Intelektualna svojina je opšti, pravno-tehnički pojam za određene kreacije ljudskog uma i komercijalne simbole koji predstavljaju bestelesna dobra. Ova nematerijalna dobra mogu da uživaju zaštitu na osnovu različitih nivoa isključivih prava koja su slična svojinskim, što omogućuje komercijalizaciju i eksploataciju tih dobara na tržištu. Na primer, u ručnom satu, suštinski kvalitet, tehnološki, funkcionalni sadržaj zasnovan je na pronalasku, vizuelni izgled sata, ukrasni kvalitet na industrijskom dizajnu, a njegov komercijalni simbol kao žig, kao znak razlikovanja, određuje njegov tržišni kvalitet.
1. Vuk Raičević
PRavo
industRijske
svojine
Novi Sad, 2010
2. Doc. dr Vuk Raičević
PRavo industRijske svojine
Izdavač:
Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Novi Sad
Za izdavača:
Prof. dr Marko Carić
Recenzenti:
Dr Miroslav Vrhovšek
Profesor emeritus, naučni savetnik i
dugogodišnji sudija i predsednik Saveznog suda
Dr Zoran Miladinović
Vanredni profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu
Korektura i lektura:
Svetlana Velimirović
Korice:
Tanja Dukić
Prelom:
Arpad Terek
Štampa:
Alfa-graf NS, Novi Sad
Tiraž: 500
ISBN 978-86-6019-010-1
3. Učen čovek uvek u sebi ima bogatstvo.
(Latinska izreka)
Knjigu posvećujem
sinovima Marku i Milošu i
ćerkama Mileni, Marini i Mariji.
Dugujem posebnu zahvalnost stručnim saradnicima
mr Slobodanu Spasiću i mr Radu Glomaziću.
5. Predgovor
Pre samo nekoliko decenija, svet je većini ljudi zauvek ostajao nepremo-
stivo ogroman i najvećim svojim delom nepoznat. Putovanja su bila skupa i
duga. Znanje je bilo zabeleženo na papiru i teško ga je bilo podeliti. Na mno-
gim mestima, telefonske usluge nisu postojale. Van velikih gradova, pristup
stranoj kulturi i umetnosti bio je ograničen. Inovacije koje ubrzano nadiru i
njihovo globalno usvajanje promenili su naš pogled na svet. Mi smo sada po-
vezani – fizički, intelektualno, društveno i kulturno – na načine koje je bilo
nemoguće i zamisliti. Možemo da za nekoliko sati pređemo kontinente. Sa sko-
ro bilo koje tačke na planeti možemo da imamo pristup informacijama, da se
vidimo i da razgovaramo, da biramo muziku, da snimamo i šaljemo fotografije
koristeći uređaj koji je dovoljno mali da možemo da ga smestimo na dlan ruke.
Ova univerzalna povezanost, koju podržava mreža i bežična tehnologija, ima
veliki uticaj na budućnost. Pošto udaljenost više ništa ne predstavlja, mi nismo
ograničeni fizičkim mestom na kome se nalazimo – i koristi su nebrojene.1
Godine 2009. i 2010. predstavljale su plodonosno vreme nacionalnog
zakonodavstva u oblasti prava industrijske svojine u kom periodu je doneto
nekoliko novih zakonskih propisa: Zakon o žigovima, Zakon o pravnoj zašti-
ti industrijskog dizajna, Zakon o oznakama geografskog porekla, Zakon o za-
štiti topografija integrisanih kola, Zakon o pravnoj zaštiti novih biljnih sorti.
Istovremeno, ekonomski aspekti industrijske svojine dobijaju sve više
na značaju, jer temelj ekonomije zasnovane na znanju, čemu naše „globalno
selo” teži, počiva na intelektualnom kapitalu. Validacija ljudske misli i pro-
nalazaštva točak je napretka civilizacije ka održivijem i pravednijem sutra, u
kome tehnologija znanja rađa socijalnu dobrobit pojedinca i društva. Upravo
je zaštita i ovaplođenje intelektualnog kapitala mesto gde se prepliću sile pra-
va i ekonomije.
O značaju ove materije govori i to da je adekvatna zaštita prava inte-
lektualne svojine, koja po značaju od 35 pravnih tekovina Evropske unije
zauzima sedmo mesto, neizbežan uslov za pristupanje Svetskoj trgovinskoj
organizaciji.
1
Frensis Geri, sadašnji generalni direktor Svetske organizacije za intelektualnu svojinu
6. Iz ne samo tih razloga, važnost trenutka nametnuo mi je, pomalo za-
boravljeno, istraživačko zadovoljstvo, ali i akademsku obavezu stvaranja udž-
benika za studijsko bavljenje oblašću prava industrijske svojine, kako kod nas
tako i na međunarodnom nivou. Knjiga nije pisana za svakog, ali jeste na
način koji je razumljiv svakom.
U nameri da moje saznajne granice o ovoj fascinantnoj oblasti pomeri-
mo unapred, ali bez pretenzije dobijanja kvalifikativa strogog naučnog dela,
bio sam vođen opredeljenjem da drugačijim konceptom u prenošenju znanja
podstaknem čitaoca da stekne naviku prepoznavanja proizvoda intelektualne
svojine, sa kojima se svakodnevno susrećemo, i pre svega u njima uživamo.
Ne zaboravite, intelektualna svojina osnov je kreiranja svih drugih vrednosti.
