poput njih u nesigurnosti svakodnevnoga života i odricanju od svake težnje za moći kako bismo postali braća i sestre posljednjih, noseći im svjedočanstvo radosti evanđelja i znak Božje ljubavi. Da bi živjele kršćansko svjedočenje i zna- kove Očeve ljubavi među malenima i si- romašnima, posvećene su osobe pozvane promicati u misijskoj službi Crkve pri- sutnost vjernikâ laikâ. Već je Drugi vati- kanski koncil govorio: »Laici surađuju u crkvenom djelu evangelizacije i sudjeluju u njezinoj spasonosnoj misiji u isti mah kao svjedoci i živa sredstva« (Ad gentes, 41). Nužno je da se posvećene osobe koje rade u misijama sve hrabrije otvaraju prema onima koji su spremni surađivati s njima, pa bilo to samo privremeno, radi stjecanja iskustva na terenu. To su braća i sestre koji žele dijeliti misionarski poziv koji je nerazdruživo povezan s krštenjem. Misijske kuće i strukture su prirodna mjes- ta za njihovo prihvaćanje i pružanje ljud- ske, duhovne i apostolske potpore. Svaki susret s Isusom donosi radost i mijenja naš život. Papa Franjo 11
  • 12. Piše: s. Kaja Ljubas, provincijalka Naš odlazak i boravak u Ukrajini dogodio se doista po Božjoj Providnosti. Mision- ari sv. Vinka Paulskog slavili su 10 obljet- nicu otvaranja kuće “Božji dar” a naše Marijine sestre iz slovenske provincije 10 obljetnicu dolaska u Kijev. Tom pri- godom nama do sada nepoznat misionar sv. Vinka o. Tomaž Mavrič – vizitator Vice Provincije sv. Ćirila i Metoda u Ukrajini srdačno i toplo je pozvao i nas Marijine sestre iz Hrvatske da se pridružimo ovom značajnom jubileju. Moram priznati da se nije bilo lako odvažiti na ovaj put s ob- zirom na trenutnu situaciju u Ukrajini. No, vodila me je misao da ima smisla ići i trebamo se odazvati pozivu. Nema razloga za odbijane osim straha koji se povremeno znao ušuljati i mene donekle uljuljati. No misao da je Bog taj koji vodi i pokazuje put tjerala me je naprijed tako da sam se odvažila na ovaj put zajedno sa s. Danijelom te časnom majkom s.M. Irmom, s. Slavicom i s. Kristinom iz Slo- venije. Bilo je to jedno prekrasno puto- vanje i bogato iskustvo žive vjere onih s kojima smo se kroz ovaj tjedan susretali. Gostoprimstvo je bilo na visokoj razini. Naše sestre: s. Marta, s. Jožica i s. Barbara djeluju misijski u pravom duhu Marijinih sestara na svim područjima. Smještene su u lijepoj kućici koju su im ustupili braća lazaristi… Iako prostor nije dovol- jan za nas 10 koliko nas je u ovom tjednu boravilo kod njih (sestre + tata s. Marte) ipak je to bio nezaboravan smještaj u so- bama gdje nas je bilo i na podu…. Obje kuće (misionara i sestara) bile su prepune gostiju. Kroz ove dane u Ukra- Događanja u Družbi i Provinciji UKRAJINA 12
  • 13. jina je odisala duhom sv. Vinka. Moram priznati da toliko njegovih misionara nisam nikada vidjela. To me se jako do- jmilo. Osjećala sam radost i zahvalnost Bogu što i mi Marijine sestre pripadamo Vinkovoj obitelji. S obzirom na situaciju u Hrvatskoj pon- ovno sam spoznala da „Vinkovih“ ima i to širom svijeta od Amerike, Afrike, Azije, Evrope… Ovaj cijeli tjedan bio je poklon- jen gostima. Naši misionari i sestre učini- li su sve kako bi se mi dobro osjećali. Odmah na početku smo saznali da je prvi misionar sv. Vinka u Ukrajini bio o. Pol Roč iz Irske. On je prve tri godine stanovao u stambenoj zgradi, ispitivao i tražio teren za eventualni početak gradn- je kuće za misijsko djelovanje. Vlasti Ki- jeva su ga čudno gledali i nisu baš olako dopustili projekt kuće koji im se činio ve- lik. No, susjedi o. Pola koji su pravoslavne vjere su se umiješali i podržali o. Pola a vlastima objasnili da o. Pol ima puno djece i da mu je potrebna velika kuća. I to je prošlo. Kuća je sagrađena i nazvana „Božji dar.“ Danas nakon 10 godina u kući živi 8 svećenika i tri bogoslova. Bogu hvala za Božji dar. I kada je sve bilo lije- po uređeno o. Pol odlazi dalje. Trenutno živi u Londonu u jednoj internacionalnoj kući sv. Vinka. Naravno sudjelovao je na ovom slavlju. Prvi dan našeg boravka u Ukrajini (ponedjeljak) su nas o. Vladislav, o. Stan- islav i s. Jožica odveli u obilazak grada gdje smo imale prigodu neki po prvi put vidjeti bogatstva pravoslavnih crkava ko- jih je u Kijevu ogroman broj jer prevla- dava pravoslavna vjera. Naime Kijev je grad s oko 5 milijuna stanovnika a kato- lika ima 2-3 %. Taj dan uopće nismo sti- gli doći do katoličke crkve jer ih je doista malo i prostorno su udaljene. U obilas- ku grada s nama sestrama bili su i pro- vincijal vijetnamske provincije, generalni ekonom misionara sv. Vinka iz Rima i o. Karol – predsjednik udruženja Čudot- vorne medaljice iz Philadelphije. Čast nam je bila družiti se s njima. Drugi dan (utorak) 05. 05. Slijedile su pripreme za svečanost. Prije podne smo se potrudile sestrama pomoći u kuhin- ji kako bi svi mogli u miru sudjelovati u programu koji je bio predviđen posli- je podne. U 17 sati u kapelici smo imali klanjanje, krunicu i molitvu večernje. Sv. misa je služena u 18:30 a predslavio je kijevski nadbiskup Stanislaw Szyrokora- diuk uz koncelebraciju dva katolička i jednog grkokatoličkog biskupa te 50 – ak svećenika od kojih su većina misionari sv. Vinka iz cijeloga svijeta. Nakon sv. mise priređena je svečana večera za oko 300 gostiju među kojima su bili i vjernici laici koji surađuju i pomažu našim sestrama i misionarima. Promatrajući sve te ljude, prisutne svećenike i sestre pred očima mi je bila prva kršćanska zajednica. Ova „šačica“ katolika okupila se u jednom milijunskom gradu pred svojim Gospo- 13
  • 14. dinom okružena velikim neboderima i blještavilom grada u kojem Isus Krist po- lako ali sigurno mijenja srca ljudi i otvara mogućnost mnogima da mu se vrate. Zbor mladi koji su pjevali na svetoj misi i nakon mise me oduševio. Tako hrabro i neustrašivo slave svoga Gospodina – hva- la im. Treći dan (srijeda) za nas goste predviđen je put u Odessu – grad južno od Kijeva 500 km. Tamo su nas dočekali opet naši misionari sv. Vinka koji su nas također srdačno primili i ugostili. Imali smo pri- liku u ovom gradu vidjeti Crno more i šetati po morskim plažama, ali nije izos- talo ni ono duhovno. Napokon smo bili u katoličkoj crkvi - katedrali u Odessi a primio nas je i biskup Odesse Bronislaw Bernatskiy. Od njega smo malo više saz- nali o povijesti katolika. Od 1963. -1990. sve katoličke crkve su bile zatvorene a poneke i pravoslavne. Katolici su se ug- lavnom krstili u pravoslavnim crkvama. Katedrala je bila pretvorena u sportsku dvoranu a biskupski posjed je oduzet. Danas je Bogu hvala katedrala ures ovog grada s euharistijskim Isusom u središtu, potom moćima sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II. U Odessi postoje dvije zajednice za liječenje ovisnosti o alkoholu i dro- gi koje su također projekti misionara sv. Vinka; muška i ženska. Temelji zajednice su u Italiji. Posjetili smo ove zajednice i poslušali iskustvo korisnika. Vrijedno je spomenuti da je jedan misionar sv. Vin- ka o. Rikardo bio jedan od njih. Uz Božju pomoć odupro se zlu i krenuo za Isusom. Začetnik ovih zajednica koje nose naziv „Dijalog“ je don Mateo lazarist u Italiji. Nedavno je ovaj projekt zaživio u Ukraji- ni. Odessa će mi ostati u sjećanju i po sv. misi na poljskom jeziku, uz pjevanje na slovenskim i hrvatskom a pjevali smo svi i dobro nam je išlo. Upoznale smo i sestre Kćeri kršćanske ljubavi (tri sestre iz tri ra- zličite provincije) koje se u Odessi skrbe o beskućnicima. Zanimljivo je bilo vidje- ti njihov kombi opremljen s lijekovima i svim potrebnim za previjanje rana. Sestre često organiziraju i piknik za beskućnike. Ukrajina je zemlja koja ima puno siro- mašnih ljudi i onih koji su bez krova nad glavom. Naime, bolnicu mogu koristiti samo bogati. Zato su tu sestre i misionari koji traže načina da pomognu onima za koje je sv. Vinko dao svoj život. Njihovu žrtvu i spremnost Bog doista obilato na- građuje. Nakon dvije noći i jednog dana boravka u Odessi uz srdačan ispraćaj o. Jana krenuli smo prema Kijevu. Negdje oko 200 km od Kijeva zaustavili smo se u jednom ve- likom parku – rekoše nam najvećem u “svijetu“ s posebnom poviješću u kojoj se spominje ljubav jednog bogatog poljaka i grkinje za koju je poljak kupio taj park. Doista se ima što vidjeti… Subota je bila rezervirana za obilazak pol- ja rada naših sestara u Kijevu. s. Jožica i s. Barbara su nam omogućile da se malo provozamo i metroom. Posjetili smo bol- 14
  • 15. nicu koja ima odjel za beskućni- ke. S obzirom da su „niža“ klasa ljudi imaju pravo na obrok a za sve drugo se treba pobrinuti net- ko drugi. Tako sestre idu jedan- put tjedno da ih okupaju, ošišaju, obriju i nabave im potrebne lije- kove.…Uvjeti su teški ali sestre to rade s vjerom da je u svakom od njih živi Isus. Nakon što smo s ovom gospodom beskućnicima malo popričali i podijelili im pri- godne darove po povratku smo posjetili i jednu gospođu koja je oduzeta 10 godina a nismo zao- bišli ni kijevsku katoličku kate- dralu. Saznala smo da je prošle godine bila otvorena za prihvat ranjenika koji su stradali u revo- luciji. U Ukrajini je jako prošire- no štovanje Čudotvorne medal- jice. Sa čuđenjem sam gledala kako sestre spontano i bez straha dijele medaljice na ulici, autobu- su, metrou svima onima koji im se približe. Reče mi o. Vladik da ljudi u Ukrajini jako štuju Gospu i mole joj se svi bez obzira na vjersku pripadnost. A misionari imaju postaju i na istoku Kijeva (Harkiv) gdje je ratom zahvaćeno područje. Iz okolnih mjesta ljudi pomalo iseljavaju – bježe prema unutrašnjosti ali zahvaljujući Gospi Čudotvorne medaljice čije je što- vanje na inicijativu jedne gospođe jako prošireno u Harkivu vlada čudesan mir. Misionar sv. Vinka na službi u Harkivu ( ne sjećam se imena) nam je rekao da je svim vojnicima dijelio medaljice i da ju svi s radošću nose oko vrata. To me pos- jetilo na domovinski rat i naše branitelje s krunicom oko vrata. U nedjelju ujutro, zajedničkom sv. misom koju je predslavio o. Mihail uz koncelebraciju o. Aleksandra nakon koje je uslijedio doručak oprostili smo se od naših sestara i misionara sv. Vinka zah- valne Bogu za sve primljene milosti i nova prijateljstva Vinkove obitelji koja smo sklopili. I što reći na kraju? Bogu hvala za ovo prekrasno iskustvo. Hvala mu što sam učvrstila i ojačala svoju vjeru družeći se s onima koji su spremni ići na kraj svijeta za Isusa, ako treba i živ- ot položiti. U njima vidim uzor onog što bih sama trebala biti… Divim se našemu Bogu, oduševljena sam s našim sv. Vin- kom i svima onima koji krenuše njegov- im stopama. Jer biti misionar u zemlji u kojoj katolike možeš samo svijećom traži- ti nije lako… Neka dobri Bog blagoslovi „Vinkovu“ obitelj u Ukrajini i podari svoj mir. 15
