SlideShare una empresa de Scribd logo
1 de 25
Descargar para leer sin conexión
SADRŽAJ
UVOD.................................................................................................................................... 3
1. POJAM I PODJELA TRŽIŠTA KAPITALA.............................................................................. 4
2. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA KAPITALA ............................................................................... 6
2.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVIJENOG TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................. 8
3. VRSTE TRŽIŠTA KAPITALA................................................................................................ 8
3.1. PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE................................................................................................ 9
3.2.TRŽIŠTE VLASNIČKIH I DUŽNIČKIH HARTIJA OD VRIJEDNOSTI ................................................................ 10
3.3.NACIONALNO I MEĐUNARODNO TRŽIŠTE........................................................................................ 11
3.4.NEORGANZOVANO I ORGANIZOVANO TRŽIŠTE................................................................................. 11
4. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................................. 12
4.1. AKCIJE ................................................................................................................................... 12
4.2.OBVEZNICE.............................................................................................................................. 14
4.3.DERIVATNI INSTRUMENTI ........................................................................................................... 16
5. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA ................................................................................... 18
6. INSTITUCIJE TRŽIŠTA KAPITALA..................................................................................... 19
6.1.BERZE .................................................................................................................................... 19
6.2.CENTRALNA DEPOZITNA AGENCIJA................................................................................................ 21
7. DRUŠTVENO EKONOMSKI ZNAČAJ TRŽIŠTA KAPITALA................................................... 21
8.TRŽIŠTE NOVCA ................................................................................................................ 22
8.1. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA .................................................................................................... 23
8.2. KRATKOROČNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI....................................................................................... 23
ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 24
LITERATURA ........................................................................................................................ 25
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
2
REZIME
Finansijsko - tržišni sistem ima velik i širok značaj za gotovo sve segmente
ekonomskog i društvenog života, a posebno u oblastima formiranja štednje,
njene alokacije i nivoa investicione aktivnosti, za neinflatorno finansiranje
javne potrošnje, za efikasno sprovođenje monetarne politike. Glavni elementi
finansijsko - tržišnog sistema su: finansijska štednja kao sadržaj, kao predmet
transferisanja, glavni tokovi trasferisanja finansijske štednje, finansijski
instrumenti kojima se štednja trasferiše, finansijska tržišta na kojima se
ostvaruje promet odgovarajućih finansijskih instrumenata.
Finansijska tržišta su dio ekonomskog sistema. Na njih vrši uticaj promjene na
tržištu proizvoda i promjene faktora proizvodnje. Finansijska tržišta vrše
povratni uticaj na tržište proizvoda i faktore proizvodnje. Razvojem finansijskih
tržišta povećava se ponuda finansijskih instrumenata, čime i oblici aktive
postaju predmet tržišnog valorizovanja. Finansijska tržišta imaju veliki značaj
za razvoj proizvodnje, povećanje društvenog proizvoda i ostvarivanje
akumulacije. Ona su postala neizbježan faktor i ugaoni kamen otpočinjanja i
završavanja svih privrednih aktivnosti, bez obzira na vrstu svojinskih odnosa u
uslovima slobodne tržišne ekonomije robno-novčanog karaktera.
KLJUČNE RIJEČI:
 Finansijsko - tržišni sistem;
 Finansijski instrumenti;
 Razvoj;
 Privredne aktivnosti;
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
3
Uvod
U okviru privrednog sistema jedan od najvažnijih podsistema je finansijski
sistem. Finansijski sistem je kao dio privrednog sistema, i sam sastavljen od
više elemenata koji omogućuju nesmetan tok finansijskih sredstava u jednoj
društveno-ekonomskoj zajednici. Finansijski sistem predstavlja mehanizam i
vodič, odnosno sistem kanala kojim se vrši transfer finansijskih sredstava
između različitih grupa i subjekata u privredi. Obavlja ogroman broj funkcija u
privredi: funkciju štednje, funkciju blagostanja, likvidnosnu funkciju, kreditnu
funkciju, funkciju plaćanja, funkciju zaštite od rizika, makroekonomsku
funkciju, funkciju transfera resursa kroz prostor i vrijeme, obezbjeđivanje
informacija, funkciju kreiranja novca. Najvažnije osobine finansijskog sistema
su dinamičnost, otvorenost i kompleksnost.
Osnovna uloga finansijskog sistema je da omogući nesmetan tok sredstava u
nacionalnoj ekonomiji. Stoga se može reći da snažan, efikasan i stabilan
finansijski sistem predstavlja uslov za uspješno funkcionisanje privrednog
sistema, opstanak, rast i razvoj nacionalne ekonomije, ali i cjelokupan
društveni prosperitet. Preko finansijskog sistema i njegovih osnovnih
elemenata privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje
svakodnevnog poslovanja, investicije rast i razvoj. Preko finansijskog sistema i
ostali učesnici u privrednom i društvenom dolaze do sredstava potrebnih za
normalno funkcionisanje.
Značaj i uloga finansijskog sistema je da obezbjedi nesmetan tok sredstava
izmedju značajne grupe subjekata. To su subjekti koji raspolažu viškom
finansijskih sredstava u određenom momentu, s jedne strane, i subjekti kojima
nedostaju finansijska sredstva, s druge strane. Na taj način finansijski sistem
ima funkciju povezivanja dvije značajne makroekenomske kategorije: štednju i
investicije.
Elementi finansijskog sistema su:
finansijska tržišta;
finansijski instrumenti;
finansijske institucije i učesnici. (O čemu će se dalje govoriti u radu)
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
4
Svaki pojedinac nastoji uložiti (zaposliti) svoj kapital tako da
postigne najveću korist. On u pravilu ne misli da poboljša
cjelokupnu privredu, niti zna koliko je poboljšao. On vidi samo svoju
sigurnost, samo vlastiti dobitak. U svemu tome vođen je nevidljivom
rukom da poboljša nešto što i nije bila njegova namjera.
Vođen vlastitim interesom, on često unapređuje društvo efikasnije nego
kad bi ga stvarno namjeravao unaprediti.
Adam Smith
Bogastvo naroda (1776. godina)
1. Pojam i podjela tržišta kapitala
Nijedna savremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi
kapital, bez obzira na to da li, ukupno gledano, ima neto suficit ili neto deficit u
kapitalu, tako da je kretanje kapitala između zemalja dvosmjerno, pri čemu se
u jednom slučaju subjekti određene zemlje pojavljuju kao davaoci, a drugi put
kao korisnici kapitala.
Tržište kapitala (engl. capital market) u užem smislu je skupni pojam za
ponudu i tražnju dugoročnih vrijednosnih papira.1 Osnovna svrha tržišta
kapitala je alociranje štednje krajnjim korisnicima. Tržište kapitala omogućuje
svojim mehanizmom spajanje potreba i interesa dviju strana, ponude i tražnje
kapitala.
Tržište kapitala je tržište na kojem se kupuje i prodaje kapital, odnosno tržište
kapitala je mjesto na kojem se susreću ponuda i tražnja kapitala. Tržište
kapitala je mehanizam koji omogućava prenos sredstava za investicije.
1
Prof.dr Zijad Njuhović “Poslovne finansije” Sarajevo, 1999. godina.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
5
Na tržištu kapitala se susreću interesi štediša s jedne strane i
interesi investitora sa druge strane. Na tržištu kapitala se susreću oni
koji nude i oni koji traže dugoročne finansijske instrumente tj.
finansijske instrumente preko jedne godine, zbog kontinuiranog
sučeljavanja formiraju se i cijene ovi dugoročnih instrumenata.
Grafikon br. 1. – Podjela trţišta kapitala
Na kreditno-investicionom tržištu se obavlja kupovina i prodaja kapitala tj.
dugoročni investicioni krediti. Hipotekarno tržište obuhvata dobijanje kapitala
u obliku hipotekarnih kredita, dok srednjoročno dugoročni kreditni
TRŽIŠTE KREDITA
Kreditno -
investiociono
tržište
Hipotekarno
tržište
TRŽIŠTE
VRIJEDNOSNIH
PAPIRA
Tržište obveznica
Tržište akcija
Tržište derivatnih
finansijskih
instrumenata
TRŢIŠTE
KAPITALA
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
6
instrumenti obuhvataju privatne plasmane srednjoročnih i dugoročnih
vlasničkih vrijednosnih papira.
Za razliku od novčanog tržišta, tržište kapitala obuhvata samo ugovorno
tržište, ali zato ima i tržište vrijednosnih papira koje obuhvataju i otvoreno
tržište. Tržište vrijednosnih papira je ustvari primarno i sekundarno tržište
vrijednosnih papira.
Ono obuhvata:
 tržište obveznica,
 tržište dionica,
 tržište derivatnih finansijskih instrumenata.
Tržište obveznica je javna emisija, kupovina i prodaja obveznica, tržište dionica
je takođe javna emisija, kupovina i prodaja dionica, a tržište derivatnih
finansijskih instrumenata obuhvata javnu emisiju, kupovinu i prodaju
derivatnih finansijskih instrumenata čija je vrijednost izvedena iz druge vrste
vrijednosnih papira.
Devizno tržište je i tržište novca i tržište kapitala i podrazumijeva razmjenu i
kupovinu deviza. Ovo tržište je ustvari internacionalno tržište novca gdje se
obavlja kupovina i prodaja stranih sredstava plaćanja i kratkoročnih i
dugoročnih vrijednosnih papira emitovanih u stranim sredstvima. O podjeli
tržišta kapitala više u nastavku rada.
2. Karakteristike tržišta kapitala
Bitno je napomenti da je tržište kapitala za razliku od tržišta
novca institucinalnog karaktera. Predmet trgovanja na tržištu kapitala su
vrijednosni papiri i kapital čija je dospjelost preko jedne godine ( dugoročni
vrijednosni papiri). Osnovni predmet finansijske transakcije na tržištu kapitala
jeste kapital, koga vlasnik kapitala prodaje, a korisnik kapitala kupuje.
Osnovna karakteristika tržišta kapitala jeste u tome, da se kupac i prodavac
kapitala dogovore o predmetu i uslovima kupoprodaje. A, jedan od
najbitnijijh uslova kupoprodaje kapitala jeste cijena. Cijena kapitala
izražava suprotne interese kupaca u odnosu na interese prodavca
kapitala. Pošto je cijena najbitniji elemenat odnosno uslov kupoprodaje
kapitala, iz tog razloga, bitno je reći da kupac kapitala nastoji kupiti
kapital po najnižoj cijeni, a prodavac kapitala nastoji prodati kapital po
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
7
najvišoj cijeni. Zbog ovog razloga dolazi do suprotnih ineresa obe strane tj.
kupca i prodavca. Osnova i temeljna funkcija tržišta kapitala
jeste da pomiri, odnosno izgladi interese između kupca i prodavca,
tako što će se omogućiti kupcu kupovinu kapitala po
najpovoljnijim tržišnim uslovima, a prodavcu će omogućiti prodaju
kapitala po najpovoljnim tržišnim cijenama. Takođe, osnovna funkcija
tržišta kapitala jeste omgućavanje prenosa sredstava za investicije. 2
Finansijske transakcije koje se odvijaju na tržištu kapitala
nazivaju se tržišnim transakcijama.
Osnovni temeljni izvori kapitala su:
• novčana štednja,
• transformacija novca u kapital.
Za novčanu štednju karakteristično je to da ona predstavlja odlaganje trošenja
nacionalnog dohotka. Drugi izvor kapitala jeste, transformacija novca u
kapital, ona predstavlja rezultat bankarsko - finansijskog sektora
i njegove mogućnosti da bilo koji oblik štednje transformiše u
kapital. Bitne odluke pojedinaca o potrošnji i štednji zavise od:
 opštih okolnosti,
 osnova programa socijalne sigurnosti država,
 osnova programa osiguranja.
Smisao štednje i njenog korištenja, odnosno efikasne alokacije
korisnicima, u krajnjem trebaju da rezultiraju u stvaranju većeg društvenog
bogastva. U teoriji i praksi kapital se može korisiti na tržištu kapitala kao:
• akcijski (dioničarski) kapital,
• kreditini (zajmovni) kapital.
Akcijski (dioničarski) kapital predstavlja takav oblik korištenja
kapitala, gdje se korisnik nalazi u ulozi primaoca tj. budućeg
vlasnika, a sadašnji vlasnik se nalazi u ulozi davaoca kredita.
Kreditni (zajmovni) kaptal predstavlja takav oblik kapitala u kojem
se korisnik javlja kao dužnik, a vlasnik kapitala se javlja kao povjerilac. Na
tržištu kapitala javljaju se ciljevi i to:
 povećanje novčane štednje u kvantitativnom i kvalitativnom smislu.
 ostvarenje maksimalno mogućeg kapitala,
 ostvarenje optimalne strukture kapitala,
 ostvarenje najvećeg mogućeg prihoda po osnovu vlasnika nad kapitalom,
 alokacija kapitala u investicije i najprofitabilnije privredne grane,
 obezbjeđenje neophodog kapitala za privredni razvoj.
2
Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007.godina
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
8
2.1. Osnovne karakteristike razvijenog tržišta kapitala
Da se uspješno ostvari tranzicija ka tržištu kapitala, alocira
se kapital za najdjelotvorniju namjenu, povećavaju se prilike za
štednju, omogućuje se prenos rizika, podstiče se za razvoj tržišta kapitala,
oblika, procedure itd…
Organizovanje i razvoj tržišta kapitala treba da doprinese
ostvarivanju ciljeva učesnika tržišta kapitala, koji traže sigurnost u
ostvarivanju i prenosu svojih prava, zatim sigurnost u ostvarenju
svojih ciljeva u vezi sa dobijanjem ili davanjem kapitala. Učesnici na tržištu
kapitala traže sigurnost i trebaju imati sve potrebne informacije pri
svim postupcima.
3. Vrste tržišta kapitala
Tržište kapital se sastoji od :
 tržišta dugoročnih kredita
 tržišta dugoročnih vrijednosnih papira
Kod tržišta dugorčnih kredita, prisutno je susretanje ponude i tražnje
investicionih sredstava. Akteri na ovom obliku tržišta kapitala su:
osiguravajuća društva, investicioni fondovi, poslovne banke i korporacije.
Tržišta dugoročnih vrijednosnih papira kao dio tržišta kapitala
javlja se pri ponudi i tražnji dugoročnih vrijednosnih papira.
Tržište efekata ili tržište dugoročnih vrijednosnih papira može
biti primarno i sekundarno. Emisija vrijednosnih papira kod
primarnog tržišta kapitala može biti u tri oblika i to:
 direktna emisija,
 indirektna emisija,
 interna emisija.
Bitno za reći kod ove tri emisije vrijednosnih papira je to, da kod
direktne emisije vrijednosnih papira izdavaoc i kupac su u direktnoj vezi, dok
kod indirektne emisije vrijednosnih papira prisutan je posrednik. A kod
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
9
interne emisije, emisija vrijednosnih papira se obavlja na osnovu ostvarene
dobiti u korporaciji.
Kako je finansijsko tržište u odnosu na druga tržišta specifično, tako
je i tržište kapitala u odnosu na tržište novca. Postoji podjela tržišta kapitala
na:
• primarno i sekundarno tržište,
• tržište vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira,
• nacinalno i međunarodno tržište,
• neorganizovano i organizovano tržište.
3.1. Primarno i sekundarno tržište
Primarno tržište
Osnovna i temeljna karakteristika primarnog tržišta kapitala su:
dugoročna ponuda i tražnja novca - kapitala, a osnovna i temeljna
karakteristika sekundarnog tržišta kapitala su:
- trgovina sa emitovanim dugoročnim vrijednosnim papirima.
Takođe bitna karakteristika primarnog tržišta kapitala je, da tržište
funkcioniše uz prisustvo velikog rizika. Akcije, obveznice i
drugi finansijski instrumenti zapažanja dobivaju ili zaživljavaju na
tzv. primarnom ili emisijskom tržištu.