Kako čitati pravo industrijske svojine? Jednostavno rečeno, sa razu-
mevanjem. I to ne samo razumevanjem pravnih propisa per se, već njihove
spone sa primenljivošću rezultata ljudskog stvaralaštva. Nadamo se da ćete
uvideti da je industrijska svojina takvo polje na kojem se, poput atletike, zbra-
jaju mnoge pravne, ekonomske, tehnološke, etičke discipline ili atelje svih
umetnosti.
U izlaganju sadržaja nastojao sam da lišim tekst uobičajenih nepotreb-
nih i suvišnih reči, smatrajući da nema potrebe za korišćenjem veštačkih sin-
tagmi, pokušavajući da sa što manje reči prenesem na čitaoca što više tačnih
i nadasve zanimljivih informacija. Udžbenik sadrži 11 tematskih delova, pri
čemu su grane prava industrijske svojine poređane u sledstvenu logičku celi-
nu, koja se kreće od objašnjenja pojma do prikaza primera iz prakse. Posebna
pažnja posvećena je primerima (čiju dostupnost u velikoj meri dugujem ko-
legama iz Zavoda za intelektualnu svojinu) koji snagom svoje indukcije pove-
zuju teoriju sa njenom materijalizacijom u stvarnom svetu. Verujemo da oda-
brani citati ne samo oplemenjuju štivo, već ukazuju i na širinu zastupljenosti i
dubinu prodora industrijske svojine u sve segmente naših života.
Zahvaljujem se prijateljima i saradnicima na brižnim sugestijama i str-
pljenju, a pogotovo stručnjacima Zavoda za intelektualnu svojinu, pre svih
Branki Totić i Draganu Vasiljeviću, bez čijeg neuslovljenog doprinosa ovaj
udžbenik ne bi ni izbliza bio ovako sadržajan.
Autor
U Beogradu,
decembar 2010.
17. deo i
intelektualna svojina
Prava intelektualne svojine kao da su samo reči koje ne uspevaju da
izazovu nikakvo uzbuđenje. Na pomen prava intelektualne svojine, tačnije
patenata, žigova, poslovnih tajni, autorskih prava, integrisanih kola, većina
ljudi ostaje ravnodušna. Zašto? Zato što to treba prevesti u nešto vidljivo,
konkretnije i razumljivije.
Timoti Trejner1
1 Predsednik Međunarodne asocijacije za borbu protiv piraterije.
18. 2 INTELEKTUALNASVOJINA
1. Pojam intelektualne svojine
Intelektualna svojina je opšti, pravno-tehnički pojam za određene kre-
acije ljudskog uma i komercijalne simbole koji predstavljaju bestelesna dobra.
Ova nematerijalna dobra mogu da uživaju zaštitu na osnovu različitih nivoa
isključivih prava koja su slična svojinskim, što omogućuje komercijalizaciju i
eksploataciju tih dobara na tržištu. Na primer, u ručnom satu, suštinski kva-
litet, tehnološki, funkcionalni sadržaj zasnovan je na pronalasku, vizuelni
izgled sata, ukrasni kvalitet na industrijskom dizajnu, a njegov komercijalni
simbol kao žig, kao znak razlikovanja, određuje njegov tržišni kvalitet.2
Intelektualna svojina se odnosi na:
1) književna, umetnička i naučna dela
2) izvođenja umetnika izvođača, fonograme i emitovanje putem radi-
ja, televizije ili satelita
3) pronalaske u svim oblastima ljudske delatnosti
4) naučna otkrića
5) industrijske uzorke i modele
6) fabričke, trgovačke i uslužne žigove, kao i trgovačka imena i trgo-
vačke nazive
7) zaštitu od nelojalne konkurencije
8) sva druga prava u vezi sa intelektualnom aktivnošću na polju indu-
strije, nauke, književnosti i umetnosti.3
Intelektualna svojina je komercijalna primena maštovite misli usme-
rene ka savladavanju tehničkog ili umetničkog izazova. Ona ne govori samo
o proizvodu, već o posebnoj ideji koja iza njega stoji, načinu na koji je ona
2 Iz WIPO Intellectual Property Handbook: Policy, Law and Use. Dostupno na web strani-
ci Svetske organizacije za intelektualnu svojinu: www.wipo.int
3 Iz Konvencije o osnivanju Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (Conventi-
on establishing the World Intellectual Property Organization). Usvojena na Stok-
holmskoj konferenciji o intelektualnoj svojini 14. jula 1967. na francuskom, engle-
skom, španskom i ruskom jeziku. Original je deponovan u arhivi Vlade Švedske.
Stupila na snagu 26. aprila 1970. Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju i pri-
mljena je u članstvo WIPO 11. oktobra 1973. Konvencija je objavljena u Službe-
nom listu SFRJ – Međunarodni ugovori br. 31/1972.
Iz preambule Konvencije: „...želeći da unaprede zaštitu intelektualne svojine u svetu
kako bi podstakle stvaralačku aktivnost...”.
19. POJAmIPODELAPRAVAINTELEKTUALNESVOJINE 3
izražena i osobenosti njenog imenovanja i opisivanja.4 Idris Kamil5 će je na-
zvati Pepeljugom nove ekonomije.
2. Pojam i podela prava intelektualne svojine
Pravo intelektualne svojine je sui generis pravo kojim se regulišu odno-
si u društvu koji nastaju povodom stvaranja i korišćenja rezultata intelektu-
alnog napora čoveka.
Predmeti intelektualne svojine razvrstavaju se u dve osnovne kategorije:
1) industrijska svojina
2) autorska prava i srodna prava.