  • 16. Piše: s. Samuela Markanović S osobitom radošću došla sam na sem- inar, koji nam je ove godine održao p. Mijo Nikić DI, prigodom susreta preds- tojnica i savjetnica na razini Družbe. Poznajući p. Miju i njegov stil, način i metode iz raznih prijašnjih susreta, pre- davanja i seminara te iz literature koju je napisao, poželjela sam ponovno osvježiti svoja znanja i malo pogledati „očima psi- hologa“ na svagdašnji život, na poteškoće koje sa sobom nosi. Budući da je svatko od nas stvoren na sli- ku Božju, također je sam sebi jedna velika tajna, jedna nepoznanica, otajstvo. Ono božanski lijepo u nama što je odraz Božje ljepote, istine i dobrote često je zamagl- jeno ili umanjeno pomanjkanjem ljubavi tj. grijehom. Pozvani smo upoznati, prih- vatiti, zavoljeti i mijenjati sebe, tj rasti do ljudske, kršćanske i redovničke zrelosti. Na tom putu često nailazimo na blokade, a one mogu biti svjesne: vlastita zloća i nespremnost na obraćenje, i nesvjesne: potisnute emocije i psihotraume. Što je netko zreliji to je samokritičniji prema sebi, a milosrdniji prema dru- gima. A naš hod prema zrelosti počinje upoznavanjem samog sebe. Malo je ljudi koji poznaju i nastoje upoznati sami sebe. Većinom je to neko površno promišljan- je onog što radimo ili trebamo uraditi, a ostaje nam skrivena naša nutrina, naše nesvjesne motivacije, potisnute emocije, skriveni motivi koji nas pokreću na djelo- vanje. Ključni čimbenik u procesu up- oznavanja sebe, jest iskrenost pred samim sobom, koja se ostvaruje kroz svakod- nevni ispit savjesti i čestu ispovijed. Nije dovoljno samo prepoznati i priznati svoje krive odluke, propuste i grijehe nego du- blje proniknuti u svoje srce i pitati se zašto nešto činim, zašto ponavljam uvijek istu pogrešku. Drugi izvrstan način da up- oznamo sebe jest da spremno i zahvalno prihvaćamo ono što drugi vide na nama, a mi to ne primjećujemo, te nas manje ili više dobronamjerno upozoravaju na naše dobre i loše osobine. Što smo zreliji lakše i bezbilnije prihvaćamo kritiku, istinu o Upoznaj, prihvati i zavoli sebe i druge 16
  • 17. sebi. I treći najizvrsniji način je stati pred Boga u molitvi. Isus, kao najbolji psiho- terapeut najbolje poznaje i proniče svaku dušu. On nam najviše može pomoći da upoznamo sami sebe jer nas bezuvjetno ljubi. Spoznaja sebe da sam grešnik, da sam slab, da su istinite Isusove riječi: “Bez mene ne možete ništa učiniti!“, a ipak sam ljubljeno dijete Božje, unosi u dušu duboki mir i istinsku radost. Drugi korak u rastu prema zrelosti je PRIHVATITI sebe. Vidjeti sebe u istini, imati hrabrosti imenovati svoje strahove, najdublje emocije, agresivnost, ali i sve dobre osobine stavlja nas pred izbor, da prihvatimo tu istinu ili da ne bježimo od nje, gradeći razne maske ispod kojih se krijemo. To je jedan proces u kojem nam Isus pomaže jer nas On, ne samo poznaje nego i prihvaća s ljubavlju. Ovo prihvaćanje s Božje strane pomaže nam da i mi prihvatimo sebe. Ako me Bog, koji me stvorio, prihvaća ovakvog kakav jesam, zašto onda ja ne bi prihvatio sam sebe.Ovo prihvaćanje vlastitog bića ima čudesne učinke, jer nas oslobađa od stra- hova i bijega od sebe, ali također nam ot- vara put da prihvatimo druge s ljubavlju, upravo onako kako Gospodin nas prih- vaća. Treći korak je zavoljeti sebe da bi mogli autentično i nesebično voljeti druge. To je moguće tek onda ako smo doživje- li da smo prihvaćeni i voljeni. Temeljno iskustvo ljubavi svatko od nas prima u obitelji gdje kroz roditeljsku ljubav dolaz- imo do iskustva Božje ljubavi. Ako je net- ko doživio zapostavljanje, nebrigu, hlad- noću i neprihvaćanje obično ima osjećaj manje vrijednosti, sklonost depresiji ili silnu potrebu da bude voljen, što se može pretvoriti u narcizam. Isus donosi najbolji način da zavolimo sebe, a to je povjeren- je da nas Bog neizmjerno ljubi, da se za nas brine i sve nam okreće na dobro. To povjerenje je ujedno i najčudesniji lijek koji odgoni svaki strah, u dušu unosi mir i radost, te pokreće skrivene pozitivne en- ergije da možemo činiti dobro i nesebič- no voljeti druge. Put prema zrelosti podrazumijeva jedan duhovni rast, trajno obraćenje i to na razini razuma gdje smo u svjetlu Bož- je Riječi pozvani usklađivati svoje misli s Božjim i svoju volju s Božjom voljom kako bi donosili prave odluke u slobodi Božje djece. Obraćenje na razini emoci- ja koje pokreću naše djelovanje je veo- ma teško i složeno. Potrebno je umirati svojim nerazumnim prohtjevima, svojoj sebičnosti. Emocije traba oplemeniti i ra- zumno, kontrolirano izražavati.Tada one postaju pokretači našeg pozitivnog djelo- vanja i rasta u nesebičnoj ljubavi. Napose je važno pročistiti i kontrolirati svoje na- gone, ovladati njima, a ne robovati. To uključuje askezu da znamo odgoditi ili uskratiti sebi neke dopuštene užitke da postignemo nadmoć duha nad tijelom. Tada naše tijelo uistinu može biti hram Duha Svetog i nositelj naše duhovne st- varnosti, stvoreno da se posveti i proslavi s Kristom u vječnosti. Bog ne odustaje od nas, beskrajno nas ljubi strpljiv je, blag i milosrdan. Uvijek nas iznova potiče, da ne živimo po tijelu i njegovim sklonostima, nego da se ravna- mo po Duhu, da urazumljujemo svoje 17
  • 18. emocije i potrebe. Ljubav i služenje na koje nas Isus poziva, traže od nas samo- zataju i umiranje vlastitim prohtjevima i sebičnosti. Ako prihvatimo tu dinamiku križa, tada naš život postaje blagoslov za druge i plodan dobrim djelima, punina radosti, život u izobilju. U daljnjem radu po grupama dopustili smo da nas zahvati Riječ Božja kroz ps 139. Pronikni me svega Bože...razgovarali smo o odnosima unutar zajednice, o ulozi poglavarice, o konfliktima i načinima pristupa, te smo podijelile svoja iskustva. Svi smo doživjeli jedno duhovno osv- ježenje, otvorenost, radost i istinsko obo- gaćenje, na čemu od srca zahvaljujemo Bogu i našim poglavarima koji su nam to omogućili. S. Danijela nam je pripremi- la prezentaciju o proslavi desete obljet- nice rada sestara u Ukrajini i posjeta toj zajednici, gdje smo vidjeli široko polje djelatnosti koje imaju sestre i Lazaristi. Osobito nas je razveselio jedan dramski prikaz koji su imale dvije djevojke iz Za- greba na temu „Napuknuti vrč“. Naš sus- ret je završio u subotu sv. Misom u podne, zajedničkim objedom i druženjem. Pater Mijo nam je u svojoj propovijedi rekao značajne riječi pape Franje: „Idite, probu- dite svijet“. Tako smo se s tim poslanjem razišli, s više nade i osmjeha, put svojih zajednica... Priča o napuklom vrču Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika glinena vrča koja je nosio obješene na mot- ku o vratu. Jedan vrč je bio napuknut, a drugi je bio savršen i čitav. Dok je savrše- ni vrč uvijek donosio punu količinu vode, napukli je donio samo polovicu jer je voda curila. Ovo se svakodnevno ponavljalo. Savršeni vrč je bio ponosan na svoj dopri- nos, a napukli vrč se sramio svojeg nedo- statka. Jednog dana progovori napukli vrč vodonoši: "Sramim se sebe.” "Zašto?“, upita vodonoša. Vrč nastavi: “Ja donosim samo upola vode jer sam na- puknut, pa zbog mojeg nedostatka ti radiš više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj napor". Vodonoša se sažalio i suosjećajući reče: "Kad se budemo vraćali obrati pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu". Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari napukli vrč opazio je s jedne strane staze divno divlje cvijeće obasjano suncem. Vodonoša mu reče: "Jesi li opazio da cvi- jeće raste i cvjeta samo s tvoje strane staze, a na drugoj strani, strani savršenog vrča, ga nema? To je zato što sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoris- tio. Na tvojoj strani staze posadio sam sje- menke cvijeća i svaki dan dok smo prola- zili zalijevala ih je voda koja je iz tvojih napuklina curila. Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gos- podarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne bi krasila njegov dom." 18