Primarno tržište kapitala je onaj segment tržišta na kojem izdavaoc akcije ili
obveznice dolazi do kapitala, odnosno do određenog novčanog iznosa
koji mu je potreban (npr. za finansiranje nekog investicijskog
projekta ili za finasiranje neke druge poslovne aktivnosti). Posao
izdavanja, odnosno primarne emisije vrijednosnog papira prilično je
složen i najčešće zahtjevan da bi ga izdavaoc mogao samostalno odraditi.
Banke, odnosno njihovi odjeli za investicijsko bankarstvo najčešće odrađuju
posao od ideje do realizacije primarne emisije. One stoga i vladaju tim tržištem:
bilo kao “veletrgovci” koji otkupljuju cijelo izdanje i rasprodaju ga dalje, ili
bilo kao posrednici koji pronalaze izravnog kupca HOV (vrijednosni
papir).
Nakon što su prvi put prodani vrijednosni papiri svoj život nastavljaju na
sekundarnom ili transakcijskom tržištu. Javni nastup ili procedura
otvaranja je naziv za izlazak onog preduzeća koje odluči poslovati na
primarnom tržištu kapitala. Ovakav pristup ima svoje pozitivne i negativne
strane. Pozitivne strane javnih nastupa kod koropracijskog preduzeća su:
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
10
 pristup eksternim izvorima sredstava,
 dobijanje povoljnijih bankarskih kredita,
 mogućnost uspostavljanja fleksibilne strukture kapitala
 prodajom vrijednosnih papira brže se uspostavlja likvidnost.
Nakon pozitivnih stavki javnih nastupa kod korporacijskog preduzeća, tako
postoje i one koje nam se manje sviđaju, odnosno one koje negativno utiču
na preduzeće. Negativne strane javnih nastupa kod koropracijskog preduzeća
su:
 izloženost javnosti,
 pritisak investitora (investitor upravlja preduzećem),
 izloženost preuzimanja od strane drugih preduzeća
 izloženost odliva povjerljivih informacija.3
Sekundarno tržište
Za razliku od primarnog tržišta, gdje izdavaoc pribavlja novčana sredstva, na
sekundarnom se tržištu “samo” mijenja vlasnik HOV. Međutim iz tog razloga
što postoji mogućnost preprodaje hartija od vrijednosti, sekundarno tržište je
veoma važno.
Sekundarno tržište kapitala omogućava mobilnost i
likvidnost - investitor može prodati svoj (dugoročni) vrijednosni
papir i tako prema potrebi doći do novčanih sredstava. Kada se u širokoj
populaciji govori o tržištu kapitala, najčešće se zapravo govori o sekundarnom
tržištu.
Kod sekundarnog tržišta, trgovanje vrijednosnim papirima
se obavlja na finansijskim berzama. U sekundarnom tržištu
kapitala veliki značaj se odnosi na izvršenje kupovnih naloga po
najnižim cijenama i prodajnih naloga po najvišim cijenama.
Trgovanje na sekundarnom tržištu može biti promptno i terminsko. Stalni
subjekti na sekundarnom tržištu kapitala su odeređeni finansijski
posrednici koji povezuju prodavce i kupce vrijednosnih papira.
3.2.Tržište vlasničkih i dužničkih hartija od vrijednosti
Ova se podjela temelji na obilježju finansijskog odnosa između izdavaoca i
vlasnika HOV. Kao što im i sam naziv kaže, vlasnički papiri predstavljaju
udio u vlasništvu nad preduzećem i za njih su vezana određena
3
Prof. dr Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanić “Fnansijska tržišta: tržište novca i kapitala“, Banja Luka, 2009. god.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
11
vlasnička prava, dok je u pozadini dužničke hartije od
vrijednosti finansijsko kreditiranje izdavaoca.
Klasični vlasnički instrument je dionica, dok je obveznica
tipičan predstavnik skupine dužničkih hartija od
vrijednosti. Iako postoje određene organizacijske razlike između
tih tržišnih segmenata, oni u praksi čine cjelinu: mjesto na
kojem se sastaju ponuda i tražnja dugoročnih finansijskih
instrumenata.4
3.3.Nacionalno i međunarodno tržište
Dobro je poznato da se pojam nacionalnog tržišta, odnosi na domaće
tržište kapitala. Stoga bi se pojam međunarodnog tržišta kapitala
trebao odnositi na sva ostala nacionalna tržišta, osim domaćega. Međutim,
bitno je reći da se pod pojmom međunarodnog tržišta kapitala
podrazumijeva trgovinu vrijednostim papirima koja nije ograničena na (jedno)
državno područje – a samim tim su obuhvaćena i nadnacionalna tržišta
kapitala.
Tipičan primjer nadnacionalnog tržišta jest tzv. eurotržište, koje
nema posebnog uređenja, ne pripada ni jednoj državi i čija su glavna
središta Pariz, London, Luksemburg i Frankfurt.
3.4.Neorganzovano i organizovano tržište
Neorganizovano tržište
Neorganizovano tržište često se naziva i nereguliranim, spontanim ili čak sivim
tržištem. Iz tog razloga što neorganizovano tržište obuhvata sva trgovanja
HOV izvan organizovanog tržišta: od trgovanja vrijednosnim papirima koje
organizovano tržište ne prihvaća, do kupoprodaje vrijednosnih papira
koje su usprkos mogućnostima, realizovane mimo organizovanog tržišta. Kod
ovog tipa tržišta postoje zaint eresovane strane koje tačno
znaju šta hoć e u dogovorenim kupoprodajama vrijednosnih papira. Za
razliku od neorganizovanog tržišta, organizovano sekundarno tržište
karakterišu tačno utvrđena pravila ponašanja i regulatorno-nadzorni
okvir, koje postavlja zakonodavac (država), ali i same institucije na
4
Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007. godina
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
12
kojima se trguje recimo berze. Upravo zbog toga možemo reći je
organizovano sekundarno tržište ono «pravo» tržište vrijednosnih papira.
4. Instrumenti tržišta kapitala
To su vrijednosni papiri čije je dospjeće preko godinu dana. Finansijski
instrumenti predstavljaju oblike u kojima se može držati imovina različitih
subjekata privrede ili pojedinih sektora.
Osnovni fnansijski instrumenti su:
1. Mjenice
2. Akcije
3. Obveznice
4. Blagajnički, komercijalni i državni zapisi
5. Sertifkat o depozitu
6. Finansijski derivati
Ostali finansijski instrumenti su:
1. Gotov novac
2. Depozitni novac
3. Nemonetarni depoziti
4. Krediti
5. Štedne knjižice
6. Polise osiguranja
7. Komercijalni zapisi
8. Bankarski akcepti
Finansijski instrumenti predstavljaju predmet trgovanja na finansijskim
tržištima.
4.1.Akcije
Instrumenti akcijskog kapitala su akcije ili dionice. Imamo dvije osnovne vrste
akcija – obične i preferencijalne akcije. Najpoznatiji tip akcija su svakako
obične akcije, čijim izdavanjem emitent dolazi do sredstava za finansiranje
poslovanja, dok kupci postaju novi suvlasnici firme. Obične akcije su
najzastupljeniji instrument akcijskog kapitala. Pored prava vlasništva i prava
na dividendu, obične akcije nose sa sobom još neka prava, kao što su pravo na
dio aktive u slučaju likvidacije i bankrotstva, pravo na pregled poslovnih knjiga
i druga prava.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
13
Drugu veliki grupu instrumenata akcijskog kapitala čine prioritetne,
povlašćene ili preferencijalne akcije. One takođe odražavaju dio vlasništva nad
korporativnim vlasničkim oblikom preduzeća (A.D.), s tom razlikom što njihovi
vlasnici obično ne uživaju pravo glasa. Zauzvrat, vlasnicima povlašćenih akcija
se garantuje fiksna dividenda i povlašćen tretman u pogledu njene isplate. U
poređenju sa običnim akcijama, to konkretnije znači da ni jedan dinar
dividende ne smije biti isplaćen vlasnicima običnih akcija, dok se ne isplati
dividenda vlasnicima preferencijalnih akcija. Usled navedene prednosti –
prioriteta, povlastice, preferencije – ove akcije su i dobile ime.
U slučaju bankrotstva ili likvidacije prava preferencijalnih akcija su ''starija'' u
odnosu na prava vlasnika običnih akcija. U pogledu plaćanja dividende moguce
je razlikovati dvije vrste prioritetnih akcija: kumulativne i nekumulativne. Kod
kumulativnih preferencijalnih akcija sve neisplaćene dividende iz ranijih godina
se kumuliraju i moraju biti isplaćene prije dividende vlasnicima obicnih akcija.
Kod nekumulativnih preferencijalnih akcija, A.D. nema obavezu da kumulira
neisplaćene dividende iz ranijih godina.
Pored dvije osnovne vrste akcija, u okviru svake grupe instrumenata mogu
postojati razlicite. Tako na primjer, u okviru obicnih akcija, možemo razlikovati
više klasa akcija (A,B,itd.) koje svojim vlasnicima daju, prije svega, različita
prava glasa, ali i različite prihode.
U okviru preferencijalnih akcija mogu postojati i takozvane debenturne akcije –
one nose veću sigurnost, fiksnu dividendu i veća prava u slučaju lošijih
poslovnih rezultata.
OBIČNE AKCIJE
Obične akcije predstavljaju najznačajnije instrumente akcijskog kapitala.
Akcije se sastoje iz dva dijela – plašta i kuponskog tabaka. Plašt akcije
sadrži: naziv i sjedište emitenta, oznaku serije sa kontrolnim brojem,
oznaku da je akcija i vrstu akcije, redosled emisije, ukupan obim emisije,
nominalnu vrijednost i broj akcije, ime kupca ili oznaku na koga akcija
glasi, prava, mjesto i datum izdavanja, kao i potpise ovlašćenih lica.
Kuponski tabak sadrži: naziv i sjedište emitenta, oznaku serije i kontrolni
broj, redni broj kupona za naplatu dividende, godinu za koju se dividenda
isplaćuje i potpise.
Svaki vlasnik akcije – akcionar dobija od strane emitenta sertifikat ili
potvrdu o posjedovanju akcija. Jednostavno akcija je dokument koji
predstavlja dokaz o vlasništvu akcija. U njima moraju biti upisani najvažniji
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
14
podaci – emitent, vrste i broj akcija koje vlasnik posjeduje, itd. Potvrda se
može odnositi na jednu ili više akcija, što je češći slučaj, kada se u njoj
naznačava na koliko akcija glasi.
PREFERENCIJALNE (POVLAšćENE, PRIORITETNE) AKCIJE
Drugu veliku grupu instrumenata akcijskog kapitala i vrstu akcija
predstavljaju preferencijalne, povlašćene ili prioritetne akcije.
Preferencijalne akcije su dobile naziv po tome što svojim vlasnicima donose
određen preferencijalni tretman, odnosno povlastice i prioritet po osnovu
dva pitanja, a to su:
U pogledu isplate prihoda – gdje se dividenda vlasnicima
preferencijalnih akcija mora isplaćivti prije dividende vlasnicima
običnih akcija.
U pogledu prava na aktivu u slučaju likkvidacije kompanije – gdje su
prava vlasnika preferencijalnih akcija ''mlada'' od prava vlasnika
običnih akcija. To konkretnije znači, da u slučaju bankrotstva, od
ostatka vrijednosti vlasnici preferencijalnih akcija ce biti isplaćeni
prije vlasnika običnih akcija.
Preferencijalne akcije ne sadrže pravo glasa. Slične kao i obične,
preferencijalne akcije nemaju rok dospjeća.
Ulog u preduzeću koji se ostvaruje kupovinom akcije ne može se povući osim u
slučaju likvidacije.5
4.2. Obveznice
Obveznice predstavljaju finansijske instrumente duga putem čijeg izdavanja
emitent dolazi do finansijskih sredstava za svoje potrebe, a za šta kupcu
investitoru tih obveznica plaća kamatu, a po isteku valute plaća glavnicu.
Obveznica se sastoji od plašta i kupona. Za obveznice se koriste različiti nazivi,
kao bondovi, note. Obveznica predstavlja hartiju od vrijednosti kojom se
izdavalac obavezuje da će donosiocu isplatiti određenog dana iznos naznačen u
obveznici sa kamatom ili drugačije ako je to predviđeno.
Prilikom izdavanja obveznice, utvrđuju se bitni elementi:
- iznos,
- namjena sredstava koja se pribave,
- način izdavanja obveznice,
- rokovi otplate,
5
Doc. dr Mersud Ferizović „Finansijska tržišta“, Bihać, april 2004.godine
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
15
- kamatne stope,
- način obračuna i isplate kamate,
- učešće u dobiti i sl.
Obveznice predstavljaju veoma značajan oblik prikupljanja slobodnih novčanih
sredstava u savremenim privrednim odnosima u cilju finansiranja proširene
reprodukcije. Pošto izdavanje obveznica zahtjeva visok stepen stručnosti i
dobro organizovanu tehniku emisije, bankarske organizacije najčešće izdaju
obveznice u tuđe ime i za tuđi račun.
Postoje tri načina emisije obveznica:
- upisivanje obveznica ili supskripcija,
- stalna prodaja obveznica i
- slobodna prodaja obveznica.
Obveznice mogu da budu sa fiksnom i promjenljivom kamatom. U praksi se
smatra da su kamatna plaćanja sigurna ako su kod industrijskih preduzeća tri
puta pokrivena profitom, a kod preduzeća elektroprivrede dva puta.
Prema načinu označavanja vlasništva nad njima, obveznice se dijele na:
-obveznice na ime – koje na plaštu imaju navedeno ime kupca. Takve obveznice
se prenose na novog vlasnika indosiranjem – pismenim izjavljivanjem vlasnika
iste da svoje pravo prenosi na drugo lice. Novi vlasnik, prilikom naplaćivanja
svojih prava po osnovu obveznice, obavezno mora prezentovati sam
indosament.
- obveznice na donosioca – koje na plaštu imaju navedeno da glase na
donosioca. One se na neko drugo lice prenose prostom predajom. Njihova bitna
razlika u odnosu na prethodnu vrstu obveznica je u tome što emitent neće
izdati vlasniku novu obveznicu u slučaju njenog gubitka.
Obveznice prema trajanju kreditnog odnosa, dijele se na:
- kratkoročne – dospijevaju na naplatu u roku koji je kraći od godinu dana, i
- dugoročne – koje dospijevaju na naplatu u roku koji je duži od godinu dana.
Prema subjektu koji ih izdaje obveznice se dijele na:
- obveznice koje izdaje javni sector
- obveznice koje izdaje privatni sektor.
Sa stanovišta osiguranja potraživanja, obveznice se klasifikuju na:
- neosigurane i
- osigurane obveznice.
Prema načinu obračuna kamate, dijele se na:
- obveznice sa fiksnom kamatom- kod kojih je kamata u momentu kupovine
poznata i fiksna,
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
16
- obveznice sa promjenljivom(varijabilnom) kamatom – kod kojih je kamatna
stopa obveznice promjenljiva i vezuje se za kamatnu stopu neke kratkoročne
hartije od vrijednosti (a to je najčešće ona koja ima najniži kreditni rizik)
- obveznice sa indeksiranom kamatom – kod kojih se fiksna kamata, u
momentu isplate koriguje indeksom rasta cijena na malo ili nekim drugim
ugovorenim indeksom.
Svaka obveznica mora da sadrži sledeće bitne elemente:
- označenje da je obveznica,
- naziv i sjedište izdavaoca obveznice,
- naziv, odnosno ime i prezime upisnika obveznice, odnosno označenje da
obveznica glasi na donosioca,
- novčani iznos na koji obveznica glasi,
- visinu kamatne stope,
- rokove otplate glavnice i kamate,
- mjesto i datum izdavanja obveznice,
- serijski broj obveznice,
- faksimil ovlašćenih lica izdavaoca obveznice.
Sva prava iz obveznice moraju da budu na njoj označena. Ako se izdaje
obveznica s garancijom, na njenoj prednjoj strani mora da bude označen naziv i
sjedište garanta.
4.3.Derivatni instrumenti
Derivatni instrumenti tržišta kapitala predstavljaju vrijednosne papire koji su
izvedeni iz nekih drugih vrijednosnih papira. Može se reći da su rezultat
poremećaja na tržištu kapitala, koji se investitori žele osigurati od nepoželjnih
promjena kamatnih stopa i vrijednosnih papira, koji su predmet
ugovaranja. Najpoznatiji su fjučers ugovori i opcije.
Ovi instrumenti prvenstveno se koriste u bankama da se osiguraju od
gubitaka, koji se vezuju za različite tipove rizika, prenošenje nekih ili
svih vrsta rizika na druge strane uugovoru, koje imaju suprotne pozicije
u transakcijama.
Derivat ima tri karakteristike:
 vrijednost se bazira na promjeni kamatne stope, valutnog kursa, cene
neke robe i sl.
 zahtjeva veoma malo inicijalno ulaganje,
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
17
 izvršava se u novcu ili zaključivanjem drugog finansijskog derivata
(zauzimanje kontrapozcije), ne podrazumijeva direktnu razmjenu
predmeta derivata.
Finansijski derivati:
• forvard
• fjučers
• opcija
• svop
FORVARD je tipičan terminski ugovor koji sadrži sve potrebne elemente
terminske trgovine. Oni nisu standardizovani ugovori i cijene nisu
transparentne. Forvordima se ne može trgovati na berzi.
FJUČERSI su visokostandardizovani finansijski instrumenti. Njima se može
trgovati na berzi, pa time imaju veći stepen likvidnosti (likvidni terminski
ugovori). Fjučersi su obaveze da se kupi ili proda određena roba ili
finansijski instrument, na tačno određeni dan, po tačno određenoj cijeni.
Finansijski fjučersi se dijele na: valutne, kamatonosne i indeksne fjučerse.
• Valutni tj, devizni fjučersi (Exchange Futures) su ugovori kojima se
definiše isporuka naznačenog iznosa strane valute, određenog dana