Osnovna zajednička nit prava industrijske svojine i autorskog prava
leži u širem predmetu pravne zaštite: oba prava štite rezultate intelektualnog
stvaralaštva. Tvorac i autor dela imaju subjektivno pravo, sličnog opsega.
Razlika između ove dve podgrupe prava intelektualne svojine može
se najlakše objasniti na sledeći način: pravo industrijske svojine ili pronala-
začko pravo pruža pravnu zaštitu stvorenim tvorevinama na polju tehnike i
industrije, dok autorsko pravo daje pravnu zaštitu stvorenim delima iz obla-
sti književnosti, umetnosti i nauke.
Razlika se lako da videti i u trenutku nastanka prava. Tako se nastanak
prava industrijske svojine vezuje za trenutak donošenja akta kojim nadležni
organ ili institucija u državi priznaje određenom licu, fizičkom ili pravnom,
pravo koje je traženo. Suprotno tome, autorsko subjektivno pravo nastaje u
trenutku nastanka dela.
2.1. Pojam autorskog prava i srodnih prava
Autorsko pravo je skup pravnih normi kojima se regulišu prava stva-
raoca umetničkih, književnih i naučnih dela. Ono je podeljeno, iako ne do-
sledno svuda, na objektivno i subjektivno autorsko pravo. Prvo reguliše od-
nose i pojave u vezi sa stvaranjem i korišćenjem autorskog dela, pruža zaštitu
autoru i njegovom delu, i naslednicima i korisnicima autorskog dela. Drugo,
subjektivno, štiti autorovu ličnost, njegovo ime i ugled, i daje autoru pravo
4 Idris, K: Intelektualna svojina, moćno sredstvo ekonomskog rasta, Beograd 2003, str. 10.
5 Nekadašnji generalni direktor Svetske organizacije za intelektualnu svojinu.
20. 4 INTELEKTUALNASVOJINA
iskorišćavanja i raspolaganja delom, kao i pravo da ostvaruje naknadu od
lica kojima ustupi iskorišćavanje svoga dela. Srodna prava obuhvataju prava
interpretatora, proizvođača fonograma, proizvođača videograma, proizvođa-
ča emisija, proizvođača baze podataka i prvog izdavača slobodnog dela.
Da bi se rezultat duhovnog stvaralaštva smatrao autorskim delom, po
našem zakonodavstvu, trebalo bi da bude originalan (što je prilično subjek-
tivna kategorija) i u nekoj izražajnoj formi (izražavanje sadržine). Autorska
prava štite: književna, pisana dela (publicistička dela, brošure, članci, recen-
zije, enciklopedije, zbornici, antologije, zbirke), govorna dela (predavanja, go-
vori, besede), muzička dela (sa i bez reči), filmska kinematografska i televi-
zijska ostvarenja, dramska, dramsko-muzička, koreografska, pantomimska,
kao i folklorna dela, dela likovne umetnosti, dela arhitekture, primenjene
umetnosti i industrijskog oblikovanja, kartografska dela (geografske i topo-
grafske karte), fotografije, makete, skice, računarske programe u izvornom,
objektnom, izvršnom kodu itd.
Ovakvo pravo znači ekskluzivno pravo autora da koristi ili da ovlasti
drugog da koristi njegovo autorsko delo (rezultat njegovog ličnog rada). Re-
produkcija takvih dela, kao što su kopiranje, štampanje, javno izvođenje ili
adaptacija, zabranjena je, ukoliko nije data saglasnost autora. Autorsko pravo
pruža direktnu ekonomsku korist autoru sve vreme njegovog života i produ-
žava se do 50 godina nakon smrti autora (70 godina na teritoriji našeg za-
konodavstva). Čovek se svakodnevno susreće sa velikim brojem književnih,
umetničkih, muzičkih autorskih dela. Muzička dela snimljena, emitovana ili
izvođena u javnosti štite se do 100 godina. Autohtono i tradicionalno znanje,
folklor, kultura samo su neki od najnovijih primera dosega prava intelektu-
alne svojine.
2.2. Istorija autorskog prava
Od svog postanka, čovek je prevalio veliki put. Kao akter promena, on
je pravio krupne korake na putu stvaranja svoje održivosti. Celokupna dosa-
dašnja poznata geneza humanoidnih bića opstajala je zbog asimilacije znanja
prethodnika. Homo sapiens, Homo faber, Homo politicus, Homo economi-
cus, Homo tehnologicus, Homo humanis, Homo ecologicus danas, čuvari
su evolucije i pokretači razvoja. Njihova biološka konstitucija bila je i ostala
obdarena tako prefinjenim potencijalima da je mogla i može postići duhov-
nost. Njihova duhovnost bila je i ostala stvaralačka. Duhovnost, socijalnost
21. POJAmIPODELAPRAVAINTELEKTUALNESVOJINE 5
i nikada umirujući intelekt ljudi mogu se sagledati kao postulati sinergizma
čovečanstva. Svest čoveka, koja se rađala, menjala i razvijala u svoj širini ci-
vilizacijskih tokova, kao i njegova socijalna i emocionalna inteligencija, na-
stajale su kao protivteža problemu znanja koje je oduvek opterećivalo čove-
čanstvo. Zahvaljujući neznanju, a želeći da zna i ume, čovek je stvarao.6
Posmatrajući danas dugački i višeslojni niz rezultata ljudskog stvara-
laštva, izgleda kao da kroz višedimenzionalnu prizmu posmatramo spojene
istoriju, sadašnjost i budućnost naše konstantne pomičnosti, uviđajući da je
čovek svojim radom i stvaranjem novog oduvek bio biocentričan – okrenut
ka životu. Priroda je bila dvostruko blagotvorna prema čoveku: podarila mu
je mozak, a potom i obilje fizičkih i bioloških resursa na zemlji. Čoveku je
preostalo samo da počne da stvara svet koristeći mozak i prirodne resurse
oko sebe. Život se pobrinuo da čoveku ne manjkaju ni kreativnost ili imagi-
nacija. Opskrbljen svim ovim instrumentarijem, čovek je započeo stvaranje
različitih artikala i proizvoda za svoje potrebe, komfor i ugodnost. U prvo
vreme, ljudski pronalasci i kreacije potpadali su pod državno dobro. To su
bila javna dobra7. Svako je mogao da koristi i kopira ove izume i nova reše-
nja bez ikakvih ograničenja, uzdržanosti ili plaćanja.