  • 19. OBLJETNICE SESTARA Piše: s. Slavica Tubak Nakon obilnih milosti koje nam je Gospodin darovao u Duhovnim vježbama od 28. 6-4. 7. koje je vodio fra. Ante Vučković pro- slavili smo 60 obljetnicu zavjeta s. Josipine Palić, te 50 obljetnicu zavjeta s. Bogdane Bazina, s. Janje Begić i s. Branke Jeleč. Euharistijsko slavlje predslavio je fra. Ante voditelj duhovnih vježbi u koncelebraciji s prečasnim Antom Markićem, upraviteljem svetišta Gospe Aljmaške. U svojoj homiliji fra Ante nam je protumačio riječ Božju iz devetog poglavlja Matejevog evanđelja koja nam govori o postu i zaručniku te novom vinu i starim mješinama, te je istaknuo post koji polako gubi svoju vrijednost, ali preko kojeg primamo velike milosti od Gospodina. Uspoređujući život naših jubilarki s riječju Božjom ohrabrio ih je da budu blagoslov mlađim sestrama. A mlade da budu u službi starijima koje su sve svoje snage već istrošile. U tih 50, 60 go- dina uloženo je mnogo truda, žrtve i odricanja. Stoga im je Družba i svaka sestra zahvalna za nesebično služenje i darivanje u službi zajednice i svima kojima su tijekom svog redovničkog života bile poslane. Ugodno i radosno druženje nastavilo se kod zajed- ničkog stola kojeg su pripremile naše sestre. Bogu hvala na milostima koje smo primile tijekom duhovnih vježbi, a i za naše sestre jubilarke. Neka im Gospodin udijeli potrebnu snagu za daljnji hod kroz život, a Marija neka ih zaogrne plaštem svoje beskrajne ljubavi. 19
  • 20. Redovnici i redovnice nastupaju Piše: s. Jelena Lončar Slavlje doživotnog zavjetovanja velika je stvar za pojedinca, ali i za redovničku zajednicu. Različite redovničke zajednice okupilo je upravo doživotno zavjetovanje dvojice salezijanaca iz Žepča, župe sve- tog Antuna Padovanskog, don Danijela Dragičevića i don Ivana Karola Širića. Tom prigodom pozvane su i Marijine sestre na bdijenje, točnije da uz osam re- dovničkih zajednica budu dionici ovoga slavlja i predstave svoje djelovanje i up- oznaju mlade o svojoj redovničkoj zajed- nici i načinu djelovanja. Svaka zajednica dobila je grupu mladih iz različitih dijelo- va Hrvatske i Bosne te im ukratko pred- stavila svoju povijest, utemeljitelja, način djelovanje ranije i danas. Tako smo i mi dobile mlade koji su oduševljeno sluša- li o Marijinim sestrama i čudotvornoj medaljici. Uz Marijine sestre svoj rad su predrstavile Klanjateljice Krvi Kristove, Salezijanke, Milosrdnice, Isusovci, Fran- jevci, Salezijanci i Dijecezanski svećenici. Zahvaljujemo svima na nesebičnoj surad- nji, ali i organizatorima. Don Danijelu i don Ivanu želimo blagoslov u redovnič- kom životu da po uzoru svoga oca don Bosca budu svjetlo svima kojima budu poslani. Maleni pastir čuvao svoje ovce jednog nedjel- jnog jutra kada začuje crkvena zvona kako zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored pašnjaka, gdje se on nalazio sa svojim ovcama, pomisli: „Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći Bogu?“ Nikada nije naučio moliti. Pa kleknuvši počne recitirati abecedu. Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko puta, a ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su pogledavati prema njemu. Vidješe dječaka kako kleči, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, kako ponavlja naglas abecedu. Jedan od prolaznika prekine dječaka: „Što to radiš, dječače?“, upita ga. Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine.“ Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu?“ Dječak mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu molitvu. Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne brinuti se o ovcama. Pa pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će posložiti slova zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih ja trebao reći.“ Abeceda 20
  • 21. Piše: s. Jelica Jukić U subotu na blagdan Imena Marijina sudjelovali smo na zavjetnom hodočašću grada Zagreba majci Božjoj Bistričkoj. Priključili smo se grupi hodočasnika koji idu putem našega blaženoga kardinala Alojzija Stepinca od katedrale preko Slje- mena do Marije Bistrice. Hodočašće počinje blagoslovom u kat- edrali u pet sati ujutro. Katedrala je bila dobro ispunjena hodočasnicima, bilo je puno mladih, planinara, ali i puno drugih ljudi svih dobi. Taj blagoslov u katedrali uvod je u naš put od 13 sati. Pod Marijin- im pogledom i zajedno s njom i njenim Sinom krenuli smo na ovaj duhovni put. Posebni su to i lijepi trenutci. Jutro je, molitva i pjesma, zajedništvo i druženje. Put nas vodi preko Ksavera do Mihaljev- ca i već se počinjemo penjati uz obronke Sljemena. Iako fizički zahtjevan taj uspon uz Sljeme je prava blagodat. Čisti mis- li i pluća, osvježava, a zelenilo odmara. Priroda je toliko lijepa i netaknuta da te ostavlja bez daha. Naš cilj je visoko pred nama – to je sv. Misa na Sljemenu u 9 sati. Ide se vrlo brzo uz moljenje postaja Stepinčevog križnoga puta na pojedinim mjestima. Zajedno s ovom hrabrom gru- pom hodočasnika išle smo i mi. Dijelile smo s njima umor i znoj, molitvu i šutnju, smijeh i radost. Misu u kapelici na Sljemenu predvodio je biskup Mijo Gorski. Biskup Mijo svake godine vodi ovo hodočašće. Lagano pod- nosi hodanje jer je i sam planinar. Njego- va jednostavnost s osmijehom ili kakvom šaljivom primjedbom osvaja hodočasni- ke. Nakon sv.Mise kratki je odmor i kreće se dalje spuštajući se drugom stranom Slje- mena. Sada je to drugačija vrsta napora jer je jako puno nizbrdica na kojima tre- ba upotrijebiti svu snagu nogu u laganom spuštanju da bi se spriječio pad i kotrljan- je do podnožja sa svakakvim posljedica- ma. Nakon ovoga spuštanja svi mišići u tijelu se probude i već počinjemo osjećati kako bole potkoljenice i koljena i stopala i svaki odmor je dobrodošao, ali vreme- na za odmor nema. „Ne može se sjedeći do Bistrice“ kaže biskup Mijo. Nakon 12 sati hoda kroz šumu na Laz se izlazi oko 17 sati popodne. Svi se radujemo Lazu jer predstavlja kraj teškoga veranja po šumi ali i još iza Laza čeka nas nekoliko kilometara po asfaltu i taj dio hodanja po cesti čini mi se najtežim jer se hoda po tvrdoj podlozi i sa žaljenjem se sjećamo šumskih stazica sa puno lišća koje su me- kane kao tepih. U ovih nekoliko rečenica htjela sam vam dočarati taj naš hodočasnički put, ali vri- jedi pravilo: to se ne može opisati to treba doživjeti. Nakon svakoga hodočašća imaš Časne prljavih cipela! 21
  • 22. potrebu opet ga ponoviti. A da je to stavr- no tako vidi se u tome što svake godine broj hodočasnika raste i sve je više mla- dih. To s ponosom ističu i stariji hodočas- nici jer vide da su ispunili svoju misiju i ovaj 273 godine star zavjet Majci Božjoj prenijeli na mlađe generacije. Procesija svjetla bila je na Kalvariji, uz svetište na otvorenom, u Bistrici. Velika rijeka hodočasnika iz svih zagrebačkih župa slila se na ovaj prostor. Svatko ima svoju svijeću, svoje molbe i pozdrave Mariji, dok se penje uz brdo moleći kru- nicu. Poseban je i duboko simboličan doživljaj ove molitvene povorke. Ona ne prestaje kroz godine naše Hrvatske povijesti. Uvijek nas je u svim teškoća- ma krijepila snaga vjere. Kao i ove male svijeće u tami, svjetlilo je svjetlo vjere u životima vjernika. Svijeću nose stariji, ozbiljni i sa iskustvom godina, zreli ljudi, očevi obitelji, majke, mladi i djeca. Ako se ugasi svijeća netko iz povorke tu je da ti pomogne da ponovno upališ svoju svi- jeću na njegovoj. Neki ne nose svijeću ali su tu, prisutni u molitvi. Radujem se svake godine ako mogu sud- jelovati u jednom ovakvom događaju. Ove godine osjetila sam kako je važno to što smo išle zajedno u ovoj velikoj grupi zavjetnoga hodočašća. Često u hodu lju- di pitaju da li možemo, da li nam je teško. Osjećam kako na taj način pokazuju svoju radost što smo zajedno. Naša prisutnost za njih je ohrabrenje, što su nam često i govorili. Jedan od mladih hodočasnika gledajući nas kako se spuštamo strmi- nom posudio svoje štapove. Rekle smo mu da i njemu trebaju ali ga ipak nismo mogle odbiti jer se vidjelo koliko nam želi pomoći, koliko mu je drago što smo s njima što hodamo zajedno i što smo tu. Na Gorščici, velikoj livadi za odmor dok sam si točila vodu, gospođa koja radi u malom restorančiću dala mi je nekoliko toplih, ukusnih palačinki i toplu zagorsku štrudlu od jabuka. „Vi ćete se moliti za nas“ rekla je uz osmijeh. I ona je utkana u ovu zavjetnu povorku našega hodočašća. Utkana je i djevojka Tanja koja je rodom iz Zenice a razmišlja o duhovnom pozivu. I jedna mlada ekonomistica koja radi kao menadžer a svaku večer moli krunicu, i mnogi drugi. I sam biskup Šaško rekao je da mu je drago što smo prisutne i što hodočastimo zajedno s njima. Nama je ipak bila najsimpatičnija primjedba jed- noga starijega hodočasnika. Kada smo se redali u koloni pred Marijom Bistricom, pozvali su sve redovnice da stanu zajed- no, na čelu kolone. On je spontano naglas rekao: „Nama ostavite naše časne prljavih cipela, one su naše, ne dirajte ih! To nam je poziv da ostanemo uz ljude i s ljudima, srcem zagledanim u Isusa i njeg- ovu i našu majku Mariju. 22
  • 23. 23 Piše: s. Ana Gashi Koordinacija početka godine suradnje Vinkovske Obitelji u Slavoniji započela je uoči Duhova 23. svibnja 2015. godine u Belišću. Susretu su prisustvovale i naše sestre: s. Kaja Ljubas Provincijalka i s. Ana Gashi. Nakon misnog slavlja, predstavljajući sve prisutne, Ivana Pušić je pozvala goste da pozdrave nazočne. Prvi je preuzeo ri- ječ Igor Pranić u ime Udruge sv. Vinka Paulinskog. Naglasio je da zajedništvo u djelovanju čini snažniju potporu onima koji trebaju i čekaju da svjetlo Duha Sve- toga prođe kroz njih. Provicijalka s. Kaja Ljubas je istaknula ljubav prema bližn- jemu i ponudila suradnju svima govoreći o potrebama suradnje. Sestra Ana Gashi je rekla daje oduševljena današnjim ok- upljanjem te istaknula da se mora prošir- iti duh ljubavi. Potom su uzvanici svojim primjerom posvjedočili kako su ušli u Udrugu Prvi se javio Josip Šumiga koji je istaknuo da ga je pozvao p. Flavijan Šolc u udru- gu za koju do tada nikada nije ni čuo, ali je ipak pristupio sa svojom obitelji, i tako je pokrenuto u Borovu Naselju. Igor Pranić, nakon teške i preboljene bolesti srca, saznao je od svog pri- jatelja da se osniva Udruga u Bizovcu te se nakon, kako je rekao „susreta sa Isusom“ sve u životu promijenilo njemu i njegovoj obitelji te je sada na čelu jedne prekrasne Udruge i ljudi u njoj. Darija Balonek iz Bilja istaknula je da je dolaskom u Udrugu nakon nepoznanica i lutanja shvatila da su duhovni padovi u njenom životu ustvari bili pozivi za nju i njenu obitelj raditi i živjeti za Boga. Zdenko Bešlić, koordinator, odvažno je govorio o svom ulasku u Udrugu naglašavajući da su njemu i supruzi motiv bili poziv na molitvu za nerođene. Budući da i sami nemaju djece, molili su Isusa za tu milost. Na kraju su postali predsjednici konfer- encije u Ladimirevcima i žive pomažući bližnjima. Član iz Đakova Andrija je svjedočio o odlasku u Čenakolo pored Šarengrada i nošenju poklona u obliku šećera i brašna ne znajući da su upravo te namirnice bile potrebne korisnicima i članovima komune naglašavajući kako je upravo Duh Sveti bio taj koji tako sve posložio. Završavajući boravak u crkvi s. Ana je pročitala molitve sv. Vinka. Nakon svjedočenja, priređena je mala zakuska. Vlč. Jurić je posvetio medaljice koje su svi dobili na poklon od sestara i nakon toga okrijepljeni pošli put svetišta sv. Ane u Bistrince pored Belišća. Tamo se molila krunica i slavio Duh Sveti te molili zagov- or sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije. Obasjani milošću Duha i u duhovnom raspoloženju uputili se kućama. Otvorena Godina suradnje Vinkovske Obitelji