u budućnosti, u zamjenu za obračunatu isplatu u domaćoj valuti.
• Kamatonosni fjučersi (Interest Rate Futures) su ugovori o isporuci
dužničkih instrumenata među kojima dominiraju kratkoročne ili
dugoročne državne obveznice.
• Indeksni fjučersi (Index futures) su ugovori zasnovani na vrijednosti
berzanskih indeksa.
SWAP je ugovor kojim se ugovorne strane obavezuju da zamjene skup isplata
koje svaka od njih posjeduje po osnovu nekog prethodnog ulaganja ili kreditnog
posla. Svopovi nisu instrumenti kojima se mobilišu nova sredstva, već
mehanizam za racionalnije upravljanje postojećim fondovima. Svrha svopova
jeste smanjenje troškova, eliminisanje rizika deviznog kursa i rizika kamatne
stope, kao i upravljanje aktivom i pasivom kroz zamenu, a ne trajnu prodaju ili
kupovinu finansijske aktive ili otplatu neke obaveze. Svop predstavlja ugovor u
kome se ugovara razmjena tokova gotovine u budućnosti.
OPCIJE spadaju u kategoriju pod nazivom “kontigentna ili uslovna prava”
(contigent clame). One pružaju mogućnost da se odluka o kupovini ili prodaji
donese u hodu, ako se tržište kreće u pravom smjeru.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
18
Opcije se mogu klasifikovati prema više kriterijuma. Jedan od kriterijuma
na osnovu koga su se izdiferencirala različita organizovana tržišta opcija, je
vrsta finansijske aktive na koju se pravo iz opcijskog ugovora odnosi.
Prema ovom kriterijumu razlikujemo:
 robne opcije;
 valutne opcije;
 opcije na akcije;
 opcije na fjučers ugovore i
 opcije na finansijske indekse.
Na svjetskom tržištu trguje se opcijama evropskog , američkog i azijskog tipa.
Američke opcije su ugovori koje svom držaocu daju pravo kupovine određene
aktive poutvrđenoj cijeni, u bilo kom trenutku prije roka dospijeća, kao i na
sam dan dospijeća.
Evropska opcija se može realizovati samo na dan dospijeća.
Azijske opcije odnose se na pravo držaoca da kupi ili proda određenu aktivu
po cijeni realizacije koja predstavlja prosjek spot cijena te aktive na tržištu u
toku perioda do realizacijeopcije.
Sve opcije sa aspekta njihovog značenja i važnosti možemo podijeliti na dvije
osnovne grupe,i to na grupu prodajnih ili „Call" opcija, i na grupu kupovnih ili "Put"
opcija.
Call opcija daje pravo njenom vlasniku da kupi određene efekte po dogovrenoj
cijeni i toprije isteka njene važnosti tj, prije roka dospijeća. S druge strane,
prodavač call opcijepreuzima obavezu da postupi po željama vlasnika opcije.
U zavisnosti od toga da li su vlasnik opcije ili njen prodavač u vrijeme nastanka
opcije imali predmetne efekte ili nisu, govori se opokrivenoj ili nepokrivenoj call
opciji.
Put opcija daje pravo njenom vlasniku da prodaje određene efekte
po unaprijeddogovorenoj cijeni za sve vrijeme valjanosti opcije, dok je prodavač
te opcije obavezan kupitite efekte.
5. Učesnici na tržištu kapitala
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
19
Kao korisnici kapitala javljaju se preduzetnici koji žele da krenu u realizaciju
određenih projekata, ulažući u proizvodnju, prije nego što su prikupili ili
uštedjeli u dovoljnoj količini sopstveni kapital, a tržište kapitala im pruža
mogućnost da pribave dodatni tuđi kapital u vidu zajma ili u obliku vlasničkog
kapitala kroz direktno ulaganje investitora.
Dosadašnja praktična iskustva tržišta kapitala ukazuju, da se kao učesnici
najčešće pojavljuju:
 Investitori i vlasnici kapitala u ulozi prodavca,
 Preduzetnici korisnici kapitala u ulozi kupca,
 Posrednici u obliku banaka i drugih bankarskih organizacija
specijalizovanih finansijskih institucija kao i berzi,
 Država u ulozi regulatora i kontrolora.
Sa aspekta tržišnihh odnosa, učesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati:
 U neposredne učesnike;
 U posredne učesnike.
Korisnici kapitala pojavljuju se na tržištu kapitala kao kupci nedostajućeg
kapitala. Aktivnosti korisnika kapitala prisutne su i na primarnom i na
sekundarnom tržištu kapitala.
Posrednici na tržištu kapitala su po broju najmalobrojniji, a po kvalitativnim
elementima najvažniji učesnici tržišta kapitala. Za posrednike na tržištu
kapitala karakteristično je, da u poslovnim odnosima treba da štite interese
komitenata, što je u određenim slučajevima u suprotnosti sa njihovim
interesima.
Posrednici na tržištu kapitala se mogu prema kriterijumu njihove
organizaciono-funkcionalne strukture svrstati u sledeće grupe:
 Banke i druge finansijske organizacije,
 Investicione fondove,
 Berze i specijalizovane institucije tržiša kapitala.
6. Institucije tržišta kapitala
6.1.Berze
Mjesta trgovanja razvijala su se i mijenjala tokom
vremena. Još od 15. vijeka i nastanka prvih berzi u kontinentalnoj
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
20
Europi, one obavljaju zadaću spajanja ponude i tražnje vrijednosnih papira
na jednome mjestu. Berza se može def inisati kao organizovano
tržište na kojem, u skladu sa strogo propisanim pravilima, kupci i
prodavaoci trguju vrijednosnim papirima. Berza je institucija finansijskog
tržišta, ali je i sama po sebi finansijsko tržište.6 Sve što je vezano za
organizaciju berze i poslovanje na berzi detaljno je regulisano posebnim
pravilima i zakonima.
Kao predmet kupoprodaje na berzama mogu se javiti novac, devize, hartije od
vrijednosti i roba. Berza ne utvrđuje cijenu hartija od vrednosti kojima se na toj
berzi trguje, već određuje pravila odvijanja aukcije na kojoj se slobodnim
susretanjem ponude i tražnje u određenom trenutku utvrđuje cijena hartije od
vrijednosti. U donošenju pravila poslovanja berze su samostalne, kao i u
kontroli njihove primjene i sankcionisanju prekršilaca. Posao sankcionisanja je
djelatnost posebnih berzanskih sudova-arbitraža.
Članovi berze, brokersko-dilerska društva, u vremenu određenom za aukciju,
na način propisan pravilima berze, plasiraju naloge za trgovanje (primljene od
klijenata ili sopstvene naloge) za hartijama od vrijednosti koje su primljene na
trgovanje na toj berzi. Berza dobija dozvolu za rad od Komisije za hartije od
vrijednosti, koja kontroliše njen rad tokom cijelog perioda postojanja berze.
U širem smislu, berza predstavlja cjelokupno tržište, dakle, interaktivne odnose
svih učesnika u trgovanju, a to su:
izdavaoci hartija od vrijednosti,
sva fizička i pravna lica kao investitori ili potencijalni investitori u hartije
od vrijednosti,
prateće institucije kao što su razne agencije, knjigovođe, ovlašćeni
revizori i sl,
nadzorni organi,
klirinške kuće i registri hartija od vrijednosti,
posrednici na finansijskom tržištu,
medijii i
sama berza, u užem smislu te reči.
U osnovi, svoje organizacije, berza, koja se nalazi u centru kruga pomenutih
učesnika, se najčešće svodi na djelovanje organizacionih cjelina koje ujedno
predstavljaju i osnove organizacije berze i to:
 listing, koji vrši prijem i razvrstavanje hartija od vrijednosti na različite
nivoe tržišta, koja su na toj berzi organizovana, prati stalno izvšenje
uslova pod kojima je hartija primljena na berzi kao ispunjenje obaveza
koje emitentima propisuje berza. Takođe, u okviru poslova listinga
6
S. Deželić „Berze i berzovni poslovi“, Zagreb, 1922. godina.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
21
obavljaju se prijem i kontrola rada članova berze. Ukratko, možemo reći
da listing vrši odabir i razvrstavanje tržišnog materijala kojim se na berzi
trguje, kao i posrednika u trgovanju i tako obezbeđuje kvalitet berze;
 trgovanje je organizacioni dio berze u kome se odvija osnovna berzanska
aktivnost, a to je organizovanje susretanja ponude i tražnje i formiranje
cijene tržišnog materijala prema pravilima ugrađenim u modele ili
metode trgovanja;
 informisanje ima osnovnu funkciju da u što kraćem vremenu, na jasan i
standardizovan način obavesti cjelokupnu javnost o stanju na tržištu i
rezultatima trgovanja. Važnost i značaj ove funkcije berze je u reakciji
okruženja na primljenu informaciju, a ta reakcija se oslikava na
uspostavljanje ponude i tražnje na novom ravnotežnom nivou.
Osnovni razlog nastanka berzi je potreba da se premosti vremenski period od
ulaganja do profitiranja, potrebe prikupljanja kapitala kroz više manjih suma
čijom koncentracijom se dobija zadovoljavajući iznos za finansiranje kao i
potrebe da se uložena sredstva povrate u svakom trenutku.
Najpoznatije berze su New York, Tokio, London, Frankfurt, Pariz itd.
6.2.Centralna depozitna agencija
Pored berze, za sigurno i efikasno funkcionisanje tržišta kapitala nužno je
postojanje i ove institucije. To je institucija koja čuva vrijednosne
papire u obliku elektronskih zapisa te omogućava obavljanje poslova (poređenja
obavljenih transakcija, utvrđivanje rokova podmirenja transakcija i
izračunavanje obaveza za podmirenje), te naplate i prenose vlasništva nad
vrijednosnim papirima.
7. Društveno ekonomski značaj tržišta kapitala
Ogleda se u tome da se podstiče nesmetani process reprodukcije i privredni
razvoj zemlje, reguliše ponuda i tražnja kao i cijene na
finansijskom tržištu. Pospješuje rad poslovnog bankarstva, omogućava brzu
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
22
cirkulaciju sredstava, omogućava lakše provođenje ciljeva centralne banke sa
aspekta monetarno-kreditne devizne politike i omogućava kreditiranje države.
8.Tržište novca
Tržište novca je ono tržište na kome se traže i nude kratkoročna sredstva.
Funkcija tržišta novca je omogući svakom privrednom subjektu da dođe do
kratkoročnih novčanih sredstava koja su mu potrebna za održavanje tekuće
likvidnosti za robni promet i proizvodnju. Kratkoročna novčana sredstva
predstavljaju sva sredstva čiji je rok dospjeća kraći od jedne godine. Dio
novčanog tržišta, koga čine međubankarsko tržište žiralnog novca i
kratkoročnih hartija od vrednosti naziva se tržište novca. Ono predstavlja
najznačajniji dio novčanog tržišta u okviru jedne nacionalne ekonomije.
Postoje dva segmenta tržišta novca i to su:
 tržište žiralnog novca
 i tržište kratkoročnih hartija od vrednosti
Predmet rada tržišta novca je kupovina, odnosno prodaja kratkoročnih
novčanih sredstava i hartija od vrijednosti. Novac kojim se trguje na tržištu ne
može biti gotov novac, već samo i jedino žiralni novac. Međubankarsko tržište
žiralnog novca i kratkoročnih HOV, koje se u poslovnom žargonu naziva
tržištem novca je najznačajniji segment novčanog tržišta.
Glavni učesnici na tržištu novca su:
 centralna banka
 depozitne finansijske institucije, banke
 posredničke i druge finansijske organizacije.
Tržište žiralnog novca obuhvata trgovinu trenutnim viškovima novčanih
sredstava učesnika na tržištu novca. Ono se obavlja preko brokera i dilera.
Tržište kratkoročnih hartija od vrijednosti obuhvata primarnu emisiju hartija
od vrijednosti i njihovu sekundarnu prodaju. Primarna emisija predstavlja prvu
prodaju hartija od vrijednosti, a sekundarna predstavlja preprodaju hartija od
vrijednosti koje su već emitovane.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
23
8.1.Instrumenti tržišta novca
Na tržištu novca predmet kuporodaje su hartije od vrednosti, emitovane od
strane centralne banke ili drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu
mogucnost.
Pri tom se drži stava da li je neka hartija od vrednosti podobna za eskont ili
reeskont tj. da li podležu uslovima na otvorenom tržištu. Na razvijenom tržištu
u razvijenim privredama koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od
vrednosti.
Najznačajniji instrumenti su :
Medubankarska kupoprodaja novca
Kratkorocne hartije od vrijednosti
Medubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi
8.2. Kratkoročne hartije od vrijednosti
Dužničke, ili kako se dugačije nazivaju kreditne hartije od
vrijednosti su hartije čijom emisijom emitent dolazi do neophodnih
finansijskih sredstava i u isto vrijeme preuzima na sebe obavezu da
ih u utvrđenom roku vrati tj. otplati nominalnu vrijednost
zajedno sa pripadajućim prinosom.
Kratkoročne dužničke hartije od vrijednosti su visoko likvidne
hartije od vrijednosti koje imaju rok dospijeća do 270 dana i koje ne
sadrže rizik nemogućnosti izmirenja obaveza.Emitenti ovih hartija mogu
biti država i privatni sektor. Najznačajnije kratkoročne hartije od vrijednosti:
blagajnički zapisi - T o j e kratkoročna hartija koja glasi na određeni
novčani iznos deponovan u banci, sa rokom dospijeća kraćim od godinu
dana i određenom kamatnom stopom.
prenosivi sertifikati o depozitu - je pismena isprava kojom se ugovor
o depozitu čini podobnim za trgovanje na sekundarnom tržištu.
bankarski akcepti - Bankarski akcept je tipična kratkoročna hartija
od vrijednosti kojom se neopozivo naređuje isplata određene sume
novca njenom imaocu, na određeni dan, a po naredbi izdavaoca.
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
24
komercijalni zapisi - je kratkoročna hartija od vrijednosti -
instrument duga - koju emituju preduzeća radi prikupljanja
novčanih sredstava za finansiranje svog poslovanja.
ZAKLJUČAK
Tržište kapitala je dio finansijskog tržišta koji omogućava ekonomskim
subjektima proces investiranja. Pod međunarodnim kretanjem kapitala
podrazumijevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između subjekata
različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određeni vremenski period,
a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i političkih interesa učesnika u
tom transferu.
Osim toga tržište kapitala svojim postojanjem stvara pretpostavke i za
dezinvestiranje kao ekonomsku aktivnost koja ne donosi očekivani prinos.
Proces investiranja i dezinvestiranja daju osnovu za podjelu tržišta kapitala na:
primarno i sekundarno tržište.
Na primarnom tržištu kapitala, ekonomski subjekti mobilišu kapital emisijom
dugoročnih finansijskih instrumenata. Sekundarno tržište omogućava promet
dugoročnih instrumenata (hartija od vrijednosti). Prema tome, na tržištu
kapitala se kreiraju i razmjenjuju dugoročni finansijski instrumenti.
Tržišta kapitala imaju brojne važne funkcije. Prvenstveno, ona su mehanizam
koji omogućava prenos sredstva koja se mogu investirati od ekonomskih
subjekata s finansijskim viškom prema onima s finansijskim manjkom. Ovo se
postiže prodajom vrijednosnih papira – akcija ili obveznica – onima koji imaju
finansijski višak sredstava. Kao rezultat, preduzeća, vlade, lokalne vlasti,
nadnacionalne organizacije i slično imaju pristup većim količinama kapitala
nego što bi bio raspoloživ da se moraju osloniti isključivo na stvaranje vlastitih
izvora.
Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima
od kojih su dva osnovna oblika i to međunarodno kretanje privatnog kapitala i
međunarodno kretanje javnog kapitala.
Osnivanje i funkcionisanje tržišta kapitala u bilo kojoj zemlji i u bilo kom
obliku nije samo sebi cilj. Naprotiv, tržišta kapitala putem i preko koga svi
Korporativne finansije Finansijsko okruženje
25
učesnici, a zatim i nacionalna ekonomija u cjelini ne ostvaruje svoje ciljeve,
pretvara se u svoju suprotnost i umjesto koristi emituje niz negativnosti sa
ogromnim štetama po ostale tržišne i privredne segmente. U tom smislu, u
svim tržišnim privredama, bez obzira na stepen razvijenosti, ciljevi koji žele da
se ostvare iz funkcionisanja i postojanja tržišta kapitala su unapred dati i
poznati. Ta činjenica daje pravo svakom učesniku da angažovano prati stepen
ostvarivanja svih ciljeva i da u zavisnosti od toga samostalno donosi svoje
poslovne odluke i definiše svoj odnos prema tome i takvom tržištu.
LITERATURA
1. Doc. dr Mersud Ferizović „Finansijska tržišta“, Bihać, april 2004. Godina.
2. Dr Milorad Unković "Međunarodno kretanje kapitala i položaju
Jugoslavije", Naučna knjiga, Beograd, 1980. godina.
3. Prof. dr Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanić “Fnansijska tržišta: tržište novca
i kapitala“, Banja Luka, 2009. godina.
4. Prof.dr Zijad Njuhović, “Poslovne finansije” Sarajevo, 1999. godina.
5. Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007. godina.
6. S. Deželić „Berze i berzovni poslovi“, Zagreb, 1922. godina.