Da bismo spoznali kako se i zašto stvaralo pravo intelektualne svojine,
moramo razumeti da se ono bavi pronalascima. A pronalazak, kao rezultat
duhovnog stvaralaštva, i kao predmet puno vekova kasnije uobličenog pra-
va intelektualne svojine, vraća nas u daleku prošlost. Niko pouzdano ne zna
kada je nastao prvi pronalazak i šta je to bilo, ali priča o pronalascima, koji
su vodili svet kroz istoriju i doveli ga na prag posthumanističkog, postin-
formatičkog društva, sa sigurnošću izaziva strahopoštovanje prema izumi-
teljskim delima naših predaka, ali i savremenika. Pronalasci stoje kao nemi
tekst proizvodnje života.
Antičko doba, svojim poimanjem pojava i odnosa, izgradilo je mnoge
stubove razvoja društva i potonjih država. Dok pronalazačka delatnost nije
bila dovoljno društveno afirmisana, jer potreba unapređivanja proizvodnje
nije bila značajan element društvene svesti antičkog doba, na umetnost i
književnost se veoma blagonaklono gledalo, te su autori umetničkih i knji-
ževnih dela uživali određena prava. Ona su, ipak, više bila skup povlašćenog
6 Raičević, V., Spasić, S., Glomazić, R: Čovek i pravo intelektualne svojine, u okviru Pravo,
teorija i praksa, Novi Sad 2010, str. 95.
7 Od latinskog Res publica, što znači dobro od javnog značaja.
22. 6 INTELEKTUALNASVOJINA
statusa u društvu i pred vladarem, i moralnih prava autora da obeležava svo-
je delo imenom i da ga predstavlja javnosti. Pronađeni keramički predmeti
nose imena i oznake autora, proizvođača tih predmeta. Već tada kršila su
se autorska prava, na šta pažnju skreće rimski pesnik Marcijal8, koji pesnike
koji pod svojim imenom objavljuju javnosti tuđe pesme naziva plagiarusi-
ma – kradljivcima ljudi. Danas plagijat znači objavljivanje tuđeg rada pod
svojim imenom. Priznanje intelektualne svojine u antičkom dobu bilo je pi-
tanje ugleda i časti, te pravo ne prepoznaje instituciju materijalne naknade.
Ipak, u pojedinim slučajevima, neka vrsta honorara sledila je autorima od
lica naručilaca umetničkih i književnih dela, koja se nazivala honorarium,
i bila je preteča današnjeg autorskog honorara. Izraz mecena, što znači lice
koje pomaže umetnike, bilo je prezime najpoznatijeg zaštitnika umetnika i
književnika u doba Rimskog carstva.
Književna dela i tada su se umnožavala u tzv. bibliopolima i librariju-
sima. Bibliopoli su bile prve izdavačke kuće. Autor je predavao svoj rukopis
bibliopolu, za to dobijao honorarijum, istovremeno gubeći pravo svojine nad
delom, čiji je vlasnik postajao bibliopol. Iako je rimsko pravo u kasnijim fa-
zama razvoja pružalo zaštitu autorima robnih znakova i davalo mogućnost
autoru pravo tužbe zbog uvrede časti (ličnopravna priroda zaštite), a pojam
bestelesnih stvari bio poznat, autor nije imao pravo na proizvod svog intelek-
tualnog rada nezavisno od materije na kojoj je takav rad napisan ili urađen.
Autoru je ostajalo priznanje i čast što se njegovo delo umnožava i prodaje.
Rukopis se umnožavao prepisivanjem od strane robova – prepisivača. Ak-
tivnost se sastojala iz tri dela u tri spojene prostorije. U prvoj bi čitač glasno
čitao tekst stotinama prepisivača, u drugoj su stručnjaci za pravopis i grama-
tiku ispravljali greške, dok su se u trećoj povezivale i koričile knjige, ako se
rukopis izdavao u obliku knjige, ili lepile stranice papirusa, ukoliko se delo
izdavalo u rolni papirusa. Cena knjige i ugled bibliopola zavisili su od kvali-
teta prepisanog teksta.
Srednji vek, često nazivan i najmračniji vek ljudske istorije, nije do-
neo veliko pomeranje u shvatanju prava intelekualne svojine. Feudalno dru-
štveno-ekonomsko ustrojstvo i Katolička crkva kočile su razvoj građanstva.