  • 24. Pišu: s. Cecilija Firić i s. Marija Babić 5-6. rujna 2015. u Grazu su Kćeri kršćan- ske ljubavi organizirale zajedničku pro- slavu 200-godišnjice rođenja Majke Leo- poldine Brandis. Ovaj svečani događaj za nas Marijine sestre je značajan i osobit po mnogo čemu. Još jednom smo imale prigodu doživjeti da pripadamo velikoj Vinkovoj obitelji, uspostavile smo kon- takt s mnogim granama „usmiljenki“ iz različitih zemalja, a sve nas je ujedinila i spojila naša utemeljiteljica, a njihova du- gogodišnja vizitatorica Majka Leopoldina Brandis. Sudjelujući i aktivno u ovoj pro- slavi shvatile smo da nismo same, da is- pred sebe i uza se imamo Kćeri kršćanske ljubavi i lazariste s kojima smo duboko povezane još od svojih početaka. Program je bio tako sastavljen da je os- likao pregled cijelog života Majke Leop- oldine: porijeklo, rođenje, poziv, odgovor na Božje izabranje i bogato djelovanje na polju kršćanske ljubavi. Život ove velike i izvanredne žene bio je odgovor na ljubav Božju koju je doživljavala u svojem živo- tu i drugima je prenosila. Istaknula je u svom referatu Sr. Mag. Christa Bauer i još osvijetlila njezinu veliku ljubav i štovanje prema BDM. Hodočastila je u Marijanska svetišta, tako u Mariazel, a znamo da je bila i na Trsatu, molila za Družbu i svoje sestre. Da je njezin život i danas suvre- men referat je prožela citatima svetoga oca Franje. Drugo izlaganje je imao Mag. Alexander Jernej CM i pokazao povezanost Majke Leopoldine s lazaristima. Prestavio nam Graz – proslava 200-godišnjice rođenja Majke Leopoldine Brandis „Ako je korijen svet i grane će biti svete“. M. Leopoldina „Ako je srce pripremljeno i slobodno, Bog će ga ispuniti, nastanit će se u njemu i djelovati“. 24
  • 25. je prilike onoga vremena, njezin veliki doprinos da dovede lazariste koji su ima- li neprocjenljivu ulogu u svim Vinkov- im ustanovama, a tako i u životu i radu same Majke Leopoldine i Kćeri kršćanske ljubavi. Inače, i mi Marijine sestre, lazar- istima dugujemo zahvalnost za njihovu veliku ulogu u nastanku i razvoju naše Družbe. Njihovom zauzetošću i velikim trudom mi smo danas Družba od Crkve priznata. I još uvijek su nam duhovna i moralna potpora. U mozaiku oslikavanja života Majke Leo- poldine i naša Družba predstavlja jedan kamenčić. Naša s. Cecilija Firić imala je izlaganje na temu: Tko je nama Marijin- im sestrama Majka Leopoldina Brandis? Naravno na njemačkom jeziku. Čitala je tako tečno i glatko kao da se i danas njime koristi. Bile smo ponosne što je naša Družba plod neumornog djelovanja i zalaganja Majke Leopoldine da odgovo- ri na mnoge potrebe svoga vremena, pa tako i na potrebu njegovanja bolesnika po kućama. U svome djelovanju nije poznavala granice, kao što su bolest, godine i zapre- ke bilo koje vrste. Posijala je sjeme – bol- ničke sestre koje se uz Božu pomoć una- toč mnogih poteškoća razvilo i nastavlja njezinu karizmu i danas. S. Cecilija je u svom izlaganju između ostalog prikazala djelovanje Marijinih sestara danas, kao i novi projekt „Apostolat čudotvorne medaljice“. Predavanje je bilo lijepo prih- vaćeno i popraćeno velikim pljeskom. Imale smo prigodu obići crkvu gdje je Majka Leopoldina krštena, kuću gdje je rođena, prvu kuću u koju su sestre došle itd. „Uvijek sa Isusom, u radu, radosti i patnji“. M. Leopoldina Crkva krštenja U dvorištu sadašnje kuće Izlaganje s. Cecilije Firić Kuća gdje su došle prve sestre 25
  • 26. Piše: s. Marija Babić ( Prema predavanju s. Božidare Goličnik) Budući da smo kao družba izrasle u okril- ju druge velike družbe, u godinama raz- voja i borbe oko osamostaljenja nismo dovoljno upoznali našu utemeljiteljicu. Drugi razlog je taj što nismo imali dos- tupne literature i njezinog životopisa na slovenskom ili hrvatskom jeziku. Ali u zadnje vrijeme, pogotovo nakon drugog vat. Koncila i u zadnjim desetljećima ta svijest i potreba među nama je sve pri- sutnija. Sve je više zanimanja, većeg pro- dubljivanja u karizmu i duhovnost kao i u cjelokupni život majke Leopoldine. Na zadnjem g. Kapitulu semo donijeli konk- retne odluke koje treba realizirati. Potrebno je tražiti izvore. Postoji potreba za životopisom na zdnanstvenoj razini. Mi kao Družba koju je ona utemeljila moramo je još više doživjeti kao svoju. Ona mora biti svakoj MS uistinu majka, uzor i ideal kako se ostvaruje volja Božja, kako se služi Bogu u siromasima i potre- bitima. Nadahnuće koje je Bog položio u srce na početku puta Majke Leopoldine utjelov- io se i ostvario u djelima ljubavi, koja su izvirala iz velike ljubavi prema Kristu prijatelju bolesnika i napuštenih. Taj dar, tu karizmu predala je nama Marijinim sestrama preko bolničkih sestara, a prije toga preko Kćeri kršćanske ljubavi. Na g. Kapitulu koji je održan u siječnju o. g. pitali smo se kako tu karizmu majke Leo- poldine kao Marijine sestre živimo danas. Obećale smo da ćemo se još više otvoriti za potrebite u današnjem vremenu. Maj- ka Leopoldina je vrata svoga srca otvorila širom Kristu i potrebnima. Također je i u drugima; svojim susestrama, suradnici- ma i laicima riječu i primjerom uspjela zapaliti oganj milosrdne ljubav koji je go- rio u njezinom srcu. Na što nas potiče MLB danas • Siromasi su bili u središtu njezinoga života jer je u njima gledala odraz Kris- tovog lica. • Mi Marijine sestre danas moramo pro- dubiti ovaj duboki i bliski odnos s Kri- stom kako ga je ona doživljavala. Staviti Krista i potrebite u središte našega života. • U življenju naše karizme danas još više se oslanjati na duhovnost sv. Vinka i mar- Poznavanje Majke Leopoldine Brandis 26
  • 27. ijansku duhovnost prema geslu koje nam je ostavila majka Leopoldina a to su Mar- ijine riječi: »Evo službenice Gospodnje«! • Majka Leopoldina je bila žena velike vjere, žena otvorena za suradnju s drugi- ma, znala se savjetovati s drugima, privu- ći suradnike, svoje rođake pa i druge koji su imali utjecaja u svijetu da se pridruže radu za siromahe. Prihvatila je i žvijela ri- ječi sv. Vinka: »Siromasima moramo po- magati na sve načine, sami i s drugima!« I mi se moramo otovoriti za suradnji s laicima. • Ako želimo ostati vjerne karizmi ma- jke Leopoldine moramo biti odvažne i hrabre kada je potrebno nešto promijen- iti. To se najbolje pokazalo pri sjedinjen- ju s Kćerima kršćanske ljubavi u Parizu i kod ustanovljenja Bolničkih sestara. Sve je to radila u razlučivanju, odricanju sebe i otvorenosti Kristu s jednim ciljem – po- magati siromasima i potrebitima svoga vremena. 27 Piše: s. Marija Babić Početkom godine je g. Anton Lavrič pred- ložio svoju ostavku na službu družbinog spirituala. Na molbu vrhovnog vodstva vizitator misijske družbe g. Pavle Novak je imenovao novog spirituala, a to je g. Dario Grbac. 19. rujna 2015. okupile smo se na Do- brovi prigodom primopredaje službe i novog imenovanja. Iz naše hrvatske pro- vincije bilo nas je osam sestara na čelu sa provincijalkom sestrom Kajom Ljubas. U 10,30 sati je bila sveta Misa koju je pred- slavio vizitator g. Pavle Novak uz koncel- ebraciju g. Antona Lavriča i g. Daria Gr- bca. Vizitator je pročitao i predao dekret p. Grbcu, povjerivši mu službu spirituala koji ima ulogu da nas poveže s misijskom Družbom sv. Vinka i da nas utvrđuje u duhu sv. Vinka i potiče da njegujemo baštinu koju nam je naša utemeljiteljica ostavila. On sam mora najprije biti zagri- jan riječju Božjom, a onda je nama posre- dovati. Iza objeda vrhovna voditeljica i obje pro- vincijalke su čestitale novom spiritualu i zaželjele puno Božjeg blagoslova u no- voj službi. Zahvalile su i g. Lavriču za sav uloženi trud i nesebično služenje kroz sve ove godine. Kao pravi Vinkov nasljedo- vatelj i sin upućivao nas na njegov prim- jer i pokazao kako se u njegovom životu očitovala kršćanska ljubav prema siroma- sima i svima koji su u potrebi. Još smo ostali u razgovoru i druženju, a onda smo se razišle u uvjerenju kako nas je i ovaj događaj povezao u zajedništvu i ljubavi. Bogu hvala za sve! Novi spiritual Družbe