Más contenido relacionado

La actualidad más candente

Державний стандарт соціальної послуги соціального супроводу (проект)
Державний стандарт соціальної  послуги соціального супроводу (проект)Державний стандарт соціальної  послуги соціального супроводу (проект)
Державний стандарт соціальної послуги соціального супроводу (проект)UNDP Ukraine
 
Proracun cilindricnog zupcanika i vratila
Proracun cilindricnog zupcanika i vratilaProracun cilindricnog zupcanika i vratila
Proracun cilindricnog zupcanika i vratilaMarko Azinovic
 
Upitnik Zastita zivotne sredine
Upitnik Zastita zivotne sredineUpitnik Zastita zivotne sredine
Upitnik Zastita zivotne sredinevulic997
 
Vršnjačko nasilje.pptx
Vršnjačko nasilje.pptxVršnjačko nasilje.pptx
Vršnjačko nasilje.pptxViktorBasta
 
додаткови методи
додаткови методи додаткови методи
додаткови методи Igor68
 
Завдання пробного ЗНО 2021 з історії України
Завдання пробного ЗНО 2021 з історії УкраїниЗавдання пробного ЗНО 2021 з історії України
Завдання пробного ЗНО 2021 з історії УкраїниErudytNet
 
Uticaj pušenja na psihofizičko zdravlje
Uticaj pušenja na psihofizičko zdravljeUticaj pušenja na psihofizičko zdravlje
Uticaj pušenja na psihofizičko zdravljeSimonida Vukobrat
 
Заява про порушення містобудівного законодавства
Заява про порушення містобудівного законодавстваЗаява про порушення містобудівного законодавства
Заява про порушення містобудівного законодавстваОлександр Гашпар
 
Elektromagnetna indukcija u nepokretnom provodniku
Elektromagnetna indukcija u nepokretnom provodnikuElektromagnetna indukcija u nepokretnom provodniku
Elektromagnetna indukcija u nepokretnom provodnikuMarina Dorocki
 
АКЦИЗНИЙ ПОДАТОК
АКЦИЗНИЙ ПОДАТОКАКЦИЗНИЙ ПОДАТОК
АКЦИЗНИЙ ПОДАТОКHanna Filatova
 
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Dragan Žebeljan
 
Budžetski sistem Srbije
Budžetski sistem SrbijeBudžetski sistem Srbije
Budžetski sistem SrbijeVlade Satarić
 
тайлан лаб 3_me[1]
тайлан лаб 3_me[1]тайлан лаб 3_me[1]
тайлан лаб 3_me[1]Temka Temuujin
 
Skripta meo (cela)
Skripta meo (cela)Skripta meo (cela)
Skripta meo (cela)markobarna
 
Poslovni plan ivan pekara
Poslovni plan ivan pekaraPoslovni plan ivan pekara
Poslovni plan ivan pekaraJure Crnogorac
 

La actualidad más candente (20)

Державний стандарт соціальної послуги соціального супроводу (проект)
Державний стандарт соціальної  послуги соціального супроводу (проект)Державний стандарт соціальної  послуги соціального супроводу (проект)
Державний стандарт соціальної послуги соціального супроводу (проект)
 