Međutim, jedna od glavnih prekretnica za razvoj predmeta ove grane pra-
8 Marcus Valerius Martialis, Latinski pesnik, rođen u godinama Stare ere 38–41.
23. POJAmIPODELAPRAVAINTELEKTUALNESVOJINE 7
va dogodila se pred osvit Novog veka. Nemac Johan Gutenberg9 izmislio je
1439. godine prvu štamparsku mašinu. Štampanje i izdavanje knjiga postaje
privredna delatnost u usponu, a knjiga ozbiljan tržišni proizvod sa promet-
nom vrednošću. Autorima se još uvek ne pruža imovinsko-pravna zaštita u
smislu današnjeg autorskog prava, već tek pravo da i dalje nose lično prizna-
nje i ubiru određenu naknadu samo u trenutku predaje rukopisa izdavaču.
Ime izdavača često je bilo u prvom planu na štampanom materijalu, mnogo
vidljivije od imena autora. Štaviše, po izdavanju knjige od strane prvog izda-
vača, ostali izdavači mogli su neometano izdavati isti rukopis bez traženja
ičije saglasnosti ili plaćanja naknada.
Od 16. veka, vladari su počeli davati prvim izdavačima posebne bene-
ficije, u formi javne isprave, nazvane privilegijama, kojim su štampari i iz-
davači sticali isključivo pravo štampanja i izdavanja nekog dela na određeni
broj godina. Iako je privilegija, kao forma objektivnog autorskog prava za-
snovana na dozvoli za obavljanje privredne delatnosti, nastala radi zaštite in-
teresa štampara i izdavača, a ne autora, ona je predstavljala prvi oblik pravne
zaštite u pravu intelektualne svojine, označivši početak uspostavljanja reda
i poretka na polju autorskog prava, sa još uvek brojnim manama. Godine
1445. data je prva privilegija štamparu Manucu iz Venecije da štampa jedno
Aristotelovo delo na grčkom jeziku. Prvi Zakon o privilegijama, koji prizna-
je izdavačima, ne i autorima, isključivo pravo štampanja i izdavanja jednog
dela za određeno vreme, donet je u Italiji 1603. godine.
Nedostatak postojanja subjektivnog autorskog prava, zasnovanog na
pravu i moralne i imovinske svojine autora i na sadržaju svoga dela i materija-
lu na kome je delo urađeno, počeo se otklanjati davanjem privilegija autorima.
Zanimljivo je da je jedna od prvih poznatih privilegija odobrena autorima bila
lična privilegija unukama La Fontena10 za štampanje i izdavanje La Fonteno-
vih Basni, data od strane Kraljevskog saveta Francuske. Bila je to jedna od pr-
vih naznaka utemeljenja naslednog autorskog prava. I tako dolazimo do važne
1710. godine i Zakona Ane Stjuart11. Ovaj zakon engleske kraljice Ane Stjuart
9 Johann Gutenberg (Johannes Gensfleisch zur Laden zur Guttenberg), 1398–1468, ne-
mački metalac i izumitelj, poznat po tome što je prvi štampao knjige uz pomoć pomič-
nih slova i tako omogućio veću pristupačnost pisane reči i brži protok znanja u renesan-
snoj Evropi.
10 Jean de la Fontaine (1621–1695) francuski pesnik i basnopisac.
11 Ana od Velike Britanije (6. februar 1665–1. avgust 1714) kraljica Engleske, Škotske i
Irske.
24. 8 INTELEKTUALNASVOJINA
prvi put priznao je autoru pravo na delo, kao isključivo pravo u trajanju od 14
godina od objavljivanja rada, sa mogućnošću produženja na još 14 godina, ako
je autor bio živ u vreme kada je prvi period od 14 godina istekao. Ovaj prvi za-
konski tekst iz oblasti autorskog prava u Engleskoj primenjivao se sve do 1911.
godine kada je zamenjen Zakonom o autorskom pravu.
Jedna od najvećih civilizacijskih tekovina, Francuska građanska revo-
lucija12, krajem 18. veka, ostavlja za sobom i dekrete kojima autorsko pravo
karakteriše kao najsvetliji i najličniji oblik svojine, i pruža autorima doživot-
no isključivo pravo iskorišćavanja i raspolaganja svojim delima, a njihovim
naslednicima ista prava u trajanju od 10 godina od smrti autora.
Pravo intelektualne svojine započinje svoj razvoj, kao posebna grana
prava, u drugoj polovini 19. veka.13
3. Pojam i podela prava industrijske svojine
Pojam industrijska svojina prvi put upotrebljen je u francuskom Zako-
nu o patentima iz 1791. godine.
Pravo industrijske svojine je sistematizovan skup pravnih normi koji-
ma se regulišu tri grupe društvenih pojava i odnosa:
1) u prvu grupu spadaju rezultati duhovnog stvaralaštva čoveka, koji
se u literaturi nalaze pod jednim zajedničkim imenom – pronalasci.
Oni se štite u jednom od sledećih oblika: patent, mali patent, dizajn,
nove biljne sorte, topografija integrisanih kola i know-how.
2) u drugu grupu spadaju znaci razlikovanja, a to su robni i uslužni
znaci – znaci koji služe za razlikovanje jednog proizvoda ili usluge
od drugih, istih ili sličnih proizvoda ili usluga, i nazivi za obele-
žavanje geografskog porekla proizvoda – znaci za obeležavanje po-
rekla proizvoda. Oni se štite u sledećim oblicima: robni i uslužni
žigovi, i oznake porekla proizvoda.
12 Francuska građanska (buržoaska) revolucija započela je 1789. godine, a trajala do 1795,
po nekima i 1799. godine. Najveće dostignuće toga procesa jeste ukidanje feudalnih od-
nosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih evropskih zemalja.