  • 28. Piše: s. Ivana Vidoš Kao svake godine, tako i i ove, u našoj župi Blaškovec su se nizala različita slavl- ja i događaji: Prva sveta Pričest, podjela sakramenta Potvrde, gostovanje zbora „Zvonimir“ iz Dubrave, smotra zborova u Sesvetskim selima i dr. No, istaknula bih ovogodišnju proslavu Patrona naše župe sv. Benedikta. Razlog tome je i Zlat- na misa našeg župnika Hinka Goričanca. Duhovna priprema je počela na malo neuobičajen način; šestodnevnicom. Župnikova želja bila je da započne ned- jeljom a traje do sv. Benedikta. Tri dana voditelj je bio vlč. Dražen Radigović, a tri dana dr. Vlč. Denis Barić ceremonijar Za- grebačke nadbiskupije. Svaki propovjed- nik se na sebi svojstven način trudio oko duhovne obnove naših vjernika. Ipak, posebno me se dojmila jasnoća i konkret- nost vlč. Denisa koji je svakodnevna mis- na čitanja aktualizirao, kroz njih tumačio našu svakodnevnicu i poučio nas kako Božju Riječ utjeloviti i živjeti u svakod- nevnom životu. Istovremeno su tekle pripreme za pri- manjegostiju,aliizapočastitisvežupljan- je kako je to ovdje već postala tradicija za sv. Benedikta. Dan uoči blagdana okupila se skupina vjernika koja je pomagala oko uređnja crkve unutra tako i okoliša oko crkve. Tu bih osobito istaknula i pohvali- la mlade koji su se spremno odazvali. Sutradan-tijekom cijelog dana izmjen- jivali su se čestitari našem župniku, ali su se nizale i naše vrijedne domaćice sa svojim kulinarskim proizvodima. Bilo je tu raznih kolača, kiflica, pita, perica i ostalih slasnih delicija… Sve to s ciljem da se svaki župljanin nakon sv. Mise i tje- lesno okrijepi.Svetu Misu u 19 sati pred- slavio je zlatomisnik, a propvjedao je vlč. Vladimir Hren u zajedništviu s još pet- naestak svećenika. Pedeset godina može biti malo, ali može biti i puno, ovisi kako su proživljene. Naš Zlatomisnik je uistinu zauzeti“ radnik“ na njivi Gospodnjoj i zato je njegovih proteklih pedeset godina svećeništva puno, naglasio je propovjed- nik.Tijekom misnog slavlja pjevao je naš župni zbor sv. Benedikta koji se za ovo dvostruko slavlje posebno i s radošću pripremao. Za orguljama je bio prof. Vinko Glasnović, a zborom je ravnala s. Ivana Vidoš. Nakon popričesne molitve uslijedile su čestitke župniku-zlatomisni- ku. Čestitku uzoritog kardinala pročitao je naš dekan vlč Mario Brgles, župnik u Sesvetama. Zatim su kroz prigodnu re- Pedeset godina na njivi Gospodnjoj Iz naših zajednica 28
  • 29. citaciju, u ime djece čestitku izrekle se- stre Antonija i Veronika Perić. U ime cijele župe čestitao je župljanin Dalibor Bastalec, a prigodni poklon uručio ekon- omski vijećnik Željko Obad. I na opće iznenađenje svih, župljanin Dragutin Filipović je pročitao čestitku opata ben- ediktinaca iz Monte Casina. Dragutin sa svojom suprugom Željkicom posjetio je Monte Casino dok su hodočastili u Rim i tom prigodom se sesreo s tamošnjim opatom samostana.Na kraju je župnik svima zahvalio ne krijući radost i ganuće, a niz obraz je kliznula i pokoja suza ra- dosnica. I s pravom! Poslije euharisti- jskog slavlja svećenici su pošli na večeru u župnu kuću, a svi vjernici su se mogli počastiti u kripti ispod crkve svim onim, a toga je bilo podosta, što su naše čestite domaćice pripremile. A muškarci su se iskazali kuhanjem kobasica. Druženje se nastavilo do kasno u noć kako to i priliči ovako velikim slavljima. Bilo bi uistinu nepravedno ne istaknu- ti dvije izuzetno važne vrline za jednog svećenika, a naš župnik-zlatomisnik ih posjeduje. A to su izuzetno dostojanstve- no slavljenje sv. Mise i drugih sakramena- ta i svakodnevno, baš svakodnevno pol- satno dežuranje u ispovjedaonici. Upravo zbog toga ostalo mu se može „prigledati kroz prste“! Bog ga blagoslovio i poživio ma gdje bio!PROSLAVA SVETKOVINE MARIJE KRALJICE Na svetkovinu Marije Kraljice u našoj zajednici je bilo posebno svečano, jer je naša samostanska kapela posvećena Mariji Kral- jici. Sestra Mirjam s puno ljubavi se potrudila urediti i lijepo aranžirati kapelu jer nakon dužeg vremena opet će se u nju ok- upiti naši vjernici, a željela je na taj način i počastiti našu Mariju Kraljicu. Svetu Misu je predslavio vlč. Josip Vragović, župnik iz Gornje Rijeke, koji je u samim početcima gotovo svakodnevno slavio svetu misu u našoj kapeli. Rado se odazvao jer je naš žup- nik taj dan hodočastio na Trsat.Prije sv. Mise molila se krunica i litanije Majke Božje kako se to uvijek i činilo, a lijepi broj vjerni- ka se okupio. Nisu krili radost što ponovno mogu biti u kapeli koja je zapravo početak sadašnje župe. A na sv. Misi je pjevao naš župni zbor koji također ima svoje početke u ovoj kapeli. Vlč. Josip je započeo svoju propovijed na malo neuobičajen način stihovima jedne pjesme: ” Kako je lijepo vidjeti te opet…! Iz- razio je tim stihovima radost što opet nakon puno, puno, godina vidi ista lica koja je već tu susretao. Propovjednik je naglasio da nam Isus nije Mariju dao za majku u nekim lijepim okolnostima nego upravo s križa, stoga je njena uloga kao majke nezamjen- jiva u našim životima, obiteljima i Hrvatskom narodu. Posebno se osvrnuo na litanijske zazive: Kraljice obitelji, Kraljice mira i Kraljice Hrvata. Kada bi ona uistinu bila Kraljica obitelji, Kraljica mira i Kraljica našeg naroda sve bi bilo drugačije… Nakon sv. Mise uslijedilo je naše druženje za stolom gdje su se pridružili i neki naši vjernici-dobročinitelji kao i sestre iz Zagreba. Sestre iz Blaškovca 29
  • 30. Piše: s. Mirjam Dragičević Kako je uvijek u našem narodu lijep običaj, jedan nutarnji poticaj i želja hodočastiti u neko Marijansko svetište za blagdan Velike Gospe, tako je bilo i ove godine. Rijeke naroda diljem svijeta hodočaste u neko od svetišta te se svi mi okupljamo toga dana oko naše Nebeske Majke. Razmišljajući koje Marijansko svetište pohoditi ove godine, dobile smo ponu- du fra Ivana Markanovića da pođemo s njim u Kamensko. To je jedno prekrasno Marijino svetište kod Karlovca, tik do rijeke Kupe. Evo lijepe prilike hodočas- titi Majci Božjoj tamo po prvi put. Otac Juraj Domšić prior pavlinskog samosta- na pozvao je fra Ivana Markanovića da na Veliku Gospu predvodi Euharistijs- ko slavlje i propovijeda. Tako je fra Ivan ponudio s. Ivani da pođemo s njime u to svetište. Naravno, odmah smo rado prihvatile. S nama su pošle i naše dvije župske surad- nice gospođa Mirjana Pezelj i njezina kćer Klara. Iz Dubrave smo krenuli u osam sati, a u deset sati smo stigli u pavlinski samos- tan u Kamensko. U Kamenskom zajed- nicu sačinjavaju četiri svećenika i jedan brat. Po dolasku smo se najprije osvježili ponuđenom okrepom. Bilo nam je neu- godno, ali smo bili i ugodno iznenađeni njihovom pažnjom prema nama una- toč tolikom radu oko pripreme ručka za goste. Uslijedila je svečana procesija u kojoj su djevojke u narodnoj nošnji nosile kip Gospe Kamenske uz pratnju njihove gar- de, a sve je popraćeno pjesmom i molit- vom. Iznenađena sam tako brojnom pro- cesijom. Zaista ovo naše okupljanje oko Blažene Djevice Marije je vidljivi znak i pokaza- telj naše vjere u Boga. To je zajedništvo s braćom i sestrama koji se na isti način ok- upljaju u Marijanskim svetištima iz istog razloga; da susretnu Boga i da zajedno os- luhnemo što nam to Bog progovara kroz Marijinu vjeru. Vjera sazrijeva i raste s ljudskim bićem i u ljudskoj osobi. Mari- VELIKA GOSPA U SVETIŠTU KAMENSKO 30
  • 31. jino Uznesenje je početak i slika Kristove Crkve, i putokaz nade i vjere vjerničkom, kršćanskom narodu Božjem. Mi vjeruje- mo da je Bl. Dj. Marija uznesena na nebo. Ispovijedamo onu vjeru koju smo primili, koju Crkva baštini od početka. Odnosno kod dovršetka Marijina života na ovoj zemlji. Ruže položene na mjestu odak- le je Marija uznesena simbol su njezina djevičanstva i proslave. Marija je cijelog svog života bila povezana s Bogom. Ona je motrila tijelo svoga sina i u radosnim trenutcima kada je odrastao, kada je učinio prvo čudo u kani Galilejskoj, ali je u svoje naručje primila i mrtvo tijelo svo- ga sina. Ona je nakon smrti i uskrsnuća svoga sina bila dionica apostolskog zbora koji moli za dolazak Duha Svetoga. Kao vjernica slavila je Euharistiju zajedno s apostolima. Primala je Tijelo Kristovo u Euharistiji znajući da je to isto tijelo koje je ona u svom tijelu nosila i rodila. I koje je postalo nama hrana spasenja na našem životnom putu. Ona nas upućuje da mo- trimo tako Tijelo Krista Gospodina kao što ga je ona motrila. To je put koji nam Marija pokazuje, da u vjeri sazrijevamo i rastemo motreći Tijelo Krista, a Krist nam dolazi u susret na isti način po svojoj Ri- ječi Evanđelja i Euharistiji po kojoj nam daruje svoje Tijelo žrtvujući se za nas. On nam daje sna- gu po Euharistiji da možemo ustrajati na svom životnom putu. Mi u Mari- ji koja je putokaz nade i utjehe našem vjerničkom životu nalazimo snagu jer nas ona razumije. Ona je prošla svoj životni put prateći Krista Gospodina te i nas želi uputiti i dovesti Njemu. Upućujmo joj svoje mo- litve koje će ona staviti u Srce svoga sina da nam on da snage i jakosti kako bismo postigli onaj konačni cilj naše vjere. A to je cjelokupno spasenje našega bića i da zajedno s Marijom budemo proslavljeni. Bile su to riječi fra Ivana Markanovića. Zaista naša nas Nebeska Majka okuplja oko sebe i vodi nas svome sinu Isusu. Kad Marija moli s njom moli cijelo nebo. Ona je bila savršeno čista pred Bogom i ljudi- ma. Ona je kako onda tako i danas usm- jerena na druge. Na malene i obične i one prezrene ljude. Neumorna, s osmjehom i pjesmom na usnama iz kojih je izvirala njezina vedrina duše. Ona se prigiba k nama kao brižna majka. I na kraju, za one koji još nisu imali pri- liku pohoditi ovo Marijansko svetište mogu reći da je prekrasno, i neka ga po- hode čim im se pruži prilika! Doista je prekrasno! Lijepa priroda! Čist i svjež zrak! Čista, zelena šuma uz izrazito kriv- udavu cestu što mene osobno osobito ve- seli. Samostan je na lijepom mjestu, a pogled na okolicu predivan. Iz svega ovoga doživljenog izvire iz srca zahvalnost Velikoj Gospi i onima koji su mi ovo omogućili. 31