Paliative merezha
Paliative merezhaPaliative merezha
Paliative merezha
 
12
1212
12
 
Proracun cilindricnog zupcanika i vratila
Proracun cilindricnog zupcanika i vratilaProracun cilindricnog zupcanika i vratila
Proracun cilindricnog zupcanika i vratila
 
Upitnik Zastita zivotne sredine
Upitnik Zastita zivotne sredineUpitnik Zastita zivotne sredine
Upitnik Zastita zivotne sredine
 
Vršnjačko nasilje.pptx
Vršnjačko nasilje.pptxVršnjačko nasilje.pptx
Vršnjačko nasilje.pptx
 
додаткови методи
додаткови методи додаткови методи
додаткови методи
 
Glava 03 planiranje
Glava 03 planiranjeGlava 03 planiranje
Glava 03 planiranje
 
Завдання пробного ЗНО 2021 з історії України
Завдання пробного ЗНО 2021 з історії УкраїниЗавдання пробного ЗНО 2021 з історії України
Завдання пробного ЗНО 2021 з історії України
 
Uticaj pušenja na psihofizičko zdravlje
Uticaj pušenja na psihofizičko zdravljeUticaj pušenja na psihofizičko zdravlje
Uticaj pušenja na psihofizičko zdravlje
 
Заява про порушення містобудівного законодавства
Заява про порушення містобудівного законодавстваЗаява про порушення містобудівного законодавства
Заява про порушення містобудівного законодавства
 
Elektromagnetna indukcija u nepokretnom provodniku
Elektromagnetna indukcija u nepokretnom provodnikuElektromagnetna indukcija u nepokretnom provodniku
Elektromagnetna indukcija u nepokretnom provodniku
 
АКЦИЗНИЙ ПОДАТОК
АКЦИЗНИЙ ПОДАТОКАКЦИЗНИЙ ПОДАТОК
АКЦИЗНИЙ ПОДАТОК
 
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
Diplomski rad: Drustveni mediji kao propagandno sredstvo na internetu
 
Budžetski sistem Srbije
Budžetski sistem SrbijeBudžetski sistem Srbije
Budžetski sistem Srbije
 
тайлан лаб 3_me[1]
тайлан лаб 3_me[1]тайлан лаб 3_me[1]
тайлан лаб 3_me[1]
 
Ekonomija znanja
Ekonomija znanjaEkonomija znanja
Ekonomija znanja
 
Skripta meo (cela)
Skripta meo (cela)Skripta meo (cela)
Skripta meo (cela)
 
Oko
OkoOko
Oko
 
Poslovni plan ivan pekara
Poslovni plan ivan pekaraPoslovni plan ivan pekara
Poslovni plan ivan pekara
 

Similar a Finansijsko okruzenje

Seminarski diplomski finanskijske institucije
Seminarski diplomski finanskijske institucijeSeminarski diplomski finanskijske institucije
Seminarski diplomski finanskijske institucijemicamic
 
Modul 5 Izvori finansiranja.pptx
Modul 5 Izvori finansiranja.pptxModul 5 Izvori finansiranja.pptx
Modul 5 Izvori finansiranja.pptxAthanasiaIoannidou
 
Erste - vodic za devizni kurs
Erste - vodic za devizni kursErste - vodic za devizni kurs
Erste - vodic za devizni kursErsteCG
 
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018Hrvatsko Nacionalno Vijeće
 
ekonomika___slajdovi_11.ppt
ekonomika___slajdovi_11.pptekonomika___slajdovi_11.ppt
ekonomika___slajdovi_11.pptssuser727a5c
 

Similar a Finansijsko okruzenje (8)

Seminarski diplomski finanskijske institucije
Seminarski diplomski finanskijske institucijeSeminarski diplomski finanskijske institucije
Seminarski diplomski finanskijske institucije
 
Module 5_NI_Final.pptx
Module 5_NI_Final.pptxModule 5_NI_Final.pptx
Module 5_NI_Final.pptx
 
Modul 5 Izvori finansiranja.pptx
Modul 5 Izvori finansiranja.pptxModul 5 Izvori finansiranja.pptx
Modul 5 Izvori finansiranja.pptx
 
Godisnji izvjestaj2015
Godisnji izvjestaj2015Godisnji izvjestaj2015
Godisnji izvjestaj2015
 
Erste - vodic za devizni kurs
Erste - vodic za devizni kursErste - vodic za devizni kurs
Erste - vodic za devizni kurs
 
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018
Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore - izvješće revizora 2018
 
Ek ec 542
Ek ec 542Ek ec 542
Ek ec 542
 
ekonomika___slajdovi_11.ppt
ekonomika___slajdovi_11.pptekonomika___slajdovi_11.ppt
ekonomika___slajdovi_11.ppt
 