13 Istorijski osvrt na pronalaske i razvoj prava industrijske svojine, drugog sastavnog
dela prava intelektualne svojine, dajemo respektativno u kasnijim delovima udžbeni-
ka koji govore o posebnim granama prava industrijske svojine.
25. ZNAčAJINDUSTRIJSKESVOJINE 9
3) treću grupu čine istupanja i odnosi privrednih subjekata na tržištu,
a u vezi sa obavljanjem određene privredne delatnosti. Oni se štite
u obliku prava o zaštiti konkurencije ili o suzbijanju nelojalne kon-
kurencije. Ova grupa predstavlja na izvestan način dopunu pravu
intelektualne svojine.
3.1. Pravo u objektivnom i subjektivnom smislu
Poput ostalih prava, i pravo industrijske svojine uvek posmatramo u
objektivnom i subjektivnom smislu. Pod pravom u objektivnom smislu po-
drazumeva se skup različitih normi koje uređuju uslove i postupak zaštite
nematerijalnih dobara u oblasti industrijskog stvaralaštva: sticanje prava,
sadržinu prava, ograničenja, zaštita, trajanje i prestanak prava. U subjektiv-
nom smislu, pod pravom industrijske svojine smatra se konkretno subjek-
tivno pravo određenog lica, titulara, na predmetu zaštite, a koje se stiče na
osnovu normi objektivnog prava.
4. značaj industrijske svojine
Kreacija uma, kao što su pronalasci, korisni modeli, topografije inte-
grisanih kola, biljne sorte, know-how kao praktična primena ideja, igraju
bitnu ulogu u stvaranju novog, dodatog suštinskog kvaliteta roba, određe-
nih njihovim tehnološkim karakteristikama. Druge intelektualne tvorevine,
poput industrijskog dizajna i dela primenjene umetnosti, služe kao osnova za
nadogradnju formalnog kvaliteta nekog proizvoda, određenog putem njego-
vog novog vizuelnog, estetskog izgleda. Komercijalni simboli kao žigovi, po-
slovna imena ili oznake geografskog porekla, koriste se za razvijanje tržišnog
i marketinškog kvaliteta roba i usluga, tako što ih međusobno razlikuju, ili
razlikuju kompanije ili geografske regione iz kojih oni potiču, ili odakle po-
tiče njihova reputacija, dobar glas ili trgovačka vrednost.
Materijalna dobra, poput zemljišta, rada i kapitala, dugo su korišćena
kao merilo ekonomskog zdravlja, ali to više nije slučaj. U ekonomiji savreme-
nog društva novi pokretač bogatstva su dobra zasnovana na znanju.14 Jedin-
14 Wallman, S.M.H: In Pursuit of Intellectual Capital, foreword to Hidden Value – Profi-
ting from the Intellectual Property Economy, London 1999, p. 9.
26. 10 INTELEKTUALNASVOJINA
stvena ekonomska funkcija svih prava intelektualne svojine jeste prisvajanje
ekonomskih koristi od privrednog iskorišćavanja nematerijalnih dobara.15
U poslednjoj deceniji bili smo svedoci velikog širenja kompanija – broj
ugovora o spajanju i preuzimanju preduzeća rastao je po godišnjoj stopi od
42%, a njihova ukupna vrednost je u 2000. godini dostigla cifru od 2,3 tri-
liona američkih dolara. Razlozi za sklapanje takvih poslova su višestruki, a
u njih spadaju prednosti povezane sa povećanjem ekonomskog opsega i pri-
stupom novim tržištima. Prema Izveštaju o svetskim ulaganjima za 2000.
godinu (World Investment Report 2000), druga glavna motivacija za spajanje
firmi i kupovinu neke postojeće kompanije, nije organski rast kompanije već
dobijanje strateških prednosti, kao što su istrživanje i razvoj ili tehničke po-
slovne tajne, patenti, čuvene marke, posedovanje lokalnih dozvola i licenci, i
mreže za snabdevanje i raspodelu.16
Istorija je svedok da su pronalasci, kao rezultat inteligencije i inven-
cije, lako prelazili sa jednog na drugi narod. Potvrda tome su sporazumi o
trgovinskim aspektima prava na intelektualnu svojinu.17 Takav osnovni me-
đunarodni je i sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne
svojine .18
5. Ratio zaštite intelektualne svojine
Kao posledica bestelesne prirode intelektualnih vrednosti, ne postoje
prirodna ograničenja ili vremenska i prostorna ograničenja, iskorišćavanja
njihovog otelovljenja, simultano ili sukcesivno od strane više lica bilo gde u
svetu. I dok s jedne strane stvaranje i iskorišćavanje intelektualnih vrednosti
15 Marković, S.: Patentno pravo, Beograd 1997, str. 4.
16 Izvor: Rivetta and Kline, „Rembrants in the Attic”; World Investment Report 2000:
„Cross-Border Mergers and Acguisitions and Development”, UNCTAD, 2000. (navede-
no prema Idris, K: Intelektualna svojina, moćno sredstvo ekonomskog rasta, Beograd
2003, str. 36)
17 Videti više kod: Pušonja, M., „Tehnologija dominacije”, Beograd 2001, p.p. 14–19.
18 Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights – TRIPS. Usvo-
jen je 15. aprila 1994. u zaključnom delu Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih
pregovora o carinama i trgovini (GATT), a stupio je na snagu 01. januara 1995. Ovaj
sporazum je neposredno vezan za Svetsku trgovinsku organizaciju i države članice STO
su istovremeno i članice TRIPS-a.