  • 32. Piše: s. Samuela Markanović Kad čujemo riječ poziv, odmah pomis- limo na redovnički ili svećenički tj. duhovni poziv. No ova riječ ima puno veći i širi spektar značenja u našem ljuds- kom i vjerničkom životu. Svaki dan i sva- ki čas upućen nam je poziv da živimo, da ostvarujemo Božju volju, da oblikujemo svoje odnose s drugima, da izgrađujemo Božje kraljevstvo, da se radujemo, da po- mažemo drugima, da ljubimo Boga i svo- je bližnje… Razmišljajući o pozivu na život, o toj predivnoj stvarnosti da je Bog u svojoj ljubavi odlučio podariti nam postojanje, uvijek iznova stojim pred jednom tajnom koja u meni budi radost, divljenje, zah- valnost, čuđenje: Kako to da je Bog htio da baš ja postojim…. Od prvih trenuta- ka našeg života pa sve do sada okružuje nas njegova dobrota, milost, milosrđe i ljubav. Mi nismo samo njegova stvorenja nego izabrani biti ljubljena djeca, dionici njegova života i svetosti. Kad čitam Evanđelje primjećujem da je Isus volio gozbe. Usporedio je vječni život s kraljevskom gozbom, na posljed- njoj večeri za vrijeme gozbe ostavio je pečat svoje ljubavi među nama, a to je Euharistija. Zadivljuje me Isusova čežn- ja da se preda ljudima u svojoj potpuno besplatnoj i neopozivoj ljubavi. U jednoj od priča o gozbi spominju se sluge koji se nisu htjeli odazvati na gozbu. Uvijek mi je bila tajanstvena ta priča… i nametalo mi se pitanje, zašto se pozvani nisu htjeli odazvati? I zaključila sam da se i meni to događa da nisam spremna svaki put s ra- došću i oduševljenjem, sa živom vjerom i ljubavlju pristupati Isusovoj gozbi. Poziv na život skriven s Kristom u Bogu je srž našeg posvećenog života. Intima s Bogom, njegovanje tog odnosa zahtjeva potpunu pozornost i budnost a pretvara se u zajedništvo, nježnost i ljubav. Sveti Vinko gajio je tako živu i stvarnu blis- kost s Bogom da je s lakoćom prelazio iz Bliskost s Bogom 32
  • 33. razgovora s ljudima u razgovor s Bogom i obratno. Euharistija je Božja čežnja da nam uvijek bude blizu, da nas hrani i liječi, da nam daje odmora na putu. Posebno je prelije- pa slika Isusa, dobrog Pastira, koji uzima na svoja ramena slabost i krhkost ljud- ske naravi, traži nas. nosi, povija rane i liječi. Ono što nam se često događa kad svaki dan pristupamo Euharistiji jest da zaboravljamo na ljepotu i čudesne učin- ke Isusove Žrtve za nas. Površnost i ne- spremnost uskraćuju nam primati preo- bilne plodove euharistijskog blagovanja. Molitva i slušanje Božje Riječi je najbolji način da Bogu otvorimo svoje srce, da mu govorimo iz duše, jednostavnim ri- ječima, s povjerenjem. Ponekad riječi nisu potrebne, dovoljno je nakon napor- na rada, službe, obaveza odmoriti se u tišini i prepustit se nježnoj Božjoj ljubavi. Gospodin zna što nam je potrebno i sam oblikuje naš život po svojoj Providnosti, ako mu dopustimo da nas vodi i poučava. U ovom prepuštanju svoga života u Božje ruke jest tajna svetosti, no ipak tako nam je teško pustiti se i ostaviti svoje zemal- jske sigurnosti. Dopustiti da Bog bira što je za nas dobro i poput Marije otvoriti se za Božje misli i njegove planove s našim životom. Poziv na svetost smatram da je za nas re- dovnice prioritet. Tom pozivu vrijedno je posvetiti svu brigu i pozornost. U bilo ko- jem poslu ili službi pozvani smo primati Boga u svoj život i ne zatvarati mu vra- ta srca. Posebno nas sv. Vinko potiče da budemo otvoreni za potrebe siromaha i napuštenih u kojima se krije Kristovo lice. To znači vjerno slijediti poticaje njegova Duha. Marija je tako bila potpuno sprem- na i otvorena za Boga, za njegovu volju. Ona, koja je savršena Zaručnica Duha Svetoga svojim majčinskim zagovorom može i našu dušu pripremiti da na svaki Božji poticaj odgovorimo spremnim „da“, Neka mi bude... Piše: s. Mirjam Dragičević Svatko od nas je na ovoj zemlji važan i vrijedan pažnje i ljubavi drugoga. Kad kažem svatko, onda nitko nije izdvojen. U današnjem govoru udomaćila se rečen- ica: “Ovome treba pomoći, onome ne!“ Svima je potrebna pomoć! Svaki čovjek je jednako važan; i ti brate i ti sestro i ja! Svi mi volimo da nas netko sasluša, da nam netko pokloni osmjeh, uputi lijepu riječ, odvoji malo svoga vremena za nas. Bog nije stvorio čovjeka da bude sam, nego mu je dao družicu. Nitko ne voli biti sam. Čovjekovo poslanje na zemlji nije da bude sam, nego da bude sa i za drugoga. Ne bojmo se izaći iz našega uhodanog, osamljenog života, nego se okrenimo i otvorimo svoje srce za drugoga. Ljudi su uistinu željni susreta i razgovora, priznali to ili ne. Svi mi doživimo neku unutarnju živost i blagi osmjeh na licu kad nam netko posveti pažnju, svoje vrijeme… Ova mis- MJENJAJMO SVIJET POSLANJEM 33
  • 34. ao ne da mi mira! Tu sam za druge! Pitam se, ostvarujem li to doista? Ne bježimo li često, ne zatvaramo li se u sebe čuvajući grčevito “svoje“ vrijeme, umjesto da ga darujemo drugome!? Doš- lo je čudno vrijeme kojemu smo se tako lako prilagodili. Posvećujemo pažnju manje-više uglednim osobama, imućni- ma, učenima, onima koji su nam na neki način posebno dragi i mi njima i to je to! Je li to ispravno? Jesmo li na zemlji samo za takve? Što je s onima koji su sami, ostarjeli, siromašni, neuki, ranjeni iznu- tra, na rubu društva…? Nismo li upravo takvima potrebni? Često se čuje izjava: „Ne možemo svima pomoći, ne stigne- mo, nemamo vremena!“ I tako opet naše vrijeme biva darovano samo odabrani- ma - istima. Pitam se zašto sam na ovoj zemlji, na ovoj župu, u ovoj zajednici? Zar doista samo zbog dužnosti koja mi je povjerena? Ne, moj život se ne sastoji samo od rada, nego i od suživota s ljudi- ma. Taj suživot traži od mene upravo sve ono prije navedeno. Danas ti brate, sestro, trebaš pažnju, li- jepu riječ, pogled, moje vrijeme. Možda samo stisak ruke, zahvalnost, priznanje tebe kao osobe… sutra to trebam ja. Ne- kome danas treba utjeha, s nekim opet ujutro imati više strpljenja, nekome popodne pomoći u nečemu. Svi imamo na to pravo. Nitko ne bi smio biti iskl- jučen ili zapostavljen. Ja ne smijem i ne mogu biti više važna nego li ti brate, se- stro. Svi smo jednako važni. I svima to treba omogućiti. Na ovoj zemlji imamo upravo to poslan- je - za drugoga! Pozivam te brate i sestro da mijenjamo najprije sebe u odnosu na ovo razmišljanje. Krenimo danas i ja i ti ispočetka. Mijenjajmo svijet ovim po- slanjem. Naravno, to ne možemo ostvari- ti sami. Zato tražimo pomoć. Bog nam je darovao život, poslanje, sposobnosti, darove, ali majka Marija ima iskustvo života za drugoga. Zato molimo Nju da bude s nama, da nas poučava kako to ost- variti. Radimo s Marijom! Piše: s.Martina Đorđević Razmišljam o križu i poteškoćama koje su s njim povezane. Riječ ''križ'' je danas mnogima postala odbojna. Po svaku ci- jenu gleda se kako izbjeći križ, a ne kako ga prihvatiti i nositi. U takvim ovozemal- jskim razmišljanjima, mi Bogu posvećene osobe, moramo križ prihvatiti i nasljedo- vati Isusa, jer smo pošli njegovim putem. Redovnica sam i moj je život okružen svijetom pa je ponekad teško reći Isusu „ja ću s tobom na križ“. Kršćanin ne smije zaboraviti Kristove riječi: ''Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.''(Mt 10,38) To znači nema kršćanina bez križa. Mi imamo zadatak: prihvatiti jedna drugu. To je vrlo zahtje- van križ. Ali bez truda, muke i trpljenja ne može se doći do cilja. Ponekad se pi- tam kako mi očekujemo raj kad izmiče- mo svemu što treba malo pretrpjeti. S Marijom pod križem 34
  • 35. Onaj tko ne prihvaća svoj križ nije dos- tojan Krista. Zapitajmo se kakav je naš stav prema križu? Imamo li hrabrosti kao naša nebeska majka Marija koja je uvijek i po svaku cijenu prihvaćala Božju volju. Od Isusa je pod križem primila novo po- slanje da bude majka svakog od nas. Sus- rećemo je podno križa, u svojim osobnim trenucima, trpljenjima i bolima ili je sus- rećemo negdje drugdje, a ona nas dovodi do Isusova križa da razmatramo i prima- mo njegovu ljubav koja teče iz njegova ranjenog boka. Ili pak zbog straha od križa – poruga drugih, mržnje, ružnih ri- ječi koje bi mogli primiti na svoj račun – ne prihvaćamo ono što Bog traži od nas. Sjetimo se da je sv. Pavao napisao Korinć- anima da među njima nije htio znati niš- ta osim Isusa Krista, i to raspetoga. Naša majka poznaje sva probodena srca, neka nas ona vodi u svim pothvatima i nasto- janjima oko izgradnje kraljestva Božjega u nama i u svijetu. Ne budimo ispunjeni strahom nego ljubavlju i onda ćemo moći prihvatiti križ. Na taj način postajemo slični Isusu, tada s pravom možemo reći, sagori mi u srcu ljubav prema sebi i zapali u meni ljubav prema tebi i tvome križu. Tražimo Isusa raspetoga i onda ćemo čuti anđelov glas: ''Vi se ne bojte! Ta znam Is- usa raspetoga tražite! Uskrsnu! Nije ovd- je! (Mk 16,6) A kad vidimo da je taj Isus koji je bio raspet uskrsnuo, onda će naša radost biti ogromna. Onda ćemo htjeti trpjeti s Isusom jer znamo da nas čeka uskrsnuće, da nas čeka Isus, naš Zaručnik u svom kraljevstvu ljubavi i mira! Stoga zajedno sa svetom Edith Stein recimo: ''Zdravo križu, nado naša!'' Zato živimo radosno i temeljito svoj re- dovnički život koji nam je darovan, kako bi drugi u nama mogli prepoznati Kristov lik. U OČEVU DOMU! Moja se draga mama Višnjem Ocu preselila. Baš onako mirno Kako je oduvijek željela. Sakramente svete Crkve Pri punoj svijesti primila A u noći prije kome Samo se pobožno krstila. Nas tri kćeri i sina Samo je milo gledala Znajući da je Iva daleko Njoj je blagoslove slala. Zvonkine ruke ljubeć U dubok san je pala I tako plitko dišući Dva dana je izdržala. Iz daleke Amerike Unuka ti Gospod šalje Da isprati tvoje tijelo I da potom ide dalje. Za sve dobro Bog nam plaća Sve stostruko On uzvraća Zlatnim slovom knjigu piše Što je krivo neka briše. Počivaj mirno mama Uz kosti svoga Bože Znam da si čvrsto vjerovala Da Gospod iz praha uskrsnuti može. Sretna što sam uz tebe bdila Dok si tako bespomoćna bila. Sad uživaj kod svog Boga. To si mama zaslužila. s. Monika Kutleša 35