Finansijsko okruzenje

  • 1. SADRŽAJ UVOD.................................................................................................................................... 3 1. POJAM I PODJELA TRŽIŠTA KAPITALA.............................................................................. 4 2. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA KAPITALA ............................................................................... 6 2.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVIJENOG TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................. 8 3. VRSTE TRŽIŠTA KAPITALA................................................................................................ 8 3.1. PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE................................................................................................ 9 3.2.TRŽIŠTE VLASNIČKIH I DUŽNIČKIH HARTIJA OD VRIJEDNOSTI ................................................................ 10 3.3.NACIONALNO I MEĐUNARODNO TRŽIŠTE........................................................................................ 11 3.4.NEORGANZOVANO I ORGANIZOVANO TRŽIŠTE................................................................................. 11 4. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA ................................................................................. 12 4.1. AKCIJE ................................................................................................................................... 12 4.2.OBVEZNICE.............................................................................................................................. 14 4.3.DERIVATNI INSTRUMENTI ........................................................................................................... 16 5. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA ................................................................................... 18 6. INSTITUCIJE TRŽIŠTA KAPITALA..................................................................................... 19 6.1.BERZE .................................................................................................................................... 19 6.2.CENTRALNA DEPOZITNA AGENCIJA................................................................................................ 21 7. DRUŠTVENO EKONOMSKI ZNAČAJ TRŽIŠTA KAPITALA................................................... 21 8.TRŽIŠTE NOVCA ................................................................................................................ 22 8.1. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA .................................................................................................... 23 8.2. KRATKOROČNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI....................................................................................... 23 ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 24 LITERATURA ........................................................................................................................ 25
  • 2. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 2 REZIME Finansijsko - tržišni sistem ima velik i širok značaj za gotovo sve segmente ekonomskog i društvenog života, a posebno u oblastima formiranja štednje, njene alokacije i nivoa investicione aktivnosti, za neinflatorno finansiranje javne potrošnje, za efikasno sprovođenje monetarne politike. Glavni elementi finansijsko - tržišnog sistema su: finansijska štednja kao sadržaj, kao predmet transferisanja, glavni tokovi trasferisanja finansijske štednje, finansijski instrumenti kojima se štednja trasferiše, finansijska tržišta na kojima se ostvaruje promet odgovarajućih finansijskih instrumenata. Finansijska tržišta su dio ekonomskog sistema. Na njih vrši uticaj promjene na tržištu proizvoda i promjene faktora proizvodnje. Finansijska tržišta vrše povratni uticaj na tržište proizvoda i faktore proizvodnje. Razvojem finansijskih tržišta povećava se ponuda finansijskih instrumenata, čime i oblici aktive postaju predmet tržišnog valorizovanja. Finansijska tržišta imaju veliki značaj za razvoj proizvodnje, povećanje društvenog proizvoda i ostvarivanje akumulacije. Ona su postala neizbježan faktor i ugaoni kamen otpočinjanja i završavanja svih privrednih aktivnosti, bez obzira na vrstu svojinskih odnosa u uslovima slobodne tržišne ekonomije robno-novčanog karaktera. KLJUČNE RIJEČI:  Finansijsko - tržišni sistem;  Finansijski instrumenti;  Razvoj;  Privredne aktivnosti;
  • 3. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 3 Uvod U okviru privrednog sistema jedan od najvažnijih podsistema je finansijski sistem. Finansijski sistem je kao dio privrednog sistema, i sam sastavljen od više elemenata koji omogućuju nesmetan tok finansijskih sredstava u jednoj društveno-ekonomskoj zajednici. Finansijski sistem predstavlja mehanizam i vodič, odnosno sistem kanala kojim se vrši transfer finansijskih sredstava između različitih grupa i subjekata u privredi. Obavlja ogroman broj funkcija u privredi: funkciju štednje, funkciju blagostanja, likvidnosnu funkciju, kreditnu funkciju, funkciju plaćanja, funkciju zaštite od rizika, makroekonomsku funkciju, funkciju transfera resursa kroz prostor i vrijeme, obezbjeđivanje informacija, funkciju kreiranja novca. Najvažnije osobine finansijskog sistema su dinamičnost, otvorenost i kompleksnost. Osnovna uloga finansijskog sistema je da omogući nesmetan tok sredstava u nacionalnoj ekonomiji. Stoga se može reći da snažan, efikasan i stabilan finansijski sistem predstavlja uslov za uspješno funkcionisanje privrednog sistema, opstanak, rast i razvoj nacionalne ekonomije, ali i cjelokupan društveni prosperitet. Preko finansijskog sistema i njegovih osnovnih elemenata privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje svakodnevnog poslovanja, investicije rast i razvoj. Preko finansijskog sistema i ostali učesnici u privrednom i društvenom dolaze do sredstava potrebnih za normalno funkcionisanje. Značaj i uloga finansijskog sistema je da obezbjedi nesmetan tok sredstava izmedju značajne grupe subjekata. To su subjekti koji raspolažu viškom finansijskih sredstava u određenom momentu, s jedne strane, i subjekti kojima nedostaju finansijska sredstva, s druge strane. Na taj način finansijski sistem ima funkciju povezivanja dvije značajne makroekenomske kategorije: štednju i investicije. Elementi finansijskog sistema su: finansijska tržišta; finansijski instrumenti; finansijske institucije i učesnici. (O čemu će se dalje govoriti u radu)
  • 4. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 4 Svaki pojedinac nastoji uložiti (zaposliti) svoj kapital tako da postigne najveću korist. On u pravilu ne misli da poboljša cjelokupnu privredu, niti zna koliko je poboljšao. On vidi samo svoju sigurnost, samo vlastiti dobitak. U svemu tome vođen je nevidljivom rukom da poboljša nešto što i nije bila njegova namjera. Vođen vlastitim interesom, on često unapređuje društvo efikasnije nego kad bi ga stvarno namjeravao unaprediti. Adam Smith Bogastvo naroda (1776. godina) 1. Pojam i podjela tržišta kapitala Nijedna savremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi kapital, bez obzira na to da li, ukupno gledano, ima neto suficit ili neto deficit u kapitalu, tako da je kretanje kapitala između zemalja dvosmjerno, pri čemu se u jednom slučaju subjekti određene zemlje pojavljuju kao davaoci, a drugi put kao korisnici kapitala. Tržište kapitala (engl. capital market) u užem smislu je skupni pojam za ponudu i tražnju dugoročnih vrijednosnih papira.1 Osnovna svrha tržišta kapitala je alociranje štednje krajnjim korisnicima. Tržište kapitala omogućuje svojim mehanizmom spajanje potreba i interesa dviju strana, ponude i tražnje kapitala. Tržište kapitala je tržište na kojem se kupuje i prodaje kapital, odnosno tržište kapitala je mjesto na kojem se susreću ponuda i tražnja kapitala. Tržište kapitala je mehanizam koji omogućava prenos sredstava za investicije. 1 Prof.dr Zijad Njuhović “Poslovne finansije” Sarajevo, 1999. godina.
  • 5. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 5 Na tržištu kapitala se susreću interesi štediša s jedne strane i interesi investitora sa druge strane. Na tržištu kapitala se susreću oni koji nude i oni koji traže dugoročne finansijske instrumente tj. finansijske instrumente preko jedne godine, zbog kontinuiranog sučeljavanja formiraju se i cijene ovi dugoročnih instrumenata. Grafikon br. 1. – Podjela trţišta kapitala Na kreditno-investicionom tržištu se obavlja kupovina i prodaja kapitala tj. dugoročni investicioni krediti. Hipotekarno tržište obuhvata dobijanje kapitala u obliku hipotekarnih kredita, dok srednjoročno dugoročni kreditni TRŽIŠTE KREDITA Kreditno - investiociono tržište Hipotekarno tržište TRŽIŠTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA Tržište obveznica Tržište akcija Tržište derivatnih finansijskih instrumenata TRŢIŠTE KAPITALA
  • 6. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 6 instrumenti obuhvataju privatne plasmane srednjoročnih i dugoročnih vlasničkih vrijednosnih papira. Za razliku od novčanog tržišta, tržište kapitala obuhvata samo ugovorno tržište, ali zato ima i tržište vrijednosnih papira koje obuhvataju i otvoreno tržište. Tržište vrijednosnih papira je ustvari primarno i sekundarno tržište vrijednosnih papira. Ono obuhvata:  tržište obveznica,  tržište dionica,  tržište derivatnih finansijskih instrumenata. Tržište obveznica je javna emisija, kupovina i prodaja obveznica, tržište dionica je takođe javna emisija, kupovina i prodaja dionica, a tržište derivatnih finansijskih instrumenata obuhvata javnu emisiju, kupovinu i prodaju derivatnih finansijskih instrumenata čija je vrijednost izvedena iz druge vrste vrijednosnih papira. Devizno tržište je i tržište novca i tržište kapitala i podrazumijeva razmjenu i kupovinu deviza. Ovo tržište je ustvari internacionalno tržište novca gdje se obavlja kupovina i prodaja stranih sredstava plaćanja i kratkoročnih i dugoročnih vrijednosnih papira emitovanih u stranim sredstvima. O podjeli tržišta kapitala više u nastavku rada. 2. Karakteristike tržišta kapitala Bitno je napomenti da je tržište kapitala za razliku od tržišta novca institucinalnog karaktera. Predmet trgovanja na tržištu kapitala su vrijednosni papiri i kapital čija je dospjelost preko jedne godine ( dugoročni vrijednosni papiri). Osnovni predmet finansijske transakcije na tržištu kapitala jeste kapital, koga vlasnik kapitala prodaje, a korisnik kapitala kupuje. Osnovna karakteristika tržišta kapitala jeste u tome, da se kupac i prodavac kapitala dogovore o predmetu i uslovima kupoprodaje. A, jedan od najbitnijijh uslova kupoprodaje kapitala jeste cijena. Cijena kapitala izražava suprotne interese kupaca u odnosu na interese prodavca kapitala. Pošto je cijena najbitniji elemenat odnosno uslov kupoprodaje kapitala, iz tog razloga, bitno je reći da kupac kapitala nastoji kupiti kapital po najnižoj cijeni, a prodavac kapitala nastoji prodati kapital po
  • 7. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 7 najvišoj cijeni. Zbog ovog razloga dolazi do suprotnih ineresa obe strane tj. kupca i prodavca. Osnova i temeljna funkcija tržišta kapitala jeste da pomiri, odnosno izgladi interese između kupca i prodavca, tako što će se omogućiti kupcu kupovinu kapitala po najpovoljnijim tržišnim uslovima, a prodavcu će omogućiti prodaju kapitala po najpovoljnim tržišnim cijenama. Takođe, osnovna funkcija tržišta kapitala jeste omgućavanje prenosa sredstava za investicije. 2 Finansijske transakcije koje se odvijaju na tržištu kapitala nazivaju se tržišnim transakcijama. Osnovni temeljni izvori kapitala su: • novčana štednja, • transformacija novca u kapital. Za novčanu štednju karakteristično je to da ona predstavlja odlaganje trošenja nacionalnog dohotka. Drugi izvor kapitala jeste, transformacija novca u kapital, ona predstavlja rezultat bankarsko - finansijskog sektora i njegove mogućnosti da bilo koji oblik štednje transformiše u kapital. Bitne odluke pojedinaca o potrošnji i štednji zavise od:  opštih okolnosti,  osnova programa socijalne sigurnosti država,  osnova programa osiguranja. Smisao štednje i njenog korištenja, odnosno efikasne alokacije korisnicima, u krajnjem trebaju da rezultiraju u stvaranju većeg društvenog bogastva. U teoriji i praksi kapital se može korisiti na tržištu kapitala kao: • akcijski (dioničarski) kapital, • kreditini (zajmovni) kapital. Akcijski (dioničarski) kapital predstavlja takav oblik korištenja kapitala, gdje se korisnik nalazi u ulozi primaoca tj. budućeg vlasnika, a sadašnji vlasnik se nalazi u ulozi davaoca kredita. Kreditni (zajmovni) kaptal predstavlja takav oblik kapitala u kojem se korisnik javlja kao dužnik, a vlasnik kapitala se javlja kao povjerilac. Na tržištu kapitala javljaju se ciljevi i to:  povećanje novčane štednje u kvantitativnom i kvalitativnom smislu.  ostvarenje maksimalno mogućeg kapitala,  ostvarenje optimalne strukture kapitala,  ostvarenje najvećeg mogućeg prihoda po osnovu vlasnika nad kapitalom,  alokacija kapitala u investicije i najprofitabilnije privredne grane,  obezbjeđenje neophodog kapitala za privredni razvoj. 2 Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007.godina
  • 8. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 8 2.1. Osnovne karakteristike razvijenog tržišta kapitala Da se uspješno ostvari tranzicija ka tržištu kapitala, alocira se kapital za najdjelotvorniju namjenu, povećavaju se prilike za štednju, omogućuje se prenos rizika, podstiče se za razvoj tržišta kapitala, oblika, procedure itd… Organizovanje i razvoj tržišta kapitala treba da doprinese ostvarivanju ciljeva učesnika tržišta kapitala, koji traže sigurnost u ostvarivanju i prenosu svojih prava, zatim sigurnost u ostvarenju svojih ciljeva u vezi sa dobijanjem ili davanjem kapitala. Učesnici na tržištu kapitala traže sigurnost i trebaju imati sve potrebne informacije pri svim postupcima. 3. Vrste tržišta kapitala Tržište kapital se sastoji od :  tržišta dugoročnih kredita  tržišta dugoročnih vrijednosnih papira Kod tržišta dugorčnih kredita, prisutno je susretanje ponude i tražnje investicionih sredstava. Akteri na ovom obliku tržišta kapitala su: osiguravajuća društva, investicioni fondovi, poslovne banke i korporacije. Tržišta dugoročnih vrijednosnih papira kao dio tržišta kapitala javlja se pri ponudi i tražnji dugoročnih vrijednosnih papira. Tržište efekata ili tržište dugoročnih vrijednosnih papira može biti primarno i sekundarno. Emisija vrijednosnih papira kod primarnog tržišta kapitala može biti u tri oblika i to:  direktna emisija,  indirektna emisija,  interna emisija. Bitno za reći kod ove tri emisije vrijednosnih papira je to, da kod direktne emisije vrijednosnih papira izdavaoc i kupac su u direktnoj vezi, dok kod indirektne emisije vrijednosnih papira prisutan je posrednik. A kod