Iz preambule: „..priznajući da su prava intelektualne svojine privatna prava...”.
27. RATIOZAšTITEINTELEKTUALNESVOJINE 11
kao bestelesnih stvari zahteva znatno povećane investicione troškove, vreme,
značajan napor i rizik u toku faze istraživanja razvoja i proizvodnje, sa druge
strane te stvari relativno je lako i jednostavno imitirati. Ako se imitacija ne
sprečava, stvaralac ili inovator takvih intelektualnih vrednosti ne može da
povrati, sa odgovarajućim profitom, svoje kapitalne investicije na tržištu i iz-
gubiće svoju ekonomsku motivaciju i sredstva za dalje inoviranje.
Cilj zaštite je da se stvori tržišni mehanizam putem pravnog sprečava-
nja mogućnosti slobodnog korišćenja tih bestelesnih stvari od strane trećih
lica u komercijalne svrhe. Omogućujući vraćanje investicije sa odgovaraju-
ćim profitom na tržištu, zaštita prava intelektualne svojine promoviše:
1) progres tehnologije, ekonomije, kulture, diverzifikaciju i nadgrad-
nju kvaliteta proizvoda zasnovanih na kreacijama ljudskog uma
2) materijalnu i moralnu nadoknadu stvaraocima
3) otkrivanje kreacija uma sa ciljem da ih učini postupno dostupnim
javnosti za eksperimentalne svrhe, a kad istekne zaštita i za svrhe
proizvodnje
4) transfer tehnologije, uglavnom kroz davanje licenci.19
Primer: Prva zabeležena povreda intelektualnih prava desila se 557. go-
dine u Irskoj. Prvi, modernim rečnikom rečeno pirat, bio je monah po imenu
Kolumba. On je iz obližnjeg manastira, bez odobrenja, prepisao Psaltir. Kada
je to otkriveno, nastojnik manastira zatražio je od Kolumba načinjenu kopiju,
međutim, monah koji je snabdevao više manastira prosvećenim rukopisima i
drugim verskim književnim radovima, odbio je da mu da. Nastojnik se obra-
tio kralju Dijarmatu, koji je, izričući presudu protiv Kolumba, rekao: „Svakoj
kravi njeno tele, svakoj knjizi njena kopija”. Kolumba se, odbijavši i dalje da
vrati kopiju knjige, priključio pobunjenicima i učestvovao u bitci kod Koldru-
mana, u kojoj je kralj Dijarmat poginuo.20
Zaštita intelektualne svojine zasnovana je na jednom broju principa
usmerenih na osiguranje poželjnog balansa između privatnih i javnih inte-
resa, isključivih prava i slobodne konkurencije. Osnovni princip u tržišnoj
ekonomiji jeste sloboda konkurencije, odakle sledi da je slobodno korišćen
javni domen pravilo, a intelektualna svojina izuzetak. Intelektualna svoji-
na kao privatno pravo dostupna je samo pod određenim uslovima, za nova,
19 Marković, M.: Opšti uvod u pravo intelektualne svojine, Beograd 2006, str. 2.
20 Ganc, Dž., Ročester, Dž.B.: Pirati digitalnog doba, Beograd 2007.
28. 12 INTELEKTUALNASVOJINA
originalna, neočigledna ili distinktivna dela intelektualne kreacije21, koja
prevazilaze javni domen i intelektualnu svojinu drugih.
Praktična posledica ove situacije jeste to da tržišno pravo slobodne
upotrebe informacija u javnom domenu i nezaštićenih tehničkih (funkcio-
nalnih, utilitarnih) karakteristika u oblasti javno dostupnih generičnih proi-
zvoda koji nisu podobni za zaštitu, ili za koje je zaštita istekla, obično je pri-
hvaćeno i ohrabreno, pod uslovom da ne postoji verovatnoća zabune vezana
za izvor proizvoda, i da prisvajanje ne može biti kvalifikovano kao potpuno
kopiranje ili ropska imitacija dostignuća koja ima distinktivne karakteristi-
ke. Sa tim u vezi, reverzibilno inžinjerstvo uobičajeno je praktikovano u in-
dustriji za javno dostupne, nezaštićene proizvode konkurenata, sa ciljem da
se prouči tehnologija otelovljena u proizvodu i eventualno prozvede konku-
rentni proizvod bez narušavanja pravila protiv nelojalne konkurencije. Drugi
važan princip jeste ograničenje zaštite kreacija uma i komercijalnih simbola.
Intelektualna svojina ne štiti ideju kao takvu, u apsolutnom smislu, već
samo specifičan izraz te ideje (putem autorskog prava) ili praktičnu primenu
ideje (znanja, informacije u korisnom proizvodu). Sa druge strane, smatra
se zakonitim konkurentnim ponašanjem, a i ohrabruje se, dalje razvijanje
patentiranog pronalaska za derivativni novi proizvod ili proces koji ne vređa
patent već proizvodi iste ili bolje rezultate od patentiranog pronalaska (tzv.
pronalaženje ili dizajniranje oko).22
Pravna zaštita intelektualne svojine je esencijalni elemenat za promo-
visanje investicija u istraživanju i inovacijama, međunarodnom trgovanju i
investicijama, zaštiti potrošača i sveukupnom ekonomskom rastu.