  • 36. Piše: s. Slavica Tubak U subotu 30. svibnja u provincijalnoj kući u Osijeku održao se drugi susret štovatel- ja BDM Čudotvorne medaljice. I ovoga puta okupilo se oko tridesetak štovatelja. Na početku susreta pozdrav nam je upu- tila i ohrabrila nas svojim riječima naša Provincijalka s. Kaja Ljubas izrazivši do- brodošlicu svima. A ovaj radosni susret obilježili smo u znaku molitve sv. Kru- nice i Litanija BDM te molitvom Vječne devetnice na čast naše Gospe Čudotvorne medaljice. Neka nas Bezgrešna stavi pod plašt svoje bezgranične ljubavi i dobrote i neka nam da snage da u našem svakod- nevnom životu budemo istinski svjedoci radosti. SUSRETI ŠTOVATELJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE Piše: Piše: s. Jelena Lončar Na poticaj male Irme Cecilije i njezine mame Antonije organizirali smo susret za djecu. Ovaj prvi susret okupio je djecu prvih, drugih, petih i šestih razreda, ali i onih manjih. Roditelji su se pobrinuli da svoju djecu dovezu i na kraju vrate doma. Susret ja zbilja bio vrlo dinamičan. Pon- ovno su dječji smijeh i galama odzvanja- li samostanom na Srebrnjaku 15. Tema ovog susreta bila ja Katarina i medaljica. Predstavili smo djeci lik Katarine i up- oznali ih sa Čudotvornom medaljicom. Pjevali smo, slušali jedni druge, aktiv- no radili i molili. Zahvaljujem svima za suradnju posebno roditeljima koji su se odazvali pozivu i dovezli svoju djecu. Na- dam se da ovo neće ostati zadnji susret, spremamo novi još zanimljiviji u rujnu. Čekaju vas vaše časne Cecilija, Magdale- na, Violeta, Armela, i Jelena. Bog vas blagoslovio! A donosimo vam i razmišljanja samih su- dionika ovog susreta! PRVI SUSRET DJECE BEZGREŠNE 36
  • 37. U subotu 20. 06. 2015. ja i moja sestra Matea išle smo u samostan kod časne se- stre Jelene Lončar. Tamo je bilo puno djece s kojima smo se upoznale. Sestra Jelena nam je ispričala događaj o svetoj Katari- ni Labaure i čudotvornoj medaljici. Puno smo toga čule a između ostalog naučile i vidjele što je samostan. Poslije toga smo imali radionice, sa četiri različita zadat- ka. Sva su djeca lijepo sudjelovala i na kraju smo svi pokazali jedni drugima što smo radili, naučili i zapamtili. Išli smo i u kapelicu gdje smo molili molitvu Gospi od Čudotvorne medaljice. Časne su nam svi- ma podijelile male čudotvorne medaljice te nam rekle kad smo tužni da ju stisnemo i Marija će nam pomoći. Časne su nam pri- premile čašćenje, slatkiše i grickalice. Bio je to super proveden dan u samostanu. Ena Bošnjak, 7 razred Bili smo na druženju u samostanu. Tamo sam upoznala nove prijatelje i prijateljice, ali isto tako i nove časne a to su: Magdale- na, Armela, Cecilija i Violeta. Radili smo u grupama a moja grupa je izrađivala zastavu Djece Bezgrješne. Bilo mi je super dobila sam medaljicu i molitvenik. Taj dan mi je bio najbolji dan. Matea Bošnjak, 6 razred O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo. 37
  • 38. Zdravo Marijo! Zamislite da pored šume ne vidite stablo… Pišem ovo svjedočanstvo kao zahvalu Majci, koja je došla do mene. Dokaz kako je Božje milosrđe uis- tinu naša karta spasenja! Kroz moj trnoviti put k Bogu petljao se labirint misli i shvaćanja onog uz- višenog stanja na Nebu i tko je tko. Bog, Stvoritelj neba i zemlje, dobri Otac, ali i Sudac. Sin, Riječ Očeva po kojoj je sve stvoreno, čista ljubav i Janje koje se dalo za naše otkupljenje i spasenje. Duh Sveti, Posvetitelj, Rasvjetljenje, sig- urni vođa i savjetnik na putu života. A Marija? Znala sam sve o Mariji, a opet ju nis- am poznavala. Nisam ju osjećala. Tko je ta žena u plavom, vijenac od dvanaest zvijezda ponad glave, što stoji na kugli zemaljskoj satire glavu zmiji, ruku ispruženih niz tijelo iz čijih prstiju izlaze zrake i padaju na kuglu zemaljsku? Sva lijepa. Ja je nisam doživljavala. Ružno je to za priznati, ali tako je. Kako sam zakročila u stvarni svijet, onaj u kojem ima Boga, ne onaj u kojem sam živjela, doživjela sam Milost i Ljubav. Doživjela sam mir i radost. Divno je biti Isusov, divno je biti opran, divno je biti spašen. Ponesena ljubavlju, krenem ja u istraživanje. Ču- jte, morate malo krenuti, mise, duhovne obnove, molitve, zajednice, iako je nešto konstantno nedo- stajalo. Ljudi oko mene su štovali Mariju, a meni je bila tek ono, lik u Isusovom životopisu. Usput, nisam uopće doživljavala niti shvaćala što znače litanije i zazivi i kome se to uopće da nabrajati iznova i iznova. A sve će to tek dovesti k nečemu. Moj duhovnik, ako ga smijem tako nazvati, poz- vao me u svoju karizmatsku zajednicu gdje sam istinski pronašla svoje srce kod Isusa. Jednog mo- litvenog susreta prilazi mi voditeljica zajednice, onako iznenađena, kaže, pa ti nemaš Medaljicu? Svjedočanstva 38
  • 39. Ja potvrđujući, uzmem medaljicu i stavim oko vrata slušajući upute i priču o njoj. Taj petak krunica je bila drugačija. Počin- jala je imati smisla. Za vrijeme jednog hodočašća u Međugorje, obratila sam se Majci, tako tužna: "Majko, oprosti mi što sam prazna. Ne želim to. Radi što trebaš". Teško je biti među tolikim tisućama ljudi „sam i prazan“ No, Ona je znala što treba i kako treba. Za početak sam znala dodir- nuti medaljicu sa srcem, moleći žarko za neku potrebu. Nevjerojatno je kako se želje ispunjavaju i to jako brzo, naravno ako je želja plemenita i na dobro drugome. Mari- ja je uzela projekt "Tanja" i vjerovala u to. Svojom majčinskom ljubavlju i brižnošću čekala je jednu dušu da nakon tolikih go- dina sklopi konačno ruke s povjerenjem. Divna je ta Majka, zaista. I sad mogu reći, svaki zaziv litanija malen je, koliko Ona zaslužuje. Ali to nije sve! Kako u svakom procesu ima uspona i padova tako i u ovome. Udaja, privikavanje na novu sred- inu i kasnije rođenje moga djeteta, sve me to malo držalo sa strane, stanje mirovan- ja. Marija je bila vjerna, čekala na istom mjestu, samo Tanja nije. Listajući portale naletim na članak o Mar- ijinim sestrama Čudotvorne medaljice, čitam i o apostolatu Čudorvorne medal- jice za laike koji su pokrenule. O Bože, osjećam da je to za mene. Baš bi to bilo to što bi me smirilo ispunilo. Žurno pošal- jem mail da zatražim koju medaljicu. Časna sestra mi je poslala kako blagoslovljene medaljice tako i mo- litve i pristupnice k Štovateljima Čudot- vorne Medaljice i „mali molitvenik“. Ponesu nas trenutne situacije i neke životne okupacije jednostavno čine svo- je. Dok je Marija tiho i strpljivo čekala i ponovno pokucala na moja vrata! Zdravo, Tanja! Imam plan za tebe, želim da budeš moj apostol! O Majko Marijo hvala ti. Evo me sa mojom obitelji, životom, sa tolikim osobama koje su u mom životu. Moj prvi molitveni susret, susret sa Što- vateljima Čudotvorne Medaljice na Sre- brnjaku 15. u Zagrebu bio je znak, znak da sam konačno doma. Sestre su nas prekrasno primile i poklonile nam vri- jeme kvalitetnim i bogatim sadržajem. Tema molitvenog susreta bila je „Mariji- na vjera“, što se duboko urezalo u moje srce, osvijetljena i osmišljena je moja sva- kidašnjica. Rekla sam da! Prepustila sam se i prepuštam se. Gospa nas oblikuje, nit po nit, da budemo svjetlo u ovom tužnom zapletenom svijetu. Želim svima ljubav Majke Marije, koju ona daje, pouzdanje i mir! Svima toplo preporučam da dođu na sus- rete štovatelja! O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo. Tanja 39
  • 40. Ležala sam na KBC Zagreb – Rebro, na liječenju od epilepsije. U pitanju su bili teški napadi kojih je bilo više puta dnev- no, ponekad su bili neizdržljivi. Jedan dan bila sam već na rubu snaga, znajući da me kod kuće čeka obitelji i dvoje male djece. Zazivala sam Gospu i Isusa da mi pomog- nu i udijele snagu da prihvatim svoje stan- je i da idem kući donekle smirena. Izašla sam iz sobe i onako utučena, plačna, zdva- jajući, šetala hodnikom. Prišla mi je jedna časna sestra, nasmiješila mi se zagrlila i upitala što mi je zašto sam tužna uplaka- na. Ja sam joj samo rekla kako ne bih bila tužna kad bolujem od teškog oblika epilep- sije. Ona me pitala koga imam i dala mi malu medaljicu sa puno toplih riječi. Blagim glasom je rekla: „Uzmi, to ti je Čudotvorna medaljica, draga Gospa“, a sutra ću doći donijet ću ti Knjižicu-mo- litvenik gdje ćeš pročitati o medaljici. Ja ću moliti za tebe da mogneš prihvatiti tu svoju bolest i za doktore da ti dadnu pravi lijek“. Sestra je žurno otišla jer je morala raditi pretrage po raznim odjelima. Ja sa osjeti- la neko olakšanje za koje sam molila od Gospe prije susreta. Ne znam izreći, ali znam da je meni taj dan Časna bila po- slana od njene Gospe. Otišla sam u sobu, medaljicu zakvačila na krunicu od koje se nisam odvajala. Sutradan je došla Časna sestra dala mi preklopnicu na kojem je bio lik BDM oko kojeg je pisao zaziv „O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“ (Meni je ta slika bila predivna i topla), molitvenik za mene i moju mamu. Stisnu- la mi ruku i rekla: „Moli ovaj zaziv često. Polako sve pročitaj pa mi se možeš javiti imaš na poleđini toga kartončića sve, adre- su i telefon“. Časna je žurno otišla poslom. Ja sam sutradan bila po planu otpuštena kući. Pročitala sve kako mi je časna rekla. Moja mama je isto pročitala tada smo nas dvije poželjele biti štovatelji BDM Čudotvorne medaljice što smo i učinile poslavši ispun- jenu pristupnice. Ponekada se čujem sa se- strom i to me podiže i hrabri. Od tada se ne odvajam od medaljice, molim posvetu i zaista je čudotvorna. U životu i obitelji se puno toga izmijenilo. Ja sam prihvati- la bolest kao sredstvo iskupljenja u ovom životu kojega sam dobila na dar. Što mogu radim, a kada sam i krevetu molim, hek- lam ili izrađujem razne ukrase s kojima druge razveselim. Od sestre sam dobila još molitvenika (Vječnih devetnica) i Čudotvornih medal- jica. Podijelit ću ih prijateljicama s kojima sam pričala o toma pa ćemo sa našom djecom zajedno moliti. Antonija Moli ovaj zaziv često 40
  • 41. 41 Piše: s. n. Ivančica Fulir Novicijatu je ponovno stigao jedan za- nimljiv zadatak: snimiti kratki filmić o našoj Družbi. U pomoć nam je ubrzo pritekao naš pri- jatelj Dominik Knezović, aktivan student SKACA, dogovor je odmah pao i krenuli smo u akciju. Osim snimanja zajednice u Durmitorskoj, posjetili smo nekoliko zajednica, Blaškovec, Srebrnjak a jedan dan obišli smo našu Slavoniju posjetivši Strmac, Požegu i Novu Kapelu. Snimali smo sestre na njihovim radnim mjestima, bolnicama, domovima, školama, odnos- no našem prirodnom okruženju. Prvotni blagi strah i trema zbog snimanja svugdje je nakon par minuta nestala te smo sni- mili predivne kadrove sestara, sada nam predstoji najteži posao a to je sabiranje snimljenog materijala od nekoliko sati i rezanja u svega nekoliko minuta. Javlja se pitanje što staviti u ovaj filmić, a što ćemo tek koristiti u budućnosti. Bilo je lijepo gledati i snimati sestre na njihovim zad- acima, a posebno slušati ljude dok govore što im znači prisutnost Marijinih sestara u njihovim životima. Tako smo snimi- li izjave naših siromaha koje obilazimo, bolesnika koje njegujemo, svećenika i doktora s kojima surađujemo. Pohvale i zahvale za naš rad doslovno su prštale na svakom koraku, tako da je i naš snimatelj koji se na ovaj način pobliže upoznavao sa Marijinim sestrama komentirao, pa zar kod vas baš svaka sestra toliko radi s bole- snicima i siromasima? Pa to je vrhunski. Vjerujemo da će nam filmić dobro doći u radu s mladima, u župama kada pred- stavljamo našu Družbu i u raznim dru- gim prigodama. Jedno veliko hvala svim sestrama na ot- vorenosti i spremnosti na suradnju prili- kom odrađivanja ovog projekta. Vijesti iz novicijata
  • 42. Već treću godinu za redom u organizaciji HKVRPP organiziran je od 13 do 20.7. ljetni kamp za mlade na Otoku Cresu pod vodstvom Marijinih sestara s. Slavice Tu- bak i s. Jelene Lončar. Ovoga puta tražilo se koje mjesto više, ali bilo je i onih koji su se odlučili pridružiti po drugi puta pa nam je naša s. Božana kuhala za 31 os- obu i od srca joj hvala na tome. Na ovaj odmor s Gospodinom su krenuli mladi iz Vrhbosanske, Zagrebačke, ali i iz Đa- kovačko-osječke nadbiskupije. Radosna i raspjevana skupila se kompletna ekipa u Zagrebu kod katedrale i kroz pjesmu smo krenuli do cilja – do našeg prekrasnog otoka Cresa gdje su nas srdačno dočekali franjevci Konventualci s njihovim pogla- varom samostana fra. Zdravkom Tubom. Prvi dan nam je prošao u upoznavanju i smještanju u kamp i završio s vrhun- cem – euharistijom koju je kao i svakoga dana s nama radosno slavio don. Marko Jukić, svećenik Vrhbosanske nadbisk- upije, ekonom i prefekt u sjemeništu u Travniku. Ostali dani jako su brzo prošli, ali svaki je bio ispunjen različitim sadrža- jem i radionicama, iskustvima i promišl- janjima svih sudionika ovoga kampa te slobodnim vremenom u kojemu je svatko za sebe mogao pronaći trenutak odmora, pa i sam kraj dana koji je završavao s mo- litvom. Tako smo u drugi dan krenuli s temom Vjera Božji dar čovjeku i čovje- kov odgovor na Božji govor. Vjera danas – važnost u odnosu na stil života i iza- zove koje se nude mladima danas. Prože- ti promišljanjima svakog dana našeg duhovnog voditelja don. Marka pa i ovog prvog, uplovili smo u prvi dan u radi- onice proučavajući živote nekih svetaca: sv. Vinka Paulskog – apostola milosrdne S GOSPODINOM NA ODMOR Piše: s. Jelena Lončar 42
  • 43. ljubavi, sv. Katarine Laboure – svetice tihog milosrđa, Majke Leopoldine Bran- dis – utemeljiteljice Marijinih sestara, sv. Ivana Bosca-sveca mladih, sv. Franje Asiškog-istinskog Isusovog sljedbenika te apostola sv. Jakova-gorljivog navjestitelja Kristove radosne vijesti. U drugom danu prolazili smo kroz teme koje su nas vodile u susret s Isusom koji donosi radost i mijenja život poput Sa- marijanke, Jerihonskog slijepca, Zakeja… A četvrtak je bio poseban dan prožet šut- njom i evanđeoskim tekstovima u kojima je svatko sebe mogao pronaći i poistov- jetiti se s nekom od Isusovih prispodoba. Petak nas je vodio putem križa – znaka najsavršenije ljubavi. I šećer na kraju svih naših radionica i druženja bila je tema o pozivu, gdje su mladi mogli kroz različita svjedočanstva poznatih osoba – Elvira Tabakovića, Blanke Vlašić, Stipe Pletikose…; mogli prepoznati koliko je prekrasnih ljudi Bog dotaknuo i privukao ih konopcima svoje ljubavi. Što reći na kraju, nego Gospodine, hva- la ti na svim prekrasnim ljudima koji su bili dionici ove radosti, pjesme i novih iskustava, prijateljstava i druženja. Sve njih Gospodine blagoslovi i vodi svojim putem. Ti im budi snaga, radost i svjetlo u njihovom životnom putu da nikad ne odlutaju od tebe. 43
  • 44. Piše: s. Adeline Houffon Dana 22. 08. 2015. svečano je proslavl- jen i obilježen značajan povjesni događaj za našu Družbu – uspotavljena je Del- egatura u Beninu sa sjedištem u Malan- houi. Za prvu Delegatu mlade Delegature imenovana je sestra Doroteja Dundjer, a savjetnice su: s. Solange Sazonde, s. Juli- enne Agossa i s. Benoite Adda. Prije svega zahvaljujem dragom Bogu koji nam je po svojoj velikoj Providno- sti omogućio ustanovljenje Delegature u ovoj godini posvećenog života. Prije ustanovljenja Delegature imale smo mi- lost da majka provincijalka s. Kaja Ljubas obavi kanonsku vizitaciju u svim našim zajednicama: Biro, Parakou, Affamey, Fi- fadji, Porto-Novo i Malanhoui. Tijekom vizitacije sve sestre u Beninu su up- oznate i pripremljene za tu odgov- ornost. Kroz pojedinačni i zajed- nički razgovor majka provincijalka se potrudila kako bi sestre ozbiljno shvatile važnost ovog čina za na- predak naše Družbe i rast domaćih sestara iz Benina. Primjetila sam da su sve sestre otvorena srca i s ozbiljnošću primile ovu odgov- ornost ali i sa strahom i zebnjom u srcu kako će se sve to odvijati i kako će biti... No, ni tu nije nedo- stajalo ohrabrenje naših poglavara koji su nas upućivali na Božje vodstvo koje pred- hodi onom ljudskom. Na sam dan ustanovljenja Delegature 22. 08. 2015. već u 5 sati sestre koje su zadužene za kuhinju su počele kuhati. U 6 sati imale smo zajedničku molitvu: ju- tarnja i razmatranje. Poslije razmatranja smo doručkovale, nakon doručka svaka sestra je radila ono što je potrebno da ustanovljenje Delegature bude svečano proslavljeno. U 9 sati majka provincijalka je pozdravila sestre i imala kratki nagovor o važnosti današnjeg dana za našu Druž- bu. Sestra Justine Tikri je pročitala prvu stranicu iz Statuta u kojem su navedeni razlozi radi čega je bilo potrebno usta- noviti Delegaturu. Nakon toga sve sestre 44 DELEGATURA Iz misija
  • 45. su ustale, a majka provincijalka je proči- tala Dekret o uspostavi Delegature u ime časne majke s. M. Irme Makše i imena se- stara koje će službeno upravljati Delega- turom. U pola deset smo imale klanjanje koje je predvodila majka provincijalka. Tijekom klanjanja pročitano je evanđelje sv. Mateja 19, 27- 30 koje govori o ostavl- jenju dobara ovoga svijeta radi Kraljestva Božjega i stostruka plaća koja je obećana onima koji su se odvažno odazvali Bož- jem pozivu. Sve je to išlo u smjeru, da se sjetimo naših početaka i sestara hrvat- ica koje su ostavile udobnije uvjete radi navještanja evanđelja slijepo vjerujući Gospodinu. Za sve ovo što imamo danas zahvalile smo Isusu. Nakon klanjanja u 10 i 30 započelo je Euharistijsko slavlje, koje je predslavio naš ispovjednik vlč. Epiphane Ahouanse. Misni obrazac je uzeo od slavlja Blažene Djevice Marije. U svojoj propovijedi uputio nam je nekoliko riječi poticaja i savjeta, kako bi svaka sestra bila zrela i preuzela odgovornost za svoje postupke i djela. Dao je nekoliko konkretnih sav- jeta vodstvu Delegature i potaknuo ih na upravljanje Delegaturom sa zrelošću, ispravnošću, ljubavlju i ozbiljnošću. Zah- valio je Bogu i majci provincijalki na toj odluci da postanemo Dele- gaturom u Beninu. Nakon Svete Pričesti, ma- jka provincijalka je proči- tala Dekret imenovanja Delegate s. Doroteje, i za- jedno s Dekretom uručila joj je Statut na francuskom i na hrvatskom jeziku uz napomenu da ne zaboravi hrvatski. Isto tako je uruči- la Dekret i Statut sestrama savjetnicama. Nakon toga majka provincijalka Kaja je zahvalila predslavitelju misnog slavlja vlč. Epiphanu za sve što čini za Marijine sestre u Beninu kao i župniku iz Malanhoui vlč. Dieu-Don- né koji je unatoč svim obvezama stigao pred kraj mise i ostao s nama na daljn- jem programu. Poslije svete mise smo imale svečani ručak uz radost i pjesmu. Zatim je majka provincijalka pripremila prigodne poklone koje smo mi sestre pre- dale Delegati i njezinim savjetnicama uz pjesmu i ples. Sve je baš bilo lijepo organizirano sa žel- jom da se Bog proslavi. Na koncu zah- valjujemo dragom Bogu, i svima onima koji su se potrudili i uložili sve svoje snage kako bi danas mi sestre u Beninu imale Delegaturu: posebno časnoj maj- ci Irmi, majci provincijalki Kaji koja se potrudila i uložila sve svoje snage u ovo Božje djelo... Veliko hvala sestrama koje su se odazvale Božjem pozivu i krenule u nepoznato: Sestri Doroteji, Maristeli, Na- taliji, Danijeli, Jacinti i Jerneji. Drage sestre, bez vaše duhovne, moralne i materijalne podrške sestre koje su otišle iz svog zavičaja ne bi mogle ništa učiniti bez vas. Veliko hvala svima vama u Hr- vatskoj i Sloveniji, preporučujemo se u vaše molitve i molit ćemo za vas. 45