  • 9. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 9 interne emisije, emisija vrijednosnih papira se obavlja na osnovu ostvarene dobiti u korporaciji. Kako je finansijsko tržište u odnosu na druga tržišta specifično, tako je i tržište kapitala u odnosu na tržište novca. Postoji podjela tržišta kapitala na: • primarno i sekundarno tržište, • tržište vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira, • nacinalno i međunarodno tržište, • neorganizovano i organizovano tržište. 3.1. Primarno i sekundarno tržište Primarno tržište Osnovna i temeljna karakteristika primarnog tržišta kapitala su: dugoročna ponuda i tražnja novca - kapitala, a osnovna i temeljna karakteristika sekundarnog tržišta kapitala su: - trgovina sa emitovanim dugoročnim vrijednosnim papirima. Takođe bitna karakteristika primarnog tržišta kapitala je, da tržište funkcioniše uz prisustvo velikog rizika. Akcije, obveznice i drugi finansijski instrumenti zapažanja dobivaju ili zaživljavaju na tzv. primarnom ili emisijskom tržištu. Primarno tržište kapitala je onaj segment tržišta na kojem izdavaoc akcije ili obveznice dolazi do kapitala, odnosno do određenog novčanog iznosa koji mu je potreban (npr. za finansiranje nekog investicijskog projekta ili za finasiranje neke druge poslovne aktivnosti). Posao izdavanja, odnosno primarne emisije vrijednosnog papira prilično je složen i najčešće zahtjevan da bi ga izdavaoc mogao samostalno odraditi. Banke, odnosno njihovi odjeli za investicijsko bankarstvo najčešće odrađuju posao od ideje do realizacije primarne emisije. One stoga i vladaju tim tržištem: bilo kao “veletrgovci” koji otkupljuju cijelo izdanje i rasprodaju ga dalje, ili bilo kao posrednici koji pronalaze izravnog kupca HOV (vrijednosni papir). Nakon što su prvi put prodani vrijednosni papiri svoj život nastavljaju na sekundarnom ili transakcijskom tržištu. Javni nastup ili procedura otvaranja je naziv za izlazak onog preduzeća koje odluči poslovati na primarnom tržištu kapitala. Ovakav pristup ima svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivne strane javnih nastupa kod koropracijskog preduzeća su:
  • 10. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 10  pristup eksternim izvorima sredstava,  dobijanje povoljnijih bankarskih kredita,  mogućnost uspostavljanja fleksibilne strukture kapitala  prodajom vrijednosnih papira brže se uspostavlja likvidnost. Nakon pozitivnih stavki javnih nastupa kod korporacijskog preduzeća, tako postoje i one koje nam se manje sviđaju, odnosno one koje negativno utiču na preduzeće. Negativne strane javnih nastupa kod koropracijskog preduzeća su:  izloženost javnosti,  pritisak investitora (investitor upravlja preduzećem),  izloženost preuzimanja od strane drugih preduzeća  izloženost odliva povjerljivih informacija.3 Sekundarno tržište Za razliku od primarnog tržišta, gdje izdavaoc pribavlja novčana sredstva, na sekundarnom se tržištu “samo” mijenja vlasnik HOV. Međutim iz tog razloga što postoji mogućnost preprodaje hartija od vrijednosti, sekundarno tržište je veoma važno. Sekundarno tržište kapitala omogućava mobilnost i likvidnost - investitor može prodati svoj (dugoročni) vrijednosni papir i tako prema potrebi doći do novčanih sredstava. Kada se u širokoj populaciji govori o tržištu kapitala, najčešće se zapravo govori o sekundarnom tržištu. Kod sekundarnog tržišta, trgovanje vrijednosnim papirima se obavlja na finansijskim berzama. U sekundarnom tržištu kapitala veliki značaj se odnosi na izvršenje kupovnih naloga po najnižim cijenama i prodajnih naloga po najvišim cijenama. Trgovanje na sekundarnom tržištu može biti promptno i terminsko. Stalni subjekti na sekundarnom tržištu kapitala su odeređeni finansijski posrednici koji povezuju prodavce i kupce vrijednosnih papira. 3.2.Tržište vlasničkih i dužničkih hartija od vrijednosti Ova se podjela temelji na obilježju finansijskog odnosa između izdavaoca i vlasnika HOV. Kao što im i sam naziv kaže, vlasnički papiri predstavljaju udio u vlasništvu nad preduzećem i za njih su vezana određena 3 Prof. dr Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanić “Fnansijska tržišta: tržište novca i kapitala“, Banja Luka, 2009. god.
  • 11. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 11 vlasnička prava, dok je u pozadini dužničke hartije od vrijednosti finansijsko kreditiranje izdavaoca. Klasični vlasnički instrument je dionica, dok je obveznica tipičan predstavnik skupine dužničkih hartija od vrijednosti. Iako postoje određene organizacijske razlike između tih tržišnih segmenata, oni u praksi čine cjelinu: mjesto na kojem se sastaju ponuda i tražnja dugoročnih finansijskih instrumenata.4 3.3.Nacionalno i međunarodno tržište Dobro je poznato da se pojam nacionalnog tržišta, odnosi na domaće tržište kapitala. Stoga bi se pojam međunarodnog tržišta kapitala trebao odnositi na sva ostala nacionalna tržišta, osim domaćega. Međutim, bitno je reći da se pod pojmom međunarodnog tržišta kapitala podrazumijeva trgovinu vrijednostim papirima koja nije ograničena na (jedno) državno područje – a samim tim su obuhvaćena i nadnacionalna tržišta kapitala. Tipičan primjer nadnacionalnog tržišta jest tzv. eurotržište, koje nema posebnog uređenja, ne pripada ni jednoj državi i čija su glavna središta Pariz, London, Luksemburg i Frankfurt. 3.4.Neorganzovano i organizovano tržište Neorganizovano tržište Neorganizovano tržište često se naziva i nereguliranim, spontanim ili čak sivim tržištem. Iz tog razloga što neorganizovano tržište obuhvata sva trgovanja HOV izvan organizovanog tržišta: od trgovanja vrijednosnim papirima koje organizovano tržište ne prihvaća, do kupoprodaje vrijednosnih papira koje su usprkos mogućnostima, realizovane mimo organizovanog tržišta. Kod ovog tipa tržišta postoje zaint eresovane strane koje tačno znaju šta hoć e u dogovorenim kupoprodajama vrijednosnih papira. Za razliku od neorganizovanog tržišta, organizovano sekundarno tržište karakterišu tačno utvrđena pravila ponašanja i regulatorno-nadzorni okvir, koje postavlja zakonodavac (država), ali i same institucije na 4 Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007. godina
  • 12. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 12 kojima se trguje recimo berze. Upravo zbog toga možemo reći je organizovano sekundarno tržište ono «pravo» tržište vrijednosnih papira. 4. Instrumenti tržišta kapitala To su vrijednosni papiri čije je dospjeće preko godinu dana. Finansijski instrumenti predstavljaju oblike u kojima se može držati imovina različitih subjekata privrede ili pojedinih sektora. Osnovni fnansijski instrumenti su: 1. Mjenice 2. Akcije 3. Obveznice 4. Blagajnički, komercijalni i državni zapisi 5. Sertifkat o depozitu 6. Finansijski derivati Ostali finansijski instrumenti su: 1. Gotov novac 2. Depozitni novac 3. Nemonetarni depoziti 4. Krediti 5. Štedne knjižice 6. Polise osiguranja 7. Komercijalni zapisi 8. Bankarski akcepti Finansijski instrumenti predstavljaju predmet trgovanja na finansijskim tržištima. 4.1.Akcije Instrumenti akcijskog kapitala su akcije ili dionice. Imamo dvije osnovne vrste akcija – obične i preferencijalne akcije. Najpoznatiji tip akcija su svakako obične akcije, čijim izdavanjem emitent dolazi do sredstava za finansiranje poslovanja, dok kupci postaju novi suvlasnici firme. Obične akcije su najzastupljeniji instrument akcijskog kapitala. Pored prava vlasništva i prava na dividendu, obične akcije nose sa sobom još neka prava, kao što su pravo na dio aktive u slučaju likvidacije i bankrotstva, pravo na pregled poslovnih knjiga i druga prava.
  • 13. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 13 Drugu veliki grupu instrumenata akcijskog kapitala čine prioritetne, povlašćene ili preferencijalne akcije. One takođe odražavaju dio vlasništva nad korporativnim vlasničkim oblikom preduzeća (A.D.), s tom razlikom što njihovi vlasnici obično ne uživaju pravo glasa. Zauzvrat, vlasnicima povlašćenih akcija se garantuje fiksna dividenda i povlašćen tretman u pogledu njene isplate. U poređenju sa običnim akcijama, to konkretnije znači da ni jedan dinar dividende ne smije biti isplaćen vlasnicima običnih akcija, dok se ne isplati dividenda vlasnicima preferencijalnih akcija. Usled navedene prednosti – prioriteta, povlastice, preferencije – ove akcije su i dobile ime. U slučaju bankrotstva ili likvidacije prava preferencijalnih akcija su ''starija'' u odnosu na prava vlasnika običnih akcija. U pogledu plaćanja dividende moguce je razlikovati dvije vrste prioritetnih akcija: kumulativne i nekumulativne. Kod kumulativnih preferencijalnih akcija sve neisplaćene dividende iz ranijih godina se kumuliraju i moraju biti isplaćene prije dividende vlasnicima obicnih akcija. Kod nekumulativnih preferencijalnih akcija, A.D. nema obavezu da kumulira neisplaćene dividende iz ranijih godina. Pored dvije osnovne vrste akcija, u okviru svake grupe instrumenata mogu postojati razlicite. Tako na primjer, u okviru obicnih akcija, možemo razlikovati više klasa akcija (A,B,itd.) koje svojim vlasnicima daju, prije svega, različita prava glasa, ali i različite prihode. U okviru preferencijalnih akcija mogu postojati i takozvane debenturne akcije – one nose veću sigurnost, fiksnu dividendu i veća prava u slučaju lošijih poslovnih rezultata. OBIČNE AKCIJE Obične akcije predstavljaju najznačajnije instrumente akcijskog kapitala. Akcije se sastoje iz dva dijela – plašta i kuponskog tabaka. Plašt akcije sadrži: naziv i sjedište emitenta, oznaku serije sa kontrolnim brojem, oznaku da je akcija i vrstu akcije, redosled emisije, ukupan obim emisije, nominalnu vrijednost i broj akcije, ime kupca ili oznaku na koga akcija glasi, prava, mjesto i datum izdavanja, kao i potpise ovlašćenih lica. Kuponski tabak sadrži: naziv i sjedište emitenta, oznaku serije i kontrolni broj, redni broj kupona za naplatu dividende, godinu za koju se dividenda isplaćuje i potpise. Svaki vlasnik akcije – akcionar dobija od strane emitenta sertifikat ili potvrdu o posjedovanju akcija. Jednostavno akcija je dokument koji predstavlja dokaz o vlasništvu akcija. U njima moraju biti upisani najvažniji
  • 14. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 14 podaci – emitent, vrste i broj akcija koje vlasnik posjeduje, itd. Potvrda se može odnositi na jednu ili više akcija, što je češći slučaj, kada se u njoj naznačava na koliko akcija glasi. PREFERENCIJALNE (POVLAšćENE, PRIORITETNE) AKCIJE Drugu veliku grupu instrumenata akcijskog kapitala i vrstu akcija predstavljaju preferencijalne, povlašćene ili prioritetne akcije. Preferencijalne akcije su dobile naziv po tome što svojim vlasnicima donose određen preferencijalni tretman, odnosno povlastice i prioritet po osnovu dva pitanja, a to su: U pogledu isplate prihoda – gdje se dividenda vlasnicima preferencijalnih akcija mora isplaćivti prije dividende vlasnicima običnih akcija. U pogledu prava na aktivu u slučaju likkvidacije kompanije – gdje su prava vlasnika preferencijalnih akcija ''mlada'' od prava vlasnika običnih akcija. To konkretnije znači, da u slučaju bankrotstva, od ostatka vrijednosti vlasnici preferencijalnih akcija ce biti isplaćeni prije vlasnika običnih akcija. Preferencijalne akcije ne sadrže pravo glasa. Slične kao i obične, preferencijalne akcije nemaju rok dospjeća. Ulog u preduzeću koji se ostvaruje kupovinom akcije ne može se povući osim u slučaju likvidacije.5 4.2. Obveznice Obveznice predstavljaju finansijske instrumente duga putem čijeg izdavanja emitent dolazi do finansijskih sredstava za svoje potrebe, a za šta kupcu investitoru tih obveznica plaća kamatu, a po isteku valute plaća glavnicu. Obveznica se sastoji od plašta i kupona. Za obveznice se koriste različiti nazivi, kao bondovi, note. Obveznica predstavlja hartiju od vrijednosti kojom se izdavalac obavezuje da će donosiocu isplatiti određenog dana iznos naznačen u obveznici sa kamatom ili drugačije ako je to predviđeno. Prilikom izdavanja obveznice, utvrđuju se bitni elementi: - iznos, - namjena sredstava koja se pribave, - način izdavanja obveznice, - rokovi otplate, 5 Doc. dr Mersud Ferizović „Finansijska tržišta“, Bihać, april 2004.godine
  • 15. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 15 - kamatne stope, - način obračuna i isplate kamate, - učešće u dobiti i sl. Obveznice predstavljaju veoma značajan oblik prikupljanja slobodnih novčanih sredstava u savremenim privrednim odnosima u cilju finansiranja proširene reprodukcije. Pošto izdavanje obveznica zahtjeva visok stepen stručnosti i dobro organizovanu tehniku emisije, bankarske organizacije najčešće izdaju obveznice u tuđe ime i za tuđi račun. Postoje tri načina emisije obveznica: - upisivanje obveznica ili supskripcija, - stalna prodaja obveznica i - slobodna prodaja obveznica. Obveznice mogu da budu sa fiksnom i promjenljivom kamatom. U praksi se smatra da su kamatna plaćanja sigurna ako su kod industrijskih preduzeća tri puta pokrivena profitom, a kod preduzeća elektroprivrede dva puta. Prema načinu označavanja vlasništva nad njima, obveznice se dijele na: -obveznice na ime – koje na plaštu imaju navedeno ime kupca. Takve obveznice se prenose na novog vlasnika indosiranjem – pismenim izjavljivanjem vlasnika iste da svoje pravo prenosi na drugo lice. Novi vlasnik, prilikom naplaćivanja svojih prava po osnovu obveznice, obavezno mora prezentovati sam indosament. - obveznice na donosioca – koje na plaštu imaju navedeno da glase na donosioca. One se na neko drugo lice prenose prostom predajom. Njihova bitna razlika u odnosu na prethodnu vrstu obveznica je u tome što emitent neće izdati vlasniku novu obveznicu u slučaju njenog gubitka. Obveznice prema trajanju kreditnog odnosa, dijele se na: - kratkoročne – dospijevaju na naplatu u roku koji je kraći od godinu dana, i - dugoročne – koje dospijevaju na naplatu u roku koji je duži od godinu dana. Prema subjektu koji ih izdaje obveznice se dijele na: - obveznice koje izdaje javni sector - obveznice koje izdaje privatni sektor. Sa stanovišta osiguranja potraživanja, obveznice se klasifikuju na: - neosigurane i - osigurane obveznice. Prema načinu obračuna kamate, dijele se na: - obveznice sa fiksnom kamatom- kod kojih je kamata u momentu kupovine poznata i fiksna,
  • 16. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 16 - obveznice sa promjenljivom(varijabilnom) kamatom – kod kojih je kamatna stopa obveznice promjenljiva i vezuje se za kamatnu stopu neke kratkoročne hartije od vrijednosti (a to je najčešće ona koja ima najniži kreditni rizik) - obveznice sa indeksiranom kamatom – kod kojih se fiksna kamata, u momentu isplate koriguje indeksom rasta cijena na malo ili nekim drugim ugovorenim indeksom. Svaka obveznica mora da sadrži sledeće bitne elemente: - označenje da je obveznica, - naziv i sjedište izdavaoca obveznice, - naziv, odnosno ime i prezime upisnika obveznice, odnosno označenje da obveznica glasi na donosioca, - novčani iznos na koji obveznica glasi, - visinu kamatne stope, - rokove otplate glavnice i kamate, - mjesto i datum izdavanja obveznice, - serijski broj obveznice, - faksimil ovlašćenih lica izdavaoca obveznice. Sva prava iz obveznice moraju da budu na njoj označena. Ako se izdaje obveznica s garancijom, na njenoj prednjoj strani mora da bude označen naziv i sjedište garanta. 4.3.Derivatni instrumenti Derivatni instrumenti tržišta kapitala predstavljaju vrijednosne papire koji su izvedeni iz nekih drugih vrijednosnih papira. Može se reći da su rezultat poremećaja na tržištu kapitala, koji se investitori žele osigurati od nepoželjnih promjena kamatnih stopa i vrijednosnih papira, koji su predmet ugovaranja. Najpoznatiji su fjučers ugovori i opcije. Ovi instrumenti prvenstveno se koriste u bankama da se osiguraju od gubitaka, koji se vezuju za različite tipove rizika, prenošenje nekih ili svih vrsta rizika na druge strane uugovoru, koje imaju suprotne pozicije u transakcijama. Derivat ima tri karakteristike:  vrijednost se bazira na promjeni kamatne stope, valutnog kursa, cene neke robe i sl.  zahtjeva veoma malo inicijalno ulaganje,
  • 17. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 17  izvršava se u novcu ili zaključivanjem drugog finansijskog derivata (zauzimanje kontrapozcije), ne podrazumijeva direktnu razmjenu predmeta derivata. Finansijski derivati: • forvard • fjučers • opcija • svop FORVARD je tipičan terminski ugovor koji sadrži sve potrebne elemente terminske trgovine. Oni nisu standardizovani ugovori i cijene nisu transparentne. Forvordima se ne može trgovati na berzi. FJUČERSI su visokostandardizovani finansijski instrumenti. Njima se može trgovati na berzi, pa time imaju veći stepen likvidnosti (likvidni terminski ugovori). Fjučersi su obaveze da se kupi ili proda određena roba ili finansijski instrument, na tačno određeni dan, po tačno određenoj cijeni. Finansijski fjučersi se dijele na: valutne, kamatonosne i indeksne fjučerse. • Valutni tj, devizni fjučersi (Exchange Futures) su ugovori kojima se definiše isporuka naznačenog iznosa strane valute, određenog dana u budućnosti, u zamjenu za obračunatu isplatu u domaćoj valuti. • Kamatonosni fjučersi (Interest Rate Futures) su ugovori o isporuci dužničkih instrumenata među kojima dominiraju kratkoročne ili dugoročne državne obveznice. • Indeksni fjučersi (Index futures) su ugovori zasnovani na vrijednosti berzanskih indeksa. SWAP je ugovor kojim se ugovorne strane obavezuju da zamjene skup isplata koje svaka od njih posjeduje po osnovu nekog prethodnog ulaganja ili kreditnog posla. Svopovi nisu instrumenti kojima se mobilišu nova sredstva, već mehanizam za racionalnije upravljanje postojećim fondovima. Svrha svopova jeste smanjenje troškova, eliminisanje rizika deviznog kursa i rizika kamatne stope, kao i upravljanje aktivom i pasivom kroz zamenu, a ne trajnu prodaju ili kupovinu finansijske aktive ili otplatu neke obaveze. Svop predstavlja ugovor u kome se ugovara razmjena tokova gotovine u budućnosti. OPCIJE spadaju u kategoriju pod nazivom “kontigentna ili uslovna prava” (contigent clame). One pružaju mogućnost da se odluka o kupovini ili prodaji donese u hodu, ako se tržište kreće u pravom smjeru.
  • 18. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 18 Opcije se mogu klasifikovati prema više kriterijuma. Jedan od kriterijuma na osnovu koga su se izdiferencirala različita organizovana tržišta opcija, je vrsta finansijske aktive na koju se pravo iz opcijskog ugovora odnosi. Prema ovom kriterijumu razlikujemo:  robne opcije;  valutne opcije;  opcije na akcije;  opcije na fjučers ugovore i  opcije na finansijske indekse. Na svjetskom tržištu trguje se opcijama evropskog , američkog i azijskog tipa. Američke opcije su ugovori koje svom držaocu daju pravo kupovine određene aktive poutvrđenoj cijeni, u bilo kom trenutku prije roka dospijeća, kao i na sam dan dospijeća. Evropska opcija se može realizovati samo na dan dospijeća. Azijske opcije odnose se na pravo držaoca da kupi ili proda određenu aktivu po cijeni realizacije koja predstavlja prosjek spot cijena te aktive na tržištu u toku perioda do realizacijeopcije. Sve opcije sa aspekta njihovog značenja i važnosti možemo podijeliti na dvije osnovne grupe,i to na grupu prodajnih ili „Call" opcija, i na grupu kupovnih ili "Put" opcija. Call opcija daje pravo njenom vlasniku da kupi određene efekte po dogovrenoj cijeni i toprije isteka njene važnosti tj, prije roka dospijeća. S druge strane, prodavač call opcijepreuzima obavezu da postupi po željama vlasnika opcije. U zavisnosti od toga da li su vlasnik opcije ili njen prodavač u vrijeme nastanka opcije imali predmetne efekte ili nisu, govori se opokrivenoj ili nepokrivenoj call opciji. Put opcija daje pravo njenom vlasniku da prodaje određene efekte po unaprijeddogovorenoj cijeni za sve vrijeme valjanosti opcije, dok je prodavač te opcije obavezan kupitite efekte. 5. Učesnici na tržištu kapitala
  • 19. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 19 Kao korisnici kapitala javljaju se preduzetnici koji žele da krenu u realizaciju određenih projekata, ulažući u proizvodnju, prije nego što su prikupili ili uštedjeli u dovoljnoj količini sopstveni kapital, a tržište kapitala im pruža mogućnost da pribave dodatni tuđi kapital u vidu zajma ili u obliku vlasničkog kapitala kroz direktno ulaganje investitora. Dosadašnja praktična iskustva tržišta kapitala ukazuju, da se kao učesnici najčešće pojavljuju:  Investitori i vlasnici kapitala u ulozi prodavca,  Preduzetnici korisnici kapitala u ulozi kupca,  Posrednici u obliku banaka i drugih bankarskih organizacija specijalizovanih finansijskih institucija kao i berzi,  Država u ulozi regulatora i kontrolora. Sa aspekta tržišnihh odnosa, učesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati:  U neposredne učesnike;  U posredne učesnike. Korisnici kapitala pojavljuju se na tržištu kapitala kao kupci nedostajućeg kapitala. Aktivnosti korisnika kapitala prisutne su i na primarnom i na sekundarnom tržištu kapitala. Posrednici na tržištu kapitala su po broju najmalobrojniji, a po kvalitativnim elementima najvažniji učesnici tržišta kapitala. Za posrednike na tržištu kapitala karakteristično je, da u poslovnim odnosima treba da štite interese komitenata, što je u određenim slučajevima u suprotnosti sa njihovim interesima. Posrednici na tržištu kapitala se mogu prema kriterijumu njihove organizaciono-funkcionalne strukture svrstati u sledeće grupe:  Banke i druge finansijske organizacije,  Investicione fondove,  Berze i specijalizovane institucije tržiša kapitala. 6. Institucije tržišta kapitala 6.1.Berze Mjesta trgovanja razvijala su se i mijenjala tokom vremena. Još od 15. vijeka i nastanka prvih berzi u kontinentalnoj
  • 20. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 20 Europi, one obavljaju zadaću spajanja ponude i tražnje vrijednosnih papira na jednome mjestu. Berza se može def inisati kao organizovano tržište na kojem, u skladu sa strogo propisanim pravilima, kupci i prodavaoci trguju vrijednosnim papirima. Berza je institucija finansijskog tržišta, ali je i sama po sebi finansijsko tržište.6 Sve što je vezano za organizaciju berze i poslovanje na berzi detaljno je regulisano posebnim pravilima i zakonima. Kao predmet kupoprodaje na berzama mogu se javiti novac, devize, hartije od vrijednosti i roba. Berza ne utvrđuje cijenu hartija od vrednosti kojima se na toj berzi trguje, već određuje pravila odvijanja aukcije na kojoj se slobodnim susretanjem ponude i tražnje u određenom trenutku utvrđuje cijena hartije od vrijednosti. U donošenju pravila poslovanja berze su samostalne, kao i u kontroli njihove primjene i sankcionisanju prekršilaca. Posao sankcionisanja je djelatnost posebnih berzanskih sudova-arbitraža. Članovi berze, brokersko-dilerska društva, u vremenu određenom za aukciju, na način propisan pravilima berze, plasiraju naloge za trgovanje (primljene od klijenata ili sopstvene naloge) za hartijama od vrijednosti koje su primljene na trgovanje na toj berzi. Berza dobija dozvolu za rad od Komisije za hartije od vrijednosti, koja kontroliše njen rad tokom cijelog perioda postojanja berze. U širem smislu, berza predstavlja cjelokupno tržište, dakle, interaktivne odnose svih učesnika u trgovanju, a to su: izdavaoci hartija od vrijednosti, sva fizička i pravna lica kao investitori ili potencijalni investitori u hartije od vrijednosti, prateće institucije kao što su razne agencije, knjigovođe, ovlašćeni revizori i sl, nadzorni organi, klirinške kuće i registri hartija od vrijednosti, posrednici na finansijskom tržištu, medijii i sama berza, u užem smislu te reči. U osnovi, svoje organizacije, berza, koja se nalazi u centru kruga pomenutih učesnika, se najčešće svodi na djelovanje organizacionih cjelina koje ujedno predstavljaju i osnove organizacije berze i to:  listing, koji vrši prijem i razvrstavanje hartija od vrijednosti na različite nivoe tržišta, koja su na toj berzi organizovana, prati stalno izvšenje uslova pod kojima je hartija primljena na berzi kao ispunjenje obaveza koje emitentima propisuje berza. Takođe, u okviru poslova listinga 6 S. Deželić „Berze i berzovni poslovi“, Zagreb, 1922. godina.
  • 21. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 21 obavljaju se prijem i kontrola rada članova berze. Ukratko, možemo reći da listing vrši odabir i razvrstavanje tržišnog materijala kojim se na berzi trguje, kao i posrednika u trgovanju i tako obezbeđuje kvalitet berze;  trgovanje je organizacioni dio berze u kome se odvija osnovna berzanska aktivnost, a to je organizovanje susretanja ponude i tražnje i formiranje cijene tržišnog materijala prema pravilima ugrađenim u modele ili metode trgovanja;  informisanje ima osnovnu funkciju da u što kraćem vremenu, na jasan i standardizovan način obavesti cjelokupnu javnost o stanju na tržištu i rezultatima trgovanja. Važnost i značaj ove funkcije berze je u reakciji okruženja na primljenu informaciju, a ta reakcija se oslikava na uspostavljanje ponude i tražnje na novom ravnotežnom nivou. Osnovni razlog nastanka berzi je potreba da se premosti vremenski period od ulaganja do profitiranja, potrebe prikupljanja kapitala kroz više manjih suma čijom koncentracijom se dobija zadovoljavajući iznos za finansiranje kao i potrebe da se uložena sredstva povrate u svakom trenutku. Najpoznatije berze su New York, Tokio, London, Frankfurt, Pariz itd. 6.2.Centralna depozitna agencija Pored berze, za sigurno i efikasno funkcionisanje tržišta kapitala nužno je postojanje i ove institucije. To je institucija koja čuva vrijednosne papire u obliku elektronskih zapisa te omogućava obavljanje poslova (poređenja obavljenih transakcija, utvrđivanje rokova podmirenja transakcija i izračunavanje obaveza za podmirenje), te naplate i prenose vlasništva nad vrijednosnim papirima. 7. Društveno ekonomski značaj tržišta kapitala Ogleda se u tome da se podstiče nesmetani process reprodukcije i privredni razvoj zemlje, reguliše ponuda i tražnja kao i cijene na finansijskom tržištu. Pospješuje rad poslovnog bankarstva, omogućava brzu
  • 22. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 22 cirkulaciju sredstava, omogućava lakše provođenje ciljeva centralne banke sa aspekta monetarno-kreditne devizne politike i omogućava kreditiranje države. 8.Tržište novca Tržište novca je ono tržište na kome se traže i nude kratkoročna sredstva. Funkcija tržišta novca je omogući svakom privrednom subjektu da dođe do kratkoročnih novčanih sredstava koja su mu potrebna za održavanje tekuće likvidnosti za robni promet i proizvodnju. Kratkoročna novčana sredstva predstavljaju sva sredstva čiji je rok dospjeća kraći od jedne godine. Dio novčanog tržišta, koga čine međubankarsko tržište žiralnog novca i kratkoročnih hartija od vrednosti naziva se tržište novca. Ono predstavlja najznačajniji dio novčanog tržišta u okviru jedne nacionalne ekonomije. Postoje dva segmenta tržišta novca i to su:  tržište žiralnog novca  i tržište kratkoročnih hartija od vrednosti Predmet rada tržišta novca je kupovina, odnosno prodaja kratkoročnih novčanih sredstava i hartija od vrijednosti. Novac kojim se trguje na tržištu ne može biti gotov novac, već samo i jedino žiralni novac. Međubankarsko tržište žiralnog novca i kratkoročnih HOV, koje se u poslovnom žargonu naziva tržištem novca je najznačajniji segment novčanog tržišta. Glavni učesnici na tržištu novca su:  centralna banka  depozitne finansijske institucije, banke  posredničke i druge finansijske organizacije. Tržište žiralnog novca obuhvata trgovinu trenutnim viškovima novčanih sredstava učesnika na tržištu novca. Ono se obavlja preko brokera i dilera. Tržište kratkoročnih hartija od vrijednosti obuhvata primarnu emisiju hartija od vrijednosti i njihovu sekundarnu prodaju. Primarna emisija predstavlja prvu prodaju hartija od vrijednosti, a sekundarna predstavlja preprodaju hartija od vrijednosti koje su već emitovane.
  • 23. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 23 8.1.Instrumenti tržišta novca Na tržištu novca predmet kuporodaje su hartije od vrednosti, emitovane od strane centralne banke ili drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu mogucnost. Pri tom se drži stava da li je neka hartija od vrednosti podobna za eskont ili reeskont tj. da li podležu uslovima na otvorenom tržištu. Na razvijenom tržištu u razvijenim privredama koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od vrednosti. Najznačajniji instrumenti su : Medubankarska kupoprodaja novca Kratkorocne hartije od vrijednosti Medubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi 8.2. Kratkoročne hartije od vrijednosti Dužničke, ili kako se dugačije nazivaju kreditne hartije od vrijednosti su hartije čijom emisijom emitent dolazi do neophodnih finansijskih sredstava i u isto vrijeme preuzima na sebe obavezu da ih u utvrđenom roku vrati tj. otplati nominalnu vrijednost zajedno sa pripadajućim prinosom. Kratkoročne dužničke hartije od vrijednosti su visoko likvidne hartije od vrijednosti koje imaju rok dospijeća do 270 dana i koje ne sadrže rizik nemogućnosti izmirenja obaveza.Emitenti ovih hartija mogu biti država i privatni sektor. Najznačajnije kratkoročne hartije od vrijednosti: blagajnički zapisi - T o j e kratkoročna hartija koja glasi na određeni novčani iznos deponovan u banci, sa rokom dospijeća kraćim od godinu dana i određenom kamatnom stopom. prenosivi sertifikati o depozitu - je pismena isprava kojom se ugovor o depozitu čini podobnim za trgovanje na sekundarnom tržištu. bankarski akcepti - Bankarski akcept je tipična kratkoročna hartija od vrijednosti kojom se neopozivo naređuje isplata određene sume novca njenom imaocu, na određeni dan, a po naredbi izdavaoca.
  • 24. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 24 komercijalni zapisi - je kratkoročna hartija od vrijednosti - instrument duga - koju emituju preduzeća radi prikupljanja novčanih sredstava za finansiranje svog poslovanja. ZAKLJUČAK Tržište kapitala je dio finansijskog tržišta koji omogućava ekonomskim subjektima proces investiranja. Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumijevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između subjekata različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određeni vremenski period, a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i političkih interesa učesnika u tom transferu. Osim toga tržište kapitala svojim postojanjem stvara pretpostavke i za dezinvestiranje kao ekonomsku aktivnost koja ne donosi očekivani prinos. Proces investiranja i dezinvestiranja daju osnovu za podjelu tržišta kapitala na: primarno i sekundarno tržište. Na primarnom tržištu kapitala, ekonomski subjekti mobilišu kapital emisijom dugoročnih finansijskih instrumenata. Sekundarno tržište omogućava promet dugoročnih instrumenata (hartija od vrijednosti). Prema tome, na tržištu kapitala se kreiraju i razmjenjuju dugoročni finansijski instrumenti. Tržišta kapitala imaju brojne važne funkcije. Prvenstveno, ona su mehanizam koji omogućava prenos sredstva koja se mogu investirati od ekonomskih subjekata s finansijskim viškom prema onima s finansijskim manjkom. Ovo se postiže prodajom vrijednosnih papira – akcija ili obveznica – onima koji imaju finansijski višak sredstava. Kao rezultat, preduzeća, vlade, lokalne vlasti, nadnacionalne organizacije i slično imaju pristup većim količinama kapitala nego što bi bio raspoloživ da se moraju osloniti isključivo na stvaranje vlastitih izvora. Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima od kojih su dva osnovna oblika i to međunarodno kretanje privatnog kapitala i međunarodno kretanje javnog kapitala. Osnivanje i funkcionisanje tržišta kapitala u bilo kojoj zemlji i u bilo kom obliku nije samo sebi cilj. Naprotiv, tržišta kapitala putem i preko koga svi
  • 25. Korporativne finansije Finansijsko okruženje 25 učesnici, a zatim i nacionalna ekonomija u cjelini ne ostvaruje svoje ciljeve, pretvara se u svoju suprotnost i umjesto koristi emituje niz negativnosti sa ogromnim štetama po ostale tržišne i privredne segmente. U tom smislu, u svim tržišnim privredama, bez obzira na stepen razvijenosti, ciljevi koji žele da se ostvare iz funkcionisanja i postojanja tržišta kapitala su unapred dati i poznati. Ta činjenica daje pravo svakom učesniku da angažovano prati stepen ostvarivanja svih ciljeva i da u zavisnosti od toga samostalno donosi svoje poslovne odluke i definiše svoj odnos prema tome i takvom tržištu. LITERATURA 1. Doc. dr Mersud Ferizović „Finansijska tržišta“, Bihać, april 2004. Godina. 2. Dr Milorad Unković "Međunarodno kretanje kapitala i položaju Jugoslavije", Naučna knjiga, Beograd, 1980. godina. 3. Prof. dr Jovan Sejmenović, Dunja Mirjanić “Fnansijska tržišta: tržište novca i kapitala“, Banja Luka, 2009. godina. 4. Prof.dr Zijad Njuhović, “Poslovne finansije” Sarajevo, 1999. godina. 5. Prof.dr Jusuf Kumalić „Poslovne finansije“, Bihać,oktobar 2007. godina. 6. S. Deželić „Berze i berzovni poslovi“, Zagreb, 1922. godina.