21 Prof. Baltezarević, V. nazvaće kreativce retkim zverima, često neshvaćenim i progonje-
nim, spemnim da iskorače ispred svog vremena, da remete društvene ravnotežu, ugro-
žavaju navike i ponašanje po utvrđenom redu, da budu i spaljivani zbog svojih javno
izrečenih ideja, jer misao je znala i da ubije, ali bez čijeg kopanja po poznatom u potrazi
za nepoznatim, današnji svet ne bi izgledao isto. (Pravo i intelekt, Beograd 2009, p. 4)
22 WIPO Intellectual Property Handbook: Policy, Law and Use.
29. ODNOSPRAVAINDUSTRIJSKESVOJINEPREmADRUgImgRANAmAPRAVA 13
6. odnos prava industrijske svojine
prema drugim granama prava
U ulozi jedne od najmlađih grana prava, pravo industrijske svojine po-
stoji i razvija se u vrlo izraženoj sprezi sa nekoliko starijih grana prava, pre
svega:
1) građanskim pravom: nastavši u okrilju građanskog prava, u slučaju
pravnih praznina pri tumačenju prava industrijske svojine, deluju
propisi građanskog prava; takođe, prava industrijske svojine deluju
erga omnes, i pretežno se štite u građanskim parnicama
2) upravnim pravom: postupci sticanja prava pred nadležnim držav-
nim organom upravnog su karaktera
3) privrednim (trgovinskim) pravom: svrha pravne zaštite industrijske
svojine jeste njena potonja industrijska primenljivost i ekonomsko
iskorišćavanje; najčešći akti povrede prava industrijske svojine vode
poreklo od privrednih lica i njihove prakse nelojalne konkurencije
4) krivičnim pravom: primena krivično-pravne zaštite u slučaju po-
vrede prava radnjama predviđenim u krivičnim zakonicima
5) radnim pravom: situacije u kojima intelektualne tvorevine nastaju u
radnom odnosu ili u vezi sa radnim odnosom
6) stvarnim pravom: pored brojnih razlika (industrijska svojina je ne-
materijalno dobro nad kojim se ne može zasnovati državina kao
faktička vlast nad stvarima, subjektivna prava industrijske svojine
su vremenski ograničena), obe grane prava imaocu pružaju apso-
lutni i isključivi karakter
7) obligacionim pravom: na promet prava industrijske svojine prime-
njuju se pravila obligacionog prava.
31. deo ii
Patent
„Patentni sistem dodao je gorivo interesa na vatru genija.”
Abraham Linkoln23
23 Abraham Lincoln (1809–1865), 16. predsednik Sjedinjenih Američkih Država.
32. 16 PATENT
1. Pojam pronalaska
Kako je patent zaštićen pronalazak, za razumevanje patentnog sistema
trebalo bi poći od objašnjenja pojma pronalaska. Karakteristična je izjava po
kojoj je opšte poznato šta je to pronalazak, ali da još niko nije uspeo da ga
jasno definiše.24 Teorijsko-literalni raspon definisanja pronalaska kreće se od
kolokvijalnog do patentnopravnog, koji će naposletku jedini i biti predmet
našeg interesovanja.
U kolokvijalnom (svakodnevnom jeziku) smislu, pronalazak je svako
novo saznanje o spoljnom svetu koje ima karakter objektivne novosti. Još
jedno uopšteno i široko postavljeno shvatanje pronalaska kaže da je on zna-
nje o nečemu što pre nije viđeno ili je bilo nepoznato.25 Nemačka sudska
praksa videla je pronalazak kao učenje (uputstvo) za plansko korišćenje sa-
vladivih prirodnih sila, izuzev onih koje upravljaju aktivnostima ljudskog
razuma, radi neposrednog proizvođenja uzročno predvidljive posledice.26
Autori, koji u tehničkom karakteru pronalaska vide njegovo osnovno razdva-
janje od ostalih tvorevina intelektualnog stvaralaštva, navode da je pronala-
zak duhovna tvorevina ili novo saznanje koje može kroz korišćenje prirode
proizvesti nepoznat rezultat, koji na jedinstven i napredan način zadovoljava
ljudsku potrebu.27 Korišćenje prirode je delovanje na polju materijalnih po-
java, koje se materijom, energijom, prostorom i vremenom razlikuje od polja
ljudskih predstava, koje se može tumačiti kao duhovno, misleno i koje ne
podleže prirodnim zakonima.
Upravo je tehničko svojstvo ono što pronalazak približava patentno-
pravnoj predmetnosti. Naime, u smislu prava na patent, neophodan eleme-
nat patenta jeste njegov tehnički karakter; drugim rečima, zahteva se da
pronalazak bude otelotvorenje određene tehničke ideje ili ideje koja pripada
svetu tehnike. U tom kontekstu valja razumeti član 11. Zakona o patentima
i tehničkim unapređenjima iz 1960. godine: pronalazak predstavlja novo re-
šenje određenog tehničkog problema koje se može primeniti u industrijskoj
24 Verona, A.: Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb 1978, str. 76.
25 Kutlača, Đ., Semenčenko, D., „Koncept nacionalnog inovacionog sistema”, Beograd
2005, str. 62.
26 Marković, S., „Patentno pravo”, Beograd 1997, str. 63. Po autoru, osnov ovakve definicije
postavljen je u odluci nemačkog Saveznog suda u predmetu Rote Taube iz 1969. godine.
27 Bernhardt, W., Lehrbuch des deutschen Patentrechts, 3. Auflage, Munchen 1973. (nave-
deno prema Fišer, S. „Patent kao subjektivno pravo”, Novi Sad 2007, str. 